Motivi podjele Kosova i velikodržavni ciljevi

Piše: Sead Omeragić

Lideri Kosova i Srbije Hašim Tači i Aleksandar Vučić odnedavno su u razgovorima o razmjeni teritorija. U kuloarima se jedno vrijeme govorilo kako je i moguće veliko preseljenje Albanaca iz pograničnih opština Kosova i Srbije, od Preševa do Kačanika i Srba iz sjeverne Mitrovice. 

Priču o podjeli Kosova obnovio je upravo Vučić, pokušavajući je aktivirati u susretima sa premijerom Albanije Edijem Ramom. Scene koje smo vidjeli na fudbalskom stadionu u Beogradu u oktobru 2014. godine, kada je dronom na teren spuštena zastava velike Albanije, po mnogima je bila namještaljka i pokušaj Vučićeve vlasti u Srbiji da konačno krene proces oslobađanja od balasta Kosova. Tada je plan bio daleko ozbiljnija i veća podjela od ove razmjene teritorija koju sada dogovaraju Vučić i Tači. 

Dobrica Ćosić, književnik, predsjednik Srbije i otac nacije, otvoreno se zalagao za podjelu Kosova još devedesetih godina. On je u svojoj knjizi “Kosovo”, objavljenoj 2004. godine, pisao o ovoj temi. Napisao je da bi za Srbiju bilo najbolje da se što prije ostavi snova o Kosovu tako što će se dogovorom podijeliti i razgraničiti Srbi i Albanci. Otac nacije Ćosić se plašio ogromnog albanskog nataliteta, a katastrofalne starosti srpske nacije. Pretpostavljao je da bi za dvadesetak godina Albanaca bilo više nego Srba. 

Mnogi su ubijeđeni kako je Milošević prodao i predao Tuđmanu Kninsku krajinu, bilo je jasno da će velikosrpska politika prodati sve živo samo da pokuša izmiriti računicu sa Republikom Srpskom. Ta je tvorevina nastala na genocidu, prema presudi Svjetskog suda pravde i u  nekoliko presuda Međunarodnog tribunala u Hagu. Može li se na genocidu, brutalnom etničkom istrjebljenju i strašnim zločinima protiv čovječnosti izgraditi RS kao država? 

Predsjednik Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) Vladimir Kostić je prije ravno dvije godine rekao da je Kosovo izgubljeno za Srbiju. 

- Neko ovom narodu mora reći da Kosovo više nije de facto niti de jure u našim rukama. Bojim se da je, u ovom trenutku, jedina politička mudrost na koji način, s elementima dostojanstva, napustiti Kosovo. I to neko ovom narodu mora reći - poručio je Kostić. Na izjave Kostića, prvog čovjeka SANU-a, ustala je na proteste i kuka i motika u Srbiji, a  tadašnji predsjednik Tomislav Nikolić je zatražio njegovu smjenu. 

Dvije godine kasnije dr. Vladimir Kostić je još uvijek predsjednik SANU-a. 

Podjela Kosova dogovorom između Srba i Albanaca je bila aktuelna od samog početka rata, dok je trajalo istrjebljenje Bošnjaka Istočne Bosne i Bosanske krajine. Ruski diplomati Vitalij Čurkin i Andrej Kozirjev, odlično su poznavali detalje u dogovorima Tuđmana i Miloševića. Valjda zato što su Rusi u jesen 1991. organizirali susret ove dvojice u Moskvi, kada su kulminirali pregovori o podjeli BiH. Vitalij Čurkin i Andrej Kozirev su davne 1993. godine međunarodnim pregovaračima Sajrusu Vensu i Dejvidu Ovenu poručili da su i “previše uvjereni u mogućnost da će se Srbi založiti za svoje svete krave – Kosovo i Krajinu”. Oven je tu izjavu iznio u svojim memoarima Balkanska odiseja.         

Srpski političari su Albancima nudili podjelu Kosova davne 1993. godine. Milošević je slao emisare kosovskim političarima u Kosovsku Mitrovicu i Prištinu. U listu Obramba, 7. jula 1993. godine svoju analizu je objavio slovenački general Teodor Geršak, izuzetno obavještajno upućen u detalje dogovora Miloševića i Tuđmana. Pored analize svih dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske, Geršak donosi i šokantne detalje o Kosovu.

- Razmišljaju (Milioševićev režim) već i o podjeli Kosova i preseljavanju stanovništva. Albancima bi ponudili svetu srpsku zemlju, gdje su spomenici i kolijevka srpstva, a za sebe hoće najbogatiji dio - piše general Geršak.

Srbija je tada u pregovorima tražila sjeveroistočni dio Kosova, gdje se nalazi nekoliko rudnika olova i cinka i gdje nema niti jednog pravoslavnog manastira Srpske crkve. To su rudnici olova i cinka Kišnica, Novo Brdo, Ajvalija, Stari Trg, Crnac, Bijelo Brdo, Čičavica, zatim rudnik magnezita Strezovice. Neki rudnici nisu aktivni, ali se nije sumnjalo u ozbiljne zalihe. Na tom istom prijedlogu podjele u “srpskom dijelu” bila je desetina postrojenja za obradu metala, poput topionica, livnica, elektrioliza itd.  

Kad su te zahtjeve vidjeli Kosovski Albanci, odustali su i tretirali ih kao neprihvatljive.   

Dramaturško-obavještajni talenat predsjednika Srbije Vučića se pokazao tada, nedavno u Srebrenici, a onda i prethodnih dana tokom posjete srpskoj zajednici na Kosovu. 

Dakle, Milošević je pregovarao o podjeli Kosova i slao svoje emisare sa tom idejom. Onda se Kosova javno odricao otac srpske nacije Dobrica Ćosić, požurujući srpsku stranu. Ruski diplomati nudili su Ovenu i Vensu podjelu Kosova kao dobro rješenje. Konačno je predsjednik SANU-a Vladmir Kostić, čovjek zadužen za odbranu nacionalnog interesa, rekao da je Kosovo izgubljeno za Srbiju. 

Vučić je nastavio ovaj niz i počeo pregovore o razmjeni teritorija sa Tačijem. Ispostavilo se da i Tačiju i Vučiću treba presedan sa promjenom granica kako bi se užasi prebacili u Makedoniju i u Bosnu i Hercegovinu. To je otvoreno priznao kosovski analitičar Agon Malići u ovosedmičnom intervjuu Dnevnom Avazu.

- Kosovo, da bi spašavalo sebe, prinuđeno je razmotriti opciju kojom problem prebacuje negdje drugo.

Nema sumnje da je ono što danas zagovara predsjednik Srbije Aleksandar Vučić samo dio jeftinog plana za otvaranje nove šanse za veliku Srbiju. Tači bi morao razmisliti šta Kosovo čeka sa eventualnom promjenom granica. On vjerovatno misli da su problemi mogući samo u Bosni i Hercegovini i Makedoniji. Ali, i cijeli svijet zna da je Miloševićevu moćnu armadu polomila goloruka bošnjačka sirotinja.

Stvari su danas, vjerovali ili ne, totalno drugačije i to će se pokazati. Problem će se, međutim, okrenuti tamo gdje se to najmanje očekuje. Vrlo je moguće da će presedanom razmjene teritorija na kraju krajeva biti izloženo upravo Kosovo.