Na današnji dan 2001. godine umro je akademik dr. Atif Purivatra jedan od najznačajnijih bošnjačkih intelektualaca. Odigrao je jednu od najvažnijih uloga u potvrđivanju nacionalnog identiteta Bošnjaka. Purivatra je dokazao da je ljevica dugo tražila nacionalnu i modernu svijest o identitetu Bošnjaka.
Bošnjaci Muslimani su kroz prošla dva stoljeća bili u teškom stanju. Njihova inteligencija je periodično uništavana, počevši od pokolja koji je nad najobrazovanijim ljudima napravio Omer-paša Latas, zatim teškim zločinima nakon ulaska srpske vojske 1918. godine, o kojima je pisao čuveni historičar dr. Ivo Banac, navodeći likvidacije više od 18 hiljada najuglednijih Bošnjaka Muslimana i to u roku od dva mjeseca stravičnog terora po BiH.
Publicista Alaga Dervišević piše u tekstu o dr. Atifu Purivatri da je početkom 20. vijeka slovom i brojem bilo svega deset Bošnjaka sa višim i visokim fakultetskim obrazovanjem, a 1941. u Kalendaru Narodne uzdanice navedena su u tadašnjoj cijeloj Jugoslaviji imenom i prezimenom tada živa 732 muslimanska intelektualca sa višim i visokom fakultetskom diplomom, od kojih je bilo samo sedam profesora univerziteta. U vrijeme komunista već je po popisu 1971. godine bilo 8.376 Bošnjaka sa višim i visokostručnim obrazovanjem.
Pred ovakvom tragičnom historijom svog naroda, Atif Purivatra se počinje baviti nacionalnim pitanjem Bošnjaka.
Upisao je 1966. postdiplomske studije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, na kojem je magistrirao upravo na temu muslimanskog nacionalnog pitanja, a nešto kasnije i doktorirati na temu: “Jugoslovenska muslimanska organizacija do 1929. godine”.
Godine 1969. objavio je knjigu rasprava i članaka „Nacionalni i politički razvitak Muslimana“, a 1974., svoju doktorsku disertaciju objavio je kao knjigu: „JMO u političkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca“. Godine 1971. godine, za ovo istraživanje, dobio je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva
Svojevremeno je pred svjedokom pričao o svojim nevoljama tokom angažiranja na podizanju svijesti Bošnjaka Muslimana da se nacionalno izjasne: “Sa svojom grupom sam obilazio jedan sarajevski kvart. Ulazili smo u kuće i razgovarali s ljudima. Objašnjavali smo im razloge da se izjasne nacionalno kao Muslimani. Ti susreti su bili srdačni i mi smo brzo išli od doma do doma. Jedan od mojih ljudi me je upozorio da iza nas ide jedna grupa ljudi i ulazi u kuće u kojima smo bili. Kad smo to provjerili saznali smo da ta grupa ljude uvjerava da se izjasne kao Hrvati muslimanske vjeroispovijesti. Tek tada nam je bilo jasno sa kakvim ludostima ćemo se suočavati u ovom popisu”.
Popis iz 1971. je, ipak, uspio. Muslimana je bilo 40 posto i pokazalo se da su najbrojniji narod u BiH, a treći narod u Jugoslaviji po brojnosti.
Sa dr. Muhamedom Hadžijahićem dr. Atif Purivatra je napisao studiju pod nazivom: “Nacrt za bibliografiju o osnovama i tendencijama narodnosne identifikacije Muslimana”.
Ali, ubrzo su krenuli napadi na njega, posebno od srpskih velikodržavnih nacionalista.
Branko Mikulić, tadašnji predsjednik CK BiH o napadima na Atifa Purivatru oko njegovog angažmana u rješavanju nacionalnog pitanja Muslimana, u jednom intervjuu u beogradskom nedjeljniku NIN od 23. 1. 1972. godine je rekao: „Muslimane kao naciju, nije izmislio Centralni komitet, pa ih nije izmislio ni Atif Purivatra“.
Poznati publicista Fadil Ademović je 2002. objavio knjigu: „Vrijeme uspravljanja Bošnjaka: Atif Purivatra, život i djelo“. To je knjiga koja možda ponajbolje objašnjava sve ono što je akademik Purivatra uradio za života za BiH i identitet Bošnjaka.
Historičar Enver Redžić je svojevremeno za Dane govorio o političkom djelovanju dr. Atifa Purivatre, Hamdije Pozderca i Hasana Grabčanovića: „U smislu prihvatanja nacionalnog identiteta bh. Muslimana pod velikim M, te ličnosti nemaju isti stil i isti značaj. Zajedničko im je što pripadaju etnonacionalnoj zajednici bosanskih Muslimana, što su članovi SKBiH i kao takvi promoviraju i propagiraju “muslimansku nacionalnost”. Međutim, razlikuju se političkim položajem i načinom djelovanja na liniji usvajanja muslimanske nacionalne identifikacije. Od njih trojice samo se Purivatra bavio proučavanjem nastanka i djelovanja muslimanske političke stranke JMO od osnivanja do uspostavljanja Šestojanuarske diktature“.
Činjenica je da niko nije tako temljito opisao strašno masovno ubijanje Bošnjaka Muslimana u vrijeme Kraljevine SHS i Jugoslavije, kao dr. Atif Purivatra. Nikada niko od intelektualaca nije opisao teror nad Bošnjacima između dva svjetska rata, kao što je to uradio dr. Purivatra. Niko nije opisao ekonomskih genocid nad Bošnjacima Muslimanima kao Atif Purivatra.
Njegova ostavština se za sada ne proučava koliko bi bilo neophodno za naciju pred kojom su nesigurne perspektive i koja je stalno na udaru brojnih neprijatelja.