Piše: Amina Čorbo-Zećo
Prije dvije godine, tačnije 31. oktobra 2016., građanima Sarajeva je obećan zdravstveni sistem poput onog u skandinavskim zemljama. Bila je to obećavajuća konferencija za medije kantonalne ministrice zdravstva Zilhe Ademaj, direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović i direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja KS Samira Turkovića. Od svega danas imamo teške optužbe na relaciji Ademaj – Izetbegović. Ministrica optužuje Izetbegović da ključeve za rješavanje problema zdravstvenog sistema u Sarajevu drži u svojim rukama, Izetbegović odgovara: „Spremna sam preuzeti i njen posao“.
Dok ljekari štrajkuju i traže poštivanje Kolektivnog ugovora kojeg su nedavno potpisali, ministrica Ademaj i direktorica Izetbegović, dvije najveće zagovornice reformi zdravstvenog sistema u Sarajevo, vode medijski rat. Traži se krivac za neuspjelu reformu i za nastalu krizu, koja će okončati sudskim procesom. Ministrica Ademaj doskoro je grčevito branila ideje Sebije Izetbegović. Danas optužuju jedna drugu za teško stanje u zdravstvu Sarajevskog kantona. Narod bi rekao: Kasno Marko na Kosovo stiže.
Krenimo redom: Te 2016. Ademaj i Izetbegović su obećale da će proces restrukturiranja zdravstvene djelatnosti i reorganizacije zdravstvenih ustanova u Kantonu Sarajevo omogućiti rad na mnogo racionalnijim osnovama i praćenje toka novca. Kazale su tada da će pacijenti imati kvalitetniju uslugu, sa istim brojem zaposlenog osoblja u zdravstvenim ustanovama u Sarajevu. Desilo se potpuno suprotno - osoblja je sve manje, a zdravstvene usluge sve lošije. Desetine vrhunskih ljekara napustili su Klinički centar u Sarajevu u posljednje dvije godine. Nekli su napustili u zemlju. Govori se o hiljadama bh. građana koje svoje znanje iz medicinske struke (medicinske sestre, tehničari, ljekari) danas pokazuju u Njemačkoj, Austriji, Kataru, Bahreinu...
Pacijenti u Sarajevu danas nemaju ni izbliza kvalitetniju i bržu uslugu nego ranije. Na CT snimak i danas se čeka mjesecima, nedostaje reagensa za osnovne analize krvi, nema testova za alergiju...
Obećanje da će građani imati najbolju moguću zdravstvenu zaštitu i tačno određen put u procesu liječenja ostalo je samo slovo na papiru. Od svega je rasterećen KCUS voljom Izetbegović, a opterećeni domovi zdravlja, Hitna pomoć i Opća bolnica. Do danas nije zvanično odobreno zatvaranje KUM-a ponedjeljkom i petkom na KCUS-u, iako je od toga prošlo dvije i po godine. Ademaj ni tada, a ni sada nije ukinula tu praksu koja se pokazala neučinkovitom ali i povećala troškove obje sarajevske bolnice. Ljekari porodične medicine postali su kao skretničari dijeleći uputnice za specijaliste kojih sve više nedostaje. Nema dovoljno pedijatara, radiologa, anesteziologa, nema pulmologa...
Ademaj i Izetbegović su 2016. godine obećale i smanjenje listi čekanja za pacijente, ali i omogućavanje dodatne edukacije postojećeg medicinskog kadra, razvijanje medicinske struke te stvaranje boljih uvjeta da mladi ljekari nemaju više razloga za odlazak u inozemstvo. Ništa od ovoga nije ispunjeno do 2018. godine. Edukacija mladih ljekara svedena je na minimum. I o obrazovanju ljekara odlučuje dr. Izetbegović. Umjesto u Sarajevu, ljekari na specijalizaciju idu u Tuzlu, Mostar, Banja Luku...
Direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja KS-a Samir Turković govorio je o uštedama od oko pet miliona KM na godišnjem nivou. Gdje je taj novac i kako je ušteđen za sada niko ne zna.
Sigurno je jedno: tek je direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović te 2016. pogodila svoja predviđanja. KCUS više nije opterećen. Ljudi izbjegavaju odlaziti na najveću zdravstvenu ustanovu u zemlji. Jer KCUS, recimo, nema hirurga iz dječije ortopedije. U Općoj bolnici nedostaje dječiji anesteziolog. Pacijente iz Sarajeva prebacuju na liječenje u Tuzlu ili Mostar. O tome je ministrica Ademaj iz nekog razloga odlučila progovoriti tek 20 dana pred istek mandata.
ABOUT THE AUTHOR [email protected]
Amina Čorbo-Zećo je novinar na websajtu novinske agencije Patria. Novinarstvom se bavi od 2003. Radila je u više printanih i elektronskih medija