Piše: Haris Ljevo
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obratio se javnosti nakon pogibije dvojice radnika na gradilištu u Beogradu. Tom prilikom je uputio saučešće porodicama poginulih radnika, a opoziciju pozvao da ne skuplja jeftine političke poene u ovakvoj situaciji.
Međutim, tokom svog obraćanja, Vučić je kao opravdanje za sve češće pogibije radnika u Srbiji, čak 26 od početka 2018. godine, naveo jednu „studiju“ iz Amerike koja pokazuje da u toj zemlji svakih deset sekundi pogine jedan perač prozora.
- U Americi svakih 10 sekundi gine jedan perač prozora, na Đerdapu je sedam radnika poginulo, to nisu manekeni, nikom se nije iskrivila štikla na pisti, to se na građevini desi... Mi imamo daleko manji broj nesreća u odnosu na broj stanovnika u odnosu na druge zemlje. Za nas je ključno pitanje da li je država preuzela sve, da li je kompanija prijavila radnike, da li su imali zaštitnu opremu - rekao je Vučić.
Ne radi se, naime, ni o kakvoj studiji, već o tekstu satiričnog portala The Onion, koji je priču o peračima prozora objavio još 2011. godine.
- Studija koju je u ponedjeljak objavilo Ministarstvo rada kaže da u prosjeku na svakih deset sekundi jedan perač prozora slučajno padne u smrt. "Moglo bi da se očekuje povremena smrt u ovoj profesiji, ali naše istraživanje pokazuje da zbog pucanja kanapa i klizanja, više od 8.500 perača prozora pogine svakog dana”, kaže statističar Karl Eberling, napisano je u tadašnjem satiričnom tekstu američkog The Oniona.
To bi značilo da u Americi svakog sata gine 360 perača prozora, 8.640 svakog dana, 60.480 svake sedmice, 267.840 svakog mjeseca. Sve ovo bi značilo da u zemlji od 325,7 miliona stanovnika, prema procjenama iz 2017. godine, godišnje gine 3 miliona, 153 hiljade i 600 perača prozora.
Nakon ovakvog Vučićevog skandala, komentatori na društvenim mrežama pitaju se da li je Vučić zaista mislio da se radi o ozbiljnoj analizi u vezi s peračima prozora ili građane Srbije smatra glupima koji su u stanju povjerovati svemu što kaže, pa čak i ovakve stvari.
Novinari The Oniona u nekoliko navrata su u Americi javno istupali pozivajući odgovorne ljude da paze šta čitaju, jer se i u SAD-u znalo desiti da pojedinci i drugi mediji njihove tekstove prenose kao ozbiljne.