STENOGRAMI Tuđmanovi politički obračuni: Zabrana upotrebe mozga

Piše: Sead Omeragić

Franjo Tuđman je uredno snimao razgovore sa gostima u svojim predsjedničkim dvorima. Radio je to da bi na kraju sebe predstavio kao tvorca nezavisne Hrvatske. Ti stenogrami bili su najveći dokaz za presudu šestorki Herceg-Bosne, ali i za UZP i agresiju Hrvatske na BiH. Problem Tuđmana bio je što je prigrlio brojne neznalice i političke poltrone. Šansu da napreduju imali su samo oni koji su mu povlađivali. Bilo kakvo reagiranje na Tuđmanove monologe značilo je za te ljude da će biti odstranjeni iz okoline hrvatskog predsjednika.        

Dakle, brutalno se obračunavao sa neistomišljenicima, tačnije hrvatskim političarima u BiH koji su imali svoje stavove.

Tuđman je prihvatao mišljenje HDZ-ovih poltrona kada bi ogovarali hrvatske patriote Bosne i Hercegovine.  Tako je Ignac Koštroman klevetao Josipa Kljuića: „Htio bih da naglasim da Stjepan Kljuić i njegovi najuži suradnici neprestano surađuju sa Brankom Mikulićem, Ivom Komšićem, Hrvojem Ištukom.“

Tuđman je na to reagira: „Bosna i Hercegovina nije rješenje za hrvatski narod. Prije svega ona je nastala Kao rezultasto osvajanja jedne azijske sile, gospodo, ne zaboravimo to, od 15. do 18 stoljeća, na štetu hrvatskog naroda, na štetu hrvatskog teritorija“... „Bosne i Hercegovine nije bilo između dva svjetska rata. Komunisti su je izmislili poslije drugog svjetskog rata i vratili na scenu.“ Sve ove Tuđmanove laži o historiji hiljadugodišnje države BiH niko se nije usudio negirati.  

Godine 1992. na današnji dan 17. septembra Tuđman je sazvao hrvatske političare iz BiH. Krvavi rat između Armije RBiH i Karadžićevih Srba je bivao sve žešći. Tuđman je spremao udar na Prozor i Gornji Vakuf radi spajanja teritorije zapadne Hercegovine sa srednjom Bosnom. Još u junu 1992. godine HVO Novog Travnika je iznenadno artiljerijski napao na dijelove grada sa većinskim Bošnjakim stanovništvom. Ključni udar je bio na tvornicu artiljerijskih oružja BNT. No, napad HVO-a je potpuno slomljen.

Te 1992., 23. oktobra počeo je napad na Prozor. Tada su počela masovna ubijanja bošnjačkih civila, silovanja žena i zatvaranja u logore. Dakle, sve već viđeno od Srba. Nakon toga uslijedit će oktobarski napad na Gornji Vakuf.

I ovaj put, kao i na svim sastancima, Tuđman je više puta ponovio priču o stvaranju male zemljice  Bosne: „Znači oko Sarajeva bi se stvorila jedna državica koja bi podsjećala na onu povijesnu zemljicu Bosnu, koja bi bila, znači tampon između tog razgraničenja Srbije i Hrvatske“.   

Na tom septembarskom sastanku meta Tuđmana postao je profesor Filozofskog fakuteta u Sarajevu dr. Miljenko Brkić. Bio je to jedan od najneobičnijih razgovora s Tuđmanom. Jedini koji je zdržao svoj stav u razgovorima s Tuđmanom bio je Stjepan Kljuić. Ovaj put je to uradio dr. Brkić, govoreći samo iskreno o stanju u BiH.

„Šta Srbi hoće“, pita ljutito Tuđman profesora Brkića.

„Ja vjerujem da i dalje pokušavaju zadržati svoju opciju. A to je, dakle, da cijepaju Bosnu, odnosno da pripajaju jer je to hegemonistički rat“..

„Sa rušenjem Sarajeva“? pita Tuđman.

Profesor Brkić to povrđuje. „Recimo, ja sam to gledao u Mostaru. Vidite, to nisu uopće bila ratna djelovanja. Ono što je tursko, pa čak i austrijsko, ono je rušeno. Dakle to je obračun sa jednom civilizacijom.  Nije to rezultat ratnog djelovanja . Ista je situacija i u Sarajevu. Dakle, ruši se sve što je islamsko, i nartavno, što je od izuzetnog značaja, važnosti. To se naročito u Mostaru moglo primijetiti. Taj dio Mostara, koji je islamski, je rušen... Profesor Brkić je nastavio: U Mostaru me  je dojmlo to rušenje kao obračun sa jednom civilizacijom: ...Da se zatire sve ono što je zapravo islamsko na jednom teritoriju.“

Tuđman je bio šokiran. Pitao ga je kakve vojne snage imamu Srbi a kakve Muslimani? Profesor Brkić mu je odgovorio: „Ja ću reći ono što osjećam. Muslimani jačaju, snaže se, opredjeljuju se i bez obzira na ove razlike koje među njima postoje... Oni žele borbu. A mislim da srpski faktor, bez obzira koliko se okupljaju, ipak nije toliko jak kao što je u početku bio. Nije odnos snaga isti kao što je bio u početku.  Bitno se mijenja.“  

Nakon toga Tuđman kreće u svoj dugi monolog. Profesoru Brkiću tada govori nešto što je malo ko do tada znao: „Mi smo u programu HDZ-a ali i preambuli Ustava Republike Hrvatske kazali jednu točku, da u održanju hrvatske državnosti spada banovina Hrvatska.“

Tuđman tada otkriva stvarne velikohrvatske pozicije: „Gospodo shvatite, u interesu hrvatske države, jeste da se što prije normaliziraju odnosi sa Srbijom.“ U desetinama navrata u ovim stenogramima Tuđman govori o građanskoj BiH, kao o navodnoj islamskoj državi. Ono što danas papagajski ponavljaju Čović i njegovi iz HDZ-a, Tuđman je govorio stotinama puta.

Kao da se nečega prisjetio, Tuđman je sa bijesom rekao Brkiću: „Kljuić koga ste vi ostavili u Predsjedništvu daje izjavu da je predsjednik Hrvatske strani državljanin.“   

Zatim opet nastavlja: „Poznata je stvar da vi zastupate drugačija gledišta nego li Boban“.

„Kvalitetno bolja gledišta nego Boban i daleko adekvatnija cjelokupnom  pučanstvu u BiH“, odgovara dr. Brkić.

„Miljenko Brkiću, molim sada neka uđe u zapisnik. Po vama mi ne bi imali Herceg Bosnu. A po Bobanu je imamo, bogamu“.  

Nakon ovog sastanka Miljenko Brkić je odmah politički degradiran.  Da ga je kojim slučajem Tuđman poslušao, danas bi Balkan izgledao sasvim drugačije.  

Prošle 2017. godine, u 74. godini života, 19. augusta u rodnim Bijakovićima je preminuo prof. dr. Milenko Brkić, penzionisani profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Bio je, na neki način, jedna od žrtava Tuđmanove totalitarističke vlasti, koja svojim poslušnicima nije dala ni da misle svojom glavom. Danas u hrvatskom korpusu u BiH nema suštinske političke opozicije osim među ljevičarima. Čini se da je danas Željko Komšić preuzeo ulogu dežurnog HDZ-ovog krivca.