Podići ili ne podići poreze na rad?

Autor: Centar za politike i upravljanje

Nedavna rasprava o povećanju akciza je dokazala da ekonomske teme mogu biti izuzetno zanimljive javnosti, i stavila je u fokus bh. javnosti javne finansije, oporezivanje i fiskalnu održivost. Iako često posmatrana kao dosadna oblast, zanimljivo je bilo vidjeti da ljudima bliska tema može kompleksnu oblast poreskih politika da svede na jednostavan izbor – dići ili ne dići? Naravno, iza jednostavnog pitanja o oporezivanju nafte i naftnih derivata stajale su značajne nedoumice koje su građani i političari postavljali sebi i drugima, a tiču se potrošnje budžetskih sredstava i održivosti fiskalnog sistema.

A zapitali smo se kako se troši novac od oporezivanja goriva, gdje on odlazi i kako utrošak značajnog iznosa namjenskih sredstava nije vidljiv na cestama širom zemlje. Zatim, kako kontinuirano zaduživanje za gradnju autocesta nije vidljivo kroz otvaranje novih dionica. Zapitali su se poljoprivrednici kako će se poskupljenje odraziti na njihovu konkurentnost, dok su se svi pitali kako će poskupljenje uticati na rast potrošačkih cijena. Dilema svih vozača i privrednika bila je kako će podnijeti ovo značajno poskupljenje nafte, koje je pri tom stiglo u trenutku kada je na globalnom nivou cijena nafte naglo porasla. Postavljeno je i pitanje kapaciteta za dalje zaduživanje i vraćanje kredita, te nužnosti daljeg zaduživanja za gradnju autocesta. I na kraju, kako unaprijediti sistem kako bi oporezivanje imalo vidljive efekte i predstavljalo manje opterećenje građanima.

Napokon smo nakon dugo vremena imali javnu raspravu o konkretnoj javnoj politici, razlozima njihovog predlaganja i njenim potencijalnim efektima. Uključeni su ekonomisti i analitičari, sve zainteresirane strane iznosile su svoja mišljenja i prijedloge za unapređenje. Opozicija je kritikovala vlast zbog neusvajanja bilo kojeg prijedloga, a vlast branila svoje rješenje. Na osnovu toga su građani mogli donijeti svoju procjenu da li zakonodavci koji ih predstavljaju razumiju važna pitanja o kojima odlučuju, te da li izvršna vlast može dati razumne argumente i braniti svoju viziju i predložena zakonska rješenja.

Jedan segment oporezivanja i javnih finansija se na ovom primjeru pokazao kao značajno pitanje za bh. javnost, jer je indirektno (neizravno) oporezivanje vrlo opipljivo građanima u ulozi potrošača. Ipak, to nije slučaj sa pitanjem s početka teksta - direktno oporezivanje (doprinosi i porez na dohodak) u kom su građani predominantno u ulozi radnika. A najznačajniji izazov u poreznim politikama u BiH upravo je u direktnom oporezivanju i ono bi trebalo biti jednako značajno pitanje u javnom prostoru, pogotovo pred izbore.

Perspektiva radnika
Ipak, to nije slučaj, jer i pored svog naziva, direktno oprezivanje nije tako direktno vidljivo radnicima – direktne poreze poslodavac plaća u ime radnika, pa iznos poreza (doprinosa za penzijsko, zdravstveno i osiguranje od nezaposlenosti, te poreza na dohodak i tri posebne naknade) koje radnik izdvaja iz svoje plate, on ili ona nikada i ne dodirnu, često i ne znaju koliko na njih izdvajaju, jer platnu listu (ako je uopšte dobiju) i ne gledaju, te taj porezni novac i ne smatraju dijelom svoje plate.

U zapadnim zemljama to nije slučaj. Primjera radi, u SAD-u radnici svoju bruto platu dobijaju u cjelosti, te su dužni/dužne lično platiti pripadajuće poreze i sebi obezbijediti socijalno osiguranje. Zato vrlo dobro znaju koliko direktnih poreza plaćaju i to im je vrlo visoko na listi prioriteta pred izbore. U Njemačkoj je isti slučaj, jer platu pregovarate u bruto iznosu, bez obzira što ćete na svoj bankovni račun dobiti samo neto dohodak, pa vam je iznos poreza bitan i vrlo važno postaje šta se dobija za taj novac.

Perspektiva poslodavaca
Poslodavci, koji radničke plate vide kao ukupnu cijenu rada (kroz troškove poslovanja), ostaju pred izazovom kako pomiriti potrebe da ostanu konkurentni na tržištu, da ispune zakonsku obavezu plaćanja pripadajućih poreza i u industrijama gdje se poslodavci bore za svaku kvalifikovanu osobu, kako omogućiti radniku i radnici što višu neto platu. S obzirom da je oporezivanje rada izuzetno visoko, ove potrebe su zbog tržišne realnosti često nepomirljive, te porezna pravila rezultiraju visokim udjelom sive ekonomije u tržištu rada, odnosno, česte su porezno-računovodstvene akrobacije na koje, u želji da maksimiziraju neto iznos plata, pristaju i radnici.

Više proizvodnje, više potrošnje
Radnici u FBiH od ukupne cijene svog rada daju 41,5% na doprinose, a to je ujedno i najviša stopa doprinosa za socijalno osiguranje u regiji. Nakon što plate doprinose, od ostatka će svi, platiti 10% na porez na dohodak (±30 KM, u zavisnosti od ličnog poreznog odbitka). U krajnjoj liniji, od iznosa koji imaju na raspolaganju za trošenje, prije nego potroše jednu jedinu marku na sebe, već su oko 72% tog iznosa uplatili na osnovu direktnih poreza. Nakon što plate indirektne poreze kroz potrošnju, 52% i više od bruto plate svakog radnika će otići u različite budžete.

Smanjenje oporezivanja rada (čitaj proizvodnje) jedan je od neophodnih preduslova za podizanje konkurentnosti bh. privrede i stimulisanje održivog rasta – rasta zasnovanog na proizvodnji i investicijama. Ono će imati višestruke efekte: više neto plate radnika, oslobađanje kapitala za reinvestiranje i otvaranje novih radnih mjesta, smanjenje cijene bh. proizvoda i veća konkurentnost na tržištu, te veća profitabilnost malih i srednjih preduzeća. Ovi efekti će direktno rezultirati većom kupovnom moći radnika, većim brojem radnika, te time i značajnim rastom potrošnje, a što će zajedno u krajnoj liniji rezultirati većim ekonomskim rastom.

Svaki od ovih efekata je moguć samo i isključivo u slučaju da smanjenje oporezivanja rada bude značajno, a da se porezni teret prebaci sa rada na potrošnju. Međutim, ukoliko rješenje za oporezivanje rada bude „agregatno neutralno“, ukupan porezni teret realnom sektoru se neće smanjiti, već će se tek promijeniti njegova struktura – što na mostu dobiješ, na ćupriji izgubiš, pa će i efekti biti znatno manji.

Uoči Opštih izbora 7. oktobra vrlo je bitno govoriti o oporezivanju i javnim finansijama, te izmjenama zakona o doprinosima i porezu na dohodak u oba entiteta. Jer izuzetno je važno koliko plaćaš i koliko ćeš plaćati za socijalno osiguranje, te kakve ćeš usluge dobiti za svoj novac.