Hapšenje Krajišnika iz drugog ugla: Čovjek iz muzeja zločina

Piše: S. Omeragić

Redateljica Anna Roch snimala je dokumentarni film "Operacija Kra", koji govori o hvatanju Momčila Krajišnika na Palama u aprilu 2000., i uspjela dobiti odobrenje za razgovor s nekim pripadnicima padobranske jedinice kojom je komandovao viceadmiral Laurent Isnard (Loran Iznar). 

Film će 11. oktobra biti prikazan na francuskoj mreži Planete Plus. 

U februaru 2000. godine Haški tribunal (ICTY) je podigao tajnu optužnicu protiv Momčila Krajišnika, bivšeg predsjednika parlamenta bosanskih Srba. Tajne optužnice su omogućile snagama IFOR-a da dobiju više prostora za djelovanje posebno sa faktorom iznenađenja. 

Sve što je Momčilo Krajišnik radio, uvijek je bilo konrtraproduktivno. Biljana Plavšić ga je u memoarima nazvala desetinama puta Obrvan“. Kada je svojevremeno Krajišnik zatražio da se sjednice Predsjedništva BiH održavaju u Zemaljskom muzeju BiH, bio je to pokušaj ismijavanja države, njegova poruka da je BiH neka vrsta muzejskog eksponata. Muzej BiH je dugo bio mjesto Krajišnikovih ispada državnosti. Kada je visoka američko-njemačka delegacija sa Ričardom Holbrukom, Robertom Gelbardom i Gerdom Wagnerom došla 7. augusta 1996. u prelijepu zgradu Zemaljskog muzeja, bili su oduševljeni hiljadugodišnjom historijom zemlje. Tako se jadni pokušaj ismijavanja pretvorio u oduševljenje američko-njemačkih diplomata. 

Amerikanci su bili najtemljitiji u lovu na ratne zločince. Bilo je tu i neobičnih situacija. U Sarajevu je boravila jedinica koja je u Panami svojevremeno lovila generala Manuela Noriegu. Represivni režim i trgovina drogom su za Vašington prevršili svaku mjeru. Operacija Norieginog hvatanja bila je perfektno isplanirana. I dogodilo se neočekivano čudo. Noriega je pobjegao u Apostolsku nuncijaturu u Panama Cityju. Sve je završilo desetodnevnom opsadom, piše u izuzetno zanimljivoj knjizi Juliana Borgera „Krvnikov trag“: „U pokušaju da ga otamo istjera, Četvrta psihološka operativna grupa specijalnih snaga USA, danonoćno je iz ogromnih zvučnika usmjerenih prepa papinskoj zgradi puštala preglasnu rok muziku. Puštali su, naravno, pjesme benda Guns N'Roses“. Noriega se predao i prebačen je u Majami. 

Ameri su se usredotočili na hvatanje Karadžića i Mladića. Kako su se informacije prikupljale iz svih izbora, saznalo se i da je Karadžić svojevremeno govorio pred diplomatama kako ima dobre odnose sa Vatikanom. Bila je to laž, koja je Amere zbunila. Noriega se nipošto nije trebao ponoviti. Njihove ekipe su krenule u izviđanje.

„Obišli su cijele Pale, glavni grad Republike Srpske, i nikako nisu mogli naći apostolsku nuncijaturu, diplomatsku misiju Vatikana. Agenti CIA-e u Sarajevu zanijemili su od čuđenja na tu njihovu istragu. Pale nisu bile ni 'g' od grada. Prije rata bilo je to planinsko selo. Nije imalo ni pravu zgradu općine a kamoli nuncijaturu. Vođa bosanskih Srba Karadžić i njegovi funkcioneri sastanke su držali u hotelu ili fabrici autodijelova. Ali, oficiri DIA-e su institirali. U njihovim dosjeima Pale su bile označene kao glavni grad. Negdje tu mora biti i apostolska nuncijatura. Srbi su pravoslavci, oni misle da je Papa prokleti antihrist“, izderao se jedan frustrirani američki obavještajac.                  

Vjerovatno najbolji opis hapšenja Momčila Krajišnika dao je upravo Julian Borger. On navodi da su Amerikanci već pratili Krajišnika, ali da nisu željeli djelovati na prostoru koji su pokrivali francuski vojnici. Kad se počelo govoriti da Francuzi nisu zainteresovani za lidera sa Pala, Amerikanci su ih upozorili:  „Ukoliko vi ne budete djelovali, mi ćemo obaviti taj posao“. „Krajem marta 2000. godine neko je bacio kamen na francuski džip Peugeot dok je patrolirao na Palama. Kamen se odbio od čeličnu ploču i pao na cestu. Zastavši da pogleda, jedan francuski vojnik je vidio da je oko kamena bio smotan komad papira s porukom na engleskom. U poruci je stajalo da će čovjek za kojim tragaju, Momčilo Krajišnik, 48 sati provesti u kući svojih roditelja na Palama“. Ovu priču napisao je Jacques Masse (Žak Mase) u svojoj knjizi „Naši dragi ratni zločinci“. 

U noći, 2. aprila čuveni specijalci 13. padobranske regimente su krenuli u tri sata ujutro. Za par sekundi francuski komandosi su bili iznad kreveta bunovnog Krajišnika, jedan mu je stavljao lisice na ruke, drugi tamne naočare, a treći čepiće za uši“. U pidžami je doveden do obližnjeg helikoptera koji se spustio na Sarajevski aerodrom. Jedan je oficir NATO-a posjetio Krajišnika nekoliko dana prije hapšenja i upitao ga: Da li vam je gospodin Izetbegović dao jedan dokument i rekao vam da potpišete i gdje je taj dokument. Da, rekao je Krajišnik, pun nade i pokazao na ladicu.

Izetbegović ga je danima upozoravao da potpiše taj dokument. Krajišnik bi se redovno nasmiješio i pomislio: Neka Alijina smicalica. Oficir je uzeo dokument i pogledao. Potpisima Izetbegovića i Zubaka nedostajao je Krajišnikov. Radilo se o dokumentu koji je garantirao imunitet članovima Predsjedništva BiH. Avion za Hag je čekao. U kratkom vremenu prije polijetanja kažu da je Krajišnik lupao glavom u zid i spominjao Izetbegovića u negativnom kontekstu.