Je li bh. pravosuđe u rukama revizionista i velikodržavnih djelitelja BiH?

Piše Sead Omeragić

Krajem septembra ove godine u Neumu je održan skup „Zapažanja o Državnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina i Nacrtu revidirane strategije iz 2018. godine, uključujući predmete „kategorije A“ Pravila puta. U javnosti je skup prošao kao da se nije ni dogodio. Očito je neko želio da tako značajan susret ostane tajna.  

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini je pozvala Vijeće ministara BiH da bez daljeg odlaganja usvoji revidiranu Državnu strategiju za rad na predmetima ratnih zločina. Naime, države potpisnice Dejtonskog sporazuma su 18. februara 1996. godine zaključile tzv. Rimski sporazum i  u paragrafu 5. Sporazuma, pod nazivom Saradnja na području ratnih zločina i poštivanja ljudskih prava, navele su: “Osobe, osim već optuženih od Tribunala, mogu biti uhapšene i pritvorene zbog teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava samo na osnovu prethodno izdate naredbe, naloga ili optužnice, koje je Međunarodni tribunal pregledao i ocijenio da su u skladu sa međunarodnim pravnim standardima.” 

Standardizirane oznake, kojima se služio tužitelj ICTY-a, bile su: A, B, C, D, E, F i G. Oznaka A značila je da postoji dovoljno dokaza po međunarodnim standardima za osnovanu sumnju da je osoba počinila teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava (TKMHP); B – da ne postoji dovoljno dokaza; C – tužitelj ICTY-a nije u mogućnosti dati mišljenje bez dodatnih dokaza... 

Na ovom skupu su se mogli čuti glasovi, posebno iz američkog tima pravnika, da su brojke o riješenim predmetima sumnjive. Do sada javnosti BiH nikada nije predočen spisak iz „kategorije A“ Pravila puta.

Postoji vjerovatnoća da se svaki put novi ljudi u OSCE-u obasipaju netačnim podacima. Prvo, problematično je da se u ovom Zapažanju - Izvještaju navodi ovlašna brojka: „U okviru postupka Pravila puta, identificirano je više od 800 lica za koje je ocijenjeno da spadaju u „kategoriju A“. Razlika je drastična.

Primjenjujući međunarodne standarde Tužiteljstvo ICTY-a pregledalo je 1.419 predmetnih spisa i pozitivno mišljenje za oznaku “A” dalo je za krivično gonjenje 848 osoba. Zašto u izvještaju piše 48 osoba manje? U ovom Izvještaju - Zapažanjima stoji da je pravosuđe BiH do sada pokrenulo postupke za više od 560 lica iz ove „kategorije A“. Na trećoj stranici piše da je rezultat „zaključno sa prvim dijelom 2018. godine“(koliki je to dio?) pravosuđe u BiH pokrenulo je postupke protiv više od 560 lica“. Samo stranicu prije stoji: „Zaključno sa decembrom 2017. godine“, pravosudni organi BiH procesuirali su 473 predmeta ratnih zločina, uključujući i većinu predmeta iz „kategorije A“ Pravila puta“.

Dakle, ovdje se govori o 560 lica, a onda o 473 predmeta. Premda je uvijek više lica nego predmeta neko bi morao objasniti ovu igru riječima: „Od decembra“ do „zaključno sa prvim dijelom 2018. godine“, procesuirano je čak 87 predmeta ratnih zločina, što je petina u nekom roku od sedam mjeseci u odnosu na ono što je urađeno za punih 13 godina. Neko ovdje nekoga laže ili, bolje reći, pravi ludim. 

Iako su pored BiH, tadašnja SR Jugoslavija i Hrvatska potpisale Rimski sporazum, implementacija Pravila puta nikada nije sprovedena od vlasti Srbije i Hrvatske do kraja prošle godine. Da ne napominjemo na tragične oslobađajuće presude sudova u Srbiji za genocid u Srebrenici ili za teške zločine u Zvorniku. Na činujenicu da zločinci iz HVO-a najčešće biraju Hrvatsku kao destinaciju.    

Tužilaštvo ICTY-ja je ozbiljna institucija. Gledajući šta se događa sa procesima u Srbiji, Hrvatskoj, te na nekim sudovima u BiH, oni su preduzeli korake ustupajući 848 pažljivo pregledanih predmeta kategorije A. Osnovni razlog za pregled predmeta od strane Tužiteljstva ICTY-a bio je uspostavljen s ciljem sprečavanja nekontroliranih, politički motiviranih hapšenja i krivičnih progona u zemljama bivše Jugoslavije. Tužiteljstvo ICTY-ja izradilo je posebni akt kao Uputstvo stranama u postupku za podnošenje predmeta ICTY-ju.

Dom za ljudska prava BiH i Vrhovni sud FBiH izrazili su stav da se postupak pod nazivom Pravila puta može primjenjivati kao domaći zakon. David Tolbert i Aleksandar Kontić, dugogodišnji službenici ICTY-ja, u 2009. godini, pisali su o transferu slučajeva za nacionalni sud i naveli da je pregledano oko 1.072 predmeta. Već tada se znalo da se oko 740 predmeta odnosi na zločince iz srpskog i hrvatskog korpusa. 

Ubrzo je  oko 400 predmeta koje je Tribunal prebacio sudovima u BiH, jednostavno nestalo. Do danas niko nije istražio gdje su toliki predmeti? U kuloarima se spominjalo ime Marinka Jurčevića, tadašnjeg glavnog tužioca kao odgovornog. Premda je izričito odbio ta sumnjičenja, činjenica je da je Jurčević bio tužilac upravo u periodu od 2004. do 2008. godine, kada su predmeti prebačeni Tužilaštvu BiH. U ovom Zapažanju - Izvještaju se kaže: “Prioritetne kategorije u Strategiji nisu uključivale “kategoriju A”, s obzirom na to da ova oznaka nije implicirala tačno određeni stepen složenosti i težine…” Po ovome ispada da vrhunski međunarodni pravnici nemaju pojma u odnosu na ono što znaju naši pravosudni stručnjaci.     

Vrijeme je da se to konačno sazna gdje je završilo 848 predmeta iz Haga i da se spisak ICTY-ja sravni sa predmetima za koje pravosuđe BiH tvrdi da su procesuirani. Samo tako će OSCE-a doći do tačne brojke a ne one koja mu se servira.     

Istovremeno, Tužiteljstvo BiH je iznova započelo pregled svih predmeta koji su osam godina bili na pregledu u Tužiteljstvu ICTY-a. Istina je da se kriteriji nalaze u Aneksu A Strategije i grupisani su u tri sveobuhvatne kategorije: svojstvo i uloga počinitelja, težina krivičnog djela, i ostale okolnosti uključujući i posljedice po žrtvu i/ili lokalnu zajednicu. Sud BiH je u obavezi da primijeni ove kriterije prilikom odlučivanja o tome da li predmet treba ustupiti, ili preuzeti, sa nivoa entiteta ili Brčko distrikta BiH.   

Ministarstvo pravde BiH je davne 2007. godine osnovalo Radnu grupu za izradu državne strategije za rad na predmetima i rješavanje pitanja vezanih za ratne zločine. Ni tada u toj radnoj grupi nisu bili predstavnici žrtava. Na jednom prošlogodišnjem sarajevskom susretu sa glavnim tužiocem Tribunala  Seržom Bramercom, predstavnici žrtava su to naglasili kao ozbiljan problem. 

Konačno, Strategija upozorava na neujednačenost sudske prakse u predmetima ratnih zločina koji se vode pred sudovima entiteta, Brčko distrikta BiH i Sudom BiH. Nepostojanje mehanizma za ujednačavanje sudske prakse na teritoriji BiH u oblasti ratnih zločina, kao i primjena nekoliko krivičnih zakona, doveli su do usvajanja suprotstavljenih stajališta različitih sudova o istim pravnim pitanjima i to u pogledu primjenjivog materijalnog prava u predmetima ratnih zločina i u pogledu izricanja krivičnopravnih sankcija za ista ili slična krivična djela ratnih zločina. Ovim se ozbiljno narušavaju ustavni principi pravne sigurnosti i jednakosti građana pred zakonom.   

U Brčko Distriktu je bilo pravno tragičnih suđenja i sumnjivih odluka u okviru, reklo bi se jednog pravnog sistema.  Tako je jedan Bošnjak Galib Hadžić osuđen na jednaku kaznu zatvora za udarac presavijenim novinama po glavi zatvorenika, koji mu se rugao, kao i osoba Monika Ilić Simonović kojoj su  dokazana masovna ubistva sa mučenjem, pa čak i kastriranje logoraša.    

U vezi s procesuiranjem predmeta ratnih zločina u Izvještaju OSCE-a iz 2010. se, također, navodi: “U zadnjih pet godina jasno je da pravosudni sustav BiH nije uspio osigurati učinkovit način primjene kriterija za raspoređivanje predmeta, ni sa stanovišta funkcionalnosti, ni prema obavezi da bude u potpunosti zakonit. Ovi problemi podrivaju i usporavaju procesuiranje predmeta ratnih zločina u BiH već dugi niz godina”, stoji u Završnom Izvještaju Joanne Korner, bivše tužiteljice ICTY-a, iz 2016. koji je rađen za potrebe misije OSCE-a i u suradnji sa ICTY, samo je potvrdio probleme u progonu ratnih zločinaca u BiH.

U Izvještaju, upućenom  2015. Vijeću sigurnosti UN-a, Serge Bramertz, glavni tužitelj ICTY-a, alarmantno je upozorio da ciljevi Državne strategije neće biti ispunjeni: „Tužiteljstvo BiH se treba javno izjasniti o rezultatima po predmetima Pravila puta, i svakako, treba obavijestiti  javnost o sudbini svih predmeta Pravila puta; koliko je presuđeno, koliko je osoba optuženo, koliko je u fazi istrage, koliko je predmeta obustavljeno, a koliko, uopće, do sada i nije uzeto u rad.“
Slično je i ovih dana u Zagrebu upozorio na kritičan odnos prema ratnim zločincima. 

Osnovni razlog za pregled predmeta od strane Tužiteljstva ICTY-a bio je uspostavljen s ciljem sprječavanja nekontroliranih, politički motiviranih hapšenja i krivičnih progona. Već godinama smo svjedoci pravosudnog progona ljudi iz vrha politike i Armije RBiH, što implicira da se ovdje pokušava posljednja agresija na BiH revizionistički okrenuti protiv apsolutne žrtve prošlog rata. Dakle oni koji su branili ovu državu i predstavljali legalne organe vlasti i Armije RBiH danas se žele pretvoriti u krivce i što je još gore u ratne zločince.

U kuloarima se govori da posljednja optužnica protiv Atifa Dudakovića nije bila među 848 predmeta potvrđenih u Tribunalu u Hagu. Dvadeset godina poslije za pravosuđe BiH bi se moglo s pravom posumnjati da je postalo instrument u rukama velikodržavnih projekata režima Srbije i Hrvatske koji kao i do sada ne skrivaju da žele podijeliti BiH. Čine to sudskim procesima koji su evidentno namješteni, pa nije čudo ako pročitamo da je svjedokinja čula razgovor dva čovjeka u toku borbi na dva kilometra udaljenosti i to zavučena u nekakvu pećinu.

Samo ovakvo pravosuđe može angažirati zaštićenog svjedoka inače notornog kriminalca i nasilnika za tri - četiri slučaja, u kojima se mogla evidentirati njegova laž. Čak je jednom prilikom i potvrdo da je svjesno govorio neistine.       

U februaru ove 2018. godine BIRN BiH je prenio podatke iz Strategije da u Tužiteljstvu BiH postoji preko 550 neriješenih predmeta ratnih zločina u kojima je imenovano preko 4.500 poznatih počinitelja i isto toliko predmeta u kojima počinitelj nije poznat. U entitetskim sudovima i Brčko distriktu neriješeno je oko 200 predmeta u kojima je poznat počinitelj ratnog zločina.

Čime se hvale naši pravosudni stručnjaci, koji rade na zločinima? Šta će konačno preduzeti Misija OSCE-a u BiH?