Aluminij niko ne smije da gasi, osim Čovića i HDZ-a!

Piše: Haris Ljevo

Nekadašnji hercegovački privredni gigant Aluminij iz Mostara ponovo je glavna vijest u domaćim medijima, ali ovaj put ne zbog velikih poslovnih uspjeha, što je bio čest slučaj u bogatoj prošlosti ovog preduzeća, već zbog krize koja je dovela do toga da dođe u pitanje i opstanak Aluminija.

Radnici Aluminija d.d. Mostar blokirali su danas trafo stanicu “Čule” između Mostara i Čitluka, kako bi upozorili da bi najavljeno isključenje struje Aluminiju u ponoć bilo i konačno gašenje ove firme sa 900 zaposlenih.

Dok su radnici bili u blokadi stigla je informacija da je uprava preduzeća “kupila” još 24 sata za rješenje problema, jer je ugovorena isporuka struje za još 24 sata, što znači da je isključenje odgođeno za ponoć sa ponedjeljka na utorak.

Dug mostarskog Aluminija dostigao je iznos od 350 miliona KM, a polovina iznosa odnosi se samo za struju. 

Aluminij je od početka devedesetih godina postao zlatna koka u rukama kadrova HDZ-a, a stranačka kontrola nad ovim privrednim gigantom dovela je do toga da se on nađe pred gašenjem. Na što su mnogi upozoravali godinama. 

Politički vrh HDZ-a godinama je upravljao ovom firmom, a u Mostaru je javna tajna da je ovoj stranci prethodnih dvadeset godina bilo daleko važnije ko će biti na čelu Aluminija nego države. Danas, kada je zahvaljujući katastrofalnoj politici HDZ-a, ova firma dovedena pred gašenje, vrh HDZ-a izvodi građane na ulice Mostara da protestvuju zbog “nelegitimnog” izbora Željka Komšića u Predsjedništvo BiH, dok se o stanju u Aluminiju ne čuje ni riječ.

Predsjednik Nadzornog odbora Aluminija Dalibor Miloš kazao je medijima u Mostaru da su imali sastanak s ministricom finansija FBiH Jelkom Milićević, dok službenog sastanka s članovima Vlade nije bilo. Miloš je direktno priznao kakav je odnos prema Aluminiju u prethodnom period imala koja Vlada FBiH. 

Miloš je od aktuelne Vlade zatražio da ispoštuje Aneks 8 dogovora potpisanog 2013. godine između tadašnjeg federalnog premijera Nermina Nikšića i Aluminija. Prema tom dogovoru, Vlada FBiH je dobila veći procenat vlasništva, a Aluminij se obavezao isplatiti obeštećenja predratanim radnicima. Ti radnici danas tuže Aluminij i njima će kompanija morati isplatiti tražene iznose, što je potvrdio i direktor Aluminija Dražen Pandža.

Novoizabrani član Predsjedništva BiH Željko Komšić uputio je podršku radnicima Aluminija i pozvao nadležne organe da utvrde ko je odgovoran za dovođenje kompanije pred gašenje. 

- Stanje u Aluminiju zahtjeva ne samo intervenciju Vlade FBiH, nego i policijskih i pravosudnih organa. Radnici Aluminija zaslužuju šansu, HDZ stoji iza propasti preduzeća, te sada moramo vidjeti šta se može napraviti. Podržavam nastojanja svih onih koji žele spasiti ovo preduzeće, dosta je politika uništavala industrijske gigante širom naše domovine – kazao je Komšić. 

Dok je bivši federalni premijer Nermin Nikšić radio na rješavanju statusa prijeratnih radnika Aluminija i omogućavanja boljih uslova rada aktuelnim radnicima, vrh HDZ-a radio je sve da u ovu kompaniju smjesti što više svojih ljudi. 

Kada je firma došla pred gašenje, umjesto spašavanja radnika Aluminija, koji su, usput rečeno, uglavnom mostarski i hercegovački Hrvati, jer Bošnjaci i Srbi su zbog “nedovoljno dobrih radničkih kvalifikacija”, odnosno pogrešnih imena i prezimena, završili na birou za zapošljavanje, vrh HDZ-a se poziva na hrvatsko zajedništvo. 

Radnici Aluminija danas ne mogu mirno spavati, jer ne znaju hoće li drugi dan uopšte biti u prilici da odu na posao. Za to vrijeme mostarskim ulicama nekoliko hiljada HDZ-ovih glasača šeta i žali “zbog propasti demokratije u BiH”, jer šef Dragan Čović nije uspio ponovo ući u Predsjedništvo. 

U isto vrijeme, dok su radnici Aluminija u Mostaru molili za spas firme u kojoj zarađuju hljeb za svoje porodice, delegacija HDZ-a predvođena Draganom Čovićem boravila je u Krivodolu kod Mostara na mjesnom groblju na kojem je služena misa za dušu Jele, krivodolske mučenice, koja je, prema narodnom hercegovačkom predanju, ubijena od strane Turaka prije više od 200 godina.

Niko se od njih nekoliko hiljada “boraca za demokratiju” ne usuđuje pitati ko je kriv za propast Aluminija i kako je moguće da su borci za prava Hrvata u BiH doveli pred gašenje giganta, koji je smatran žilom kucavicom Hercegovine. 

Vrlo je izvjesno da će HDZ i mediji pod njegovom kontrolom na kraju svu krivicu svaliti na Nikšića, Komšića ili nekog trećeg. 

Hrvate u BiH, ipak, niko ne smije da ugrožava. Osim Dragana Čovića i kadrova stožerne hrvatske stranke.