Čovićev pakt s Orbanom smetnja evropskom putu BiH

Piše: Haris Ljevo

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, ako je suditi po njegovim javnim istupima, najveći je zagovornik evropskog puta BiH. Čović jeste za EU, s obzirom da je tamo već Hrvatska koju, on to i ne krije, stavlja ispred rodne BiH. Međutim, problem za građane BiH predstavlja u kakvu bi to EU želio Čović i s kojim saveznicima.

One vrijednosti koje javno proklamiraju Čović i njegova stranka nemaju mjesta u ozbiljnim zemljama EU, kakve su Njemačka, Austrija, Holandija, Belgija, Španija ili skandinavske zemlje. Vrijednosti koje danas zastupa Dragan Čović imaju mjesta tek u nekoliko evropskih zemalja poput Mađarske ili Poljske.

Dragan Čović susreo se jučer s Viktorom Orbanom predsjednikom Vlade Mađarske i predsjednikom Fidesz – Mađarskog građanskog saveza, čovjekom koji zbog svojih radikalnih desničarskih stavova izaziva žestoke reakcije širom progresivnog dijela EU, i čovjekom zbog kojeg Mađarskoj prijeti ozbiljna opasnost da u EU izgubi pravo glasa.

„Čović je u razgovoru informirao Orbana i o nedavno održanim Općim izborima u BiH. Izjavio je da, usprkos plebiscitarnoj potpori koju su Hrvatski narodni sabor i HDZ BiH osvojili među Hrvatima Bosne i Hercegovine, zbog neustavnog i nedemokratskog Izbornog zakona Hrvatima je i ovaj put oteta pozicija člana Predsjedništva“, saopšteno je iz HDZ-a nakon Čovićevog sastanka s Orbanom.

Dan nakon sastanka Čovića i Orbana, ured šefice evropske diplomatije Federice Mogherini izdao je zvanično saopštenje u kojem potvrđuje kako je izborni proces za člana Predsjedništva BiH na oktobarskim izborima proveden potpuno legalno, te da EU priznaje rezultate izbora. Mogherini je dakle direktno poručila kako Čović nije upravu, te da priču o nelegitimnom izboru Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH može ponavljati koliko god hoće, ali da mu to neće donijeti nikakav rezultat.

Istog mišljenja je i premijer Hrvatske Andrej Plenković, koji poput Čovića putuje Evropom i kuca na sva moguća vrata kako bi nekoga ubijedio u nelegitimnost oktobarskih izbora u BiH. Plenković se nedavno u Parizu sastao s predsjednikom Francuske Emmanuelom Macronom i nakon sastanka je kazao kako su njih dvojica razgovarala i o izborima u BiH. Međutim, dan kasnije Macronov kabinet je izdao zvanično saopštenje u kojem se nijednom riječju ne spominje BiH kao tema razgovora.

Nekoliko dana kasnije, Plenković je plasirao priču kako su njegove stavove o tome da je izborom Željka Komšića u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine "izigrano slovo i duh Dejtonskog sporazuma" podržali premijer Mađarske Viktor Orban, premijer Bugarske Boyko Borisov, predsjednik Francuske Emmanuel Macron, premijer Španije Pedro Sanchez i visoka predstavnica za vanjsku politiku EU Federica Mogherini. Mogherini je nekoliko puta nakon toga pokazala kako se ne slaže sa stavovima Plenkovića i Hrvatske, tako da na njenu podršku ne mogu računati.

Borisov i Orban su članovi stranaka koje pripadaju grupaciji Evropskih narodnih stranaka (EPP) kojoj pripada i Plenkovićev HDZ. Podsjetimo, kada su zastupnici Evropskog parlamenta nedavno glasali o izvještaju za Mađarsku i Orbanovom kršenju ljudskih prava, HDZ-ovi zastupnici u EP su glasali suprotno većini i podržali su Orbana. Zbog toga ne treba začuditi ukoliko Orban zaista smatra Plenkovićeve stavove ispravnim. Međutim, kada su u pitanju španski premijer Pedro Sanchez, i lideri drugih zemalja, Hrvatska nije dobila podršku, jer zaista je teško očekivati da imaju bilo šta zajedničko s Plenkovićem.

Evropski parlament izglasao je prije nekoliko mjeseci početak aktivacije Člana 7 Ugovora o EU protiv Mađarske zbog njene antimigrantske politike što bi moglo da dovede do oduzimanja prava glasa optuženoj državi u svim institucijama EU. Mađarska je skrenula s liberalnog puta, a evropska cenzura za kršenja vladavine prava je opravdana, ocjena je svjetskih medija.

Od trenutka kada je premijer Viktor Orban u Mađarskoj uspostavio stabilnu "iliberalnu državu", razdvajajući državnu kontrolu i ravnotežu, ubacujući lojaliste u ustavni sud i kreirajući šablon za druge lidere ekstremne desnice, moćna grupa evropskih političara je to zabilježila ali nisu ništa rekli, piše New York Times.

"Lideri konzervativnih političkih stranaka u Evropi uzdržali su se od toga da ga obuzdaju, uglavnom zbog toga što je on bio dio njihove koalicije u Briselu i mislili su da mogu da ga kontrolišu. Evropska politika u Briselu vodi se između suparničkih koalicija narodnih partija. Evropska narodna stranka je savez desnog centra, koji ima najveći blok zakonodavaca u Evropskom parlamentu i vrši veliki utjecaj na druge evropske institucije. Mnogi lideri u koaliciji, kao što je Merkel, smatraju se nosiocima evropske demokratije, a njeni osnivači su takođe bili osnivači evropskog projekta.“

NYT podsjeća i da je Orban također nagovijestio da ako se koalicija ne promijeni, on bi mogao da formira ekstremno desničarski savez koji će se boriti na evropskim parlamentarnim izborima naredne godine. Već su poznate razne optužbe protiv Orbanove vlade - njeno pritiskanje civilnog društva i nezavisnih medija, potkopavanje pravosuđa, navodi o korupciji, napadi na prava manjina i loše ophođenje prema azilantima i izbjeglicama, piše The Washington Post.

Mađarski lider, ultranacionalistički i antiimigrantski fanatik, nije skrivao svoj animozitet prema liberalnim vrijednostima Evropske unije. Dok je njegova stranka, Fidesz, članica Evropske narodne stranke (EPP), Orban je našao zajedničke interese s krajnjom desnicom Evrope.

Svjetski mediji podsjećaju da trenutno postoje dvije strane u Evropi. Jedna koju predvodi francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji podržava migracije i druga, koju podržavaju zemlje koje žele zaštititi svoje granice. Mađarska i Italija pripadaju toj drugoj strani.

Napredak krajnje desnice širom kontinenta - i potencijal za jake veze između krajnje desničarskih lidera - podstakli su vizije ojačanog desničarskog populističkog bloka, vršeći snažan utjecaj unutar EU. Neki kritičari sugerišu da je Orbanovo antimuslimansko izazivanje straha koristan paravan kako bi prikrio stvarnu učinkovitost njegove vladavine - konsolidaciju moći koja izgleda poput autoritarizma od kojeg se naježite, koji je također omogućio široko rasprostranjenu korupciju, piše Washington Post.

Hrvatska je zbog zajedničke granice, ekonomske saradnje, te snažnog utjecaja radikalne desnice pouzdan partner Mađarske. Treba naglasiti da svoje simpatije prema Mađarskoj i Orbanu ne skriva ni prvi čovjek Srbije Aleksandar Vučić. Dragan Čović i Milorad Dodik već godinama su partneri u BiH i dijele zajedničke stavove i interese po pitanju situacije u BiH. I jedan i drugi žive, rade i primaju platu od BiH, a štite interese susjednih zemalja Hrvatske i Srbije, te zbog toga ne treba čuditi njihov blagonakloni odnos prema Orbanovoj Mađarskoj i generalno tom desnog evropskom bloku.

Dakle, u ovom trenutku imamo takvu situaciju u kojoj je Čović za evropski put BiH, ali put koji vodi preko Zagreba i Budimpešte, dok je većina građana ove zemlje za EU, ali putem koji ide preko Beča, Berlina, Pariza do Brisela. Ova liberalna i progresivna Evropa predvođena Macronom, Merkel, Mogherini puno je bliža BiH, ali njihova stajališta ne dijele HDZ i Čović.

Zato nikad nije bilo važnije da u BiH nadvladaju one političke snage koje će ovu zemlju povesti putem većinske Evrope, a ne one koju otvoreno zagovaraju Orban uz svesrdnu podršku Plenkovića i Čovića.

ABOUT THE AUTHOR   [email protected]

Haris Ljevo je novinar i kolumnista na websajtu novinske agencije Patria. Novinarstvom se bavi od 2004. godine. Pisao je za više redakcija.