Proaktivna transparentnost i pravo na pristup informacijama

SARAJEVO, (Patria) - BiH je jedna od prvih država Zapadnog Balkana koja je već 2000. godine usvojila Zakon o slobodi pristupa informacijama. Tokom 2001. usvojeni su i entitetski zakoni.

Međutim, ovaj zakon, koji je do sad pretrpio nekoliko izmjena, ne potiče proaktivnu transparentnost vlasti, već definira prava građana na određene informacije.

Ministarstvo pravde BiH je 2017. godine, organiziralo uz pomoć nevladinog sektora javnu raspravu o novom nacrtu Zakona o slobodi pristupa informacijama. Nacrt je jednoglasno odbijen od strane nevladinog sektora i relevantnih aktera.

Kao glavne razloge za novi nacrt zakona Ministarstvo je navelo usklađivanje stila pisanja zakona i nomotehnike, što jeste važan dio pisanja zakona, ali ne i sadržajno najvažniji.

Detaljnijom analizom nacrta, učesnici ove javne rasprave su ustvrdili da je nacrt po svom sadržaju puno lošiji od postojećeg zakona u smislu da su zanemareni određeni međunarodni standardi kada je u pitanju sloboda pristupa informacijama. No, još je uvijek prerano govoriti o postojanju konzistetntne proaktivne transparentnosti u BiH.

Prema istraživanjima WeBER projekta, percepcija civilnog društva o kvalitetu zakonodavstva i praksi pristupa informacijama od javnog značaja je na niskom nivou u svim zemljama Zapadnog Balkana, ali su BiH i Crna Gora na samom dnu. 

Rezultati istraživanja za BiH pokazuju da se manje od 30% organizacija civilnog društva (OCD) slaže s konstatacijom da organi javne uprave u svome radu dokumentiraju dovoljno informacija kako bi omogućili javnosti uživanje prava na slobodan pristup informacijama od javnog značaja.

Nadalje, tek oko 20% anketiranih OCD je konstatovalo da su izuzeci od pretpostavke javnog karaktera informacija koje pružaju organi javne uprave adekvatno definirani zakonom te da se adekvatno primjenjuju u praksi.

Nešto pozitivnija su mišljenja za praktične dijelove traženja informacija, pa se tako informacije pružaju u traženom formatu, unutar rokova i besplatno. Istraživanje je pokazalo i da većini internet stranica institucija u BiH nedostaje prilagođavanje informacija i podataka kako bi isti bili razumljivi građanima. Dostupne informacije su tek dijelom upotpunjene, ažurirane, ili dostupne unutar „tri klika“ od početnih stranica institucija.

Također, često dolazi do kršenja prava na slobodan pristup informacijama od strane javnih institucija, te su OCD mišljenja da izrečene sankcije ne dovode do dovoljno ozbiljnih posljedica. Ne snosi se odgovornost za nepružanje informacija, čak i u slučajevima kada su neke OCD dobile tužbu protiv javnih institucija.

Nevladin sektor je često prisiljen koristiti neformalne načine i privatne kontakte kako bi dobili pristup informacijama od javnog značaja. Prakse se razlikuju na različitim nivoima vlasti, čak i onda kada su ispunjeni određeni preduvjeti, upitno je da li će na zahtjev za slobodan pristup informacijama biti odgovoreno. Informacijama koje se tiču finansija, tendera, kompanija u javnom vlasništvu te javne potrošnje najteže je pristupiti.

Koncept dobre uprave, podrazumijeva otvorenu vladu koja funkcionira na principima učinkovitosti, transparentnosti i zakonitosti. U tom kontekstu zahtjevi građana za transparentnijom upravom nisu usmjereni protiv te uprave već ka postizanju dobrobiti i za građane, ali i za samu upravu. U konačnici, u svijetu postoji dosta dobrih praksi koje je potrebno uzeti u obzir kada je u pitanju proaktivna transparentnost.

Ne postoje precizni i jedinstveni standardi o tome koje informacije trebaju biti proaktivno objavljenje, no moguće je odrediti (a za BiH je to već djelomično i definirano) zajedničke skupine informacija koje bi trebale biti dostupne široj javnosti.

Također, treba uzeti u obzir da nije dovoljno samo objaviti informacije, već bi te informacije trebale biti u otvorenom formatu, te lako razumljive i lako upotrebljive od strane korisnika. Veća informiranost građana dovodi do većeg povjerenja građana u institucije koje proaktivno objavljuju potrebne informacije što je oličenje uspješnog demokratskog društva.

Projekat unapređenja kapaciteta civilnog društva za praćenje reforme javne uprave na Zapadnom Balkanu – WeBER – je trogodišnji projekat koji finansira Evropska unija i sufinansira Kraljevina Holandija. Opšti cilj WeBER-a je povećati značaj, učešće i kapacitete organizacija civilnog društva i medija na Zapadnom Balkanu za zagovaranje i uticanje na dizajn i implementaciju reforme javne uprave (RJU).

WeBER projekat sprovodi Think for Europe Network (TEN), mreža koju čine think tank organizacije Zapadnog Balkana koje se bave istraživanjem javnih politika u domenu evropskih integracija. Koordinator WeBER projekta je Centar za evropske politike (CEP) iz Beograda, dok partnersku podršku u sprovođenju pruža Centar za evropske politike (EPC) iz Brisela. U BiH, partnerska organizacija je Vanjskopolitička inicijativa BH.