SARAJEVO, (Patria) - Jedna kratka izjava dekana sarajevskog Fakulteta političkih nauka, prof. dr. Šaćira Filandre, bivšeg predsjednika Bošnjačke kulturne zajednice Preporod, te nekoć predsjednika Upravnog odbora sarajevskog Narodnog pozorišta, ali i autora brojnih politoloških studija - izazvala je brojne dvojbe kod velikog broja bh. građana i, čini se, dodatno „politizirala“ ionako uzavrela politička vrenja i gibanja u javnom životu postizborne Bosne i Hercegovine, smatra bh. književnik Ibrahim Kajan.
„Bošnjaci znaju i trebaju znati da nije pošteno da oni Hrvatima biraju člana Predsjedništva, njihova predstavnika. Nezadovoljstvo Hrvata je apsolutno opravdano. Međutim, ta se situacija mogla i trebala riješiti. Sasvim je normalno da Hrvati imaju svoga čovjeka koga smatraju svojim predstavnikom bez obzira na to što u Ustavu kaže. Ako imate moralni stav, neka onda svako izabere svog predstavnika”, izjavio je profesor Filandra.
“Mada su provedeni izbori za članove Predsjedništva BiH, provedeni na isti način i po doslovnom slovu ustavnog i izbornog propisa kako su se birali od kako je potpisan i implementiran Daytonski sporazum kojem je Ustav sastavni dio (tj. da se izaberu kandidati iz redova triju naroda), dr. Filandra dijeli mišljenje s nezadovoljnim glasačima čiji nacionalni kandidat (HDZ-ov Hrvat dr. Čović) nije dobio dostatnu podršku svojih glasača, a snažno zamjera glasačima koji su podupirali drugog, Hrvata Željka Komšića iz Demokratske fronte)”, kaže Kajan za novinsku agenciju Patria.
Bošnjaci koji su dijelom glasali za Komšića su, tvrdi dr. Filandra, nepošteni i nemoralni. Bošnjaci su trebali ignorirali Ustav, smatra taj univerzitetski profesor, i sami sebi uskratiti to pravo!
Kajan napominje da je predsjedništo kolektivno tijelo, odluke koje ono donosi odnosi se na sve Bošnjake, Hrvate, Srbe, na sve građane BiH.
“Oni “upravljaju našim životima”, pa je ne samo ustavno nego i naše ljudsko pravo da biramo onoga koji nam se čini boljim. A da Ustav kao ni Izborni zakon nisu savršeni, jasno je i odavno su trebali doživjeti temeljite “popravke”, posebice one na koje lijene političke i državne institucije prisiljavaju sudovi, ne samo Ustavni sud BiH, nego i Evropski sud u Strasbourgu. Strazburški Sud za ljudska prava davno je, u decembru 2009. godine, izrekao presudu “Sejdić-Finci”. Ta je presuda, mada obavezujuća i po institucionalnoj hijerarijskoj prirodi “starija” od presude Ustavnog suda BiH u presudi Ljubić (U-23-14), ostala do dana današnjeg – “mrtvo slovo na papiru”. Zašto?”, pita se Ibrahim Kajan.
Kajan na kraju kaže kako “dr. Filandra svojom izjavom, ne samo da Bošnjake poziva da ne poštuju trenutačno važeći Ustav i Izborni zakon, nego namjerno, “zaboravom”, zapostavlja pitanje nužnog prihvaćanja presude kao svjetskog demokratskog dosega i jasne evropske vrijednosti: svaki građanin ima pravo birati i biti biran”.