Deklaracija o položaju Hrvata pokušaj realizacije ciljeva UZP-a

Piše: Haris Ljevo

Nakon niza poziva od strane člana Predsjedništva BiH Željka Komšića da se na jedan civiliziran i ljudski način porazgovara sa predstavnicima vlasti Republike Hrvatske o otvorenim pitanjima koje imaju dvije susjedne zemlje, i današnja rasprava o takozvanoj Deklaraciji o položaju Hrvata pokazala se kao još jedan očit i direktan udar na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. 

Nema sumnje radi se o direktnom uplitanju u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine i to kroz najviši zakonodavni organ u susjednoj Hrvatskoj, nakon što su propale sve hrvatske diplomatske ofanzive unutar institucija Evropske unije. Nije uopće potrebno trošiti riječi na cijeli niz pogrešnih interpretacija Ustava Bosne i Hercegovine, pa i odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koje su se danas mogle čuti u Hrvatskom saboru. 

Ipak, da bi šira javnost bilo tačno, pravovremeno i u cijelosti informirana, potrebno je reći da je takozvana Deklaracija o položaju Hrvata, uz sav diplomatski angažman Republike Hrvatske, ništa drugo nego zvanična rehabilitacija politike koju je Međunarodni sud u Haagu (ICTY) presudio kao Udruženi zločinački poduhvat, u kojem je učešće imala Hrvatska, odnosno njen politički i vojni vrh (HV) u saradnji sa političkim i vojnim vrhom tzv. Herceg-Bosne. 

Međunarodni sud u Haagu okarakterizirao vojni sukob HVO-a i ARBiH kao međunarodni sukob uz umiješanost Hrvatske. Cilj toga Udruženog zločinačkog poduhvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava čistog monoetničkog teritorijalnog entiteta, djelomično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj, u slučaju raspada Bosne i Hercegovine. 

Takozvana Deklaracija temelji se na brutalnom ignorisanju presuda Međunarodnog suda u Haagu o utvrđenom Udruženom zločinačkom poduhvatu i presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strassboura, u kojima je utvrđena sistemska diskriminacija u političkom sistemu u Bosni i Hercegovini koju prouzrokuje postojanje takozvanih konstitutivnih naroda na čemu se insistira u tzv Deklaraciji a koja ima za cilj produbljivanje diskriminacije. Time se nastoji stvoriti politički sistem koji nije kompatibilan sa evropskom pravnom stečevinom i osnovnim ljudskim pravima i slobodama. 

Kada takvu politiku uporedimo sa sadašnjim nastojanjima Republike Hrvatske, u vidnom dosluhu sa jednom političkom strukturom u Bosni i Hercegovini, kako bi se kroz izmjene Izbornog zakona BiH, učinile u prvom koraku monoetnične izborne jedinice, vidimo da se radi o istoj matrici koju  je Međunarodni sud iz Haaga utvrdio kao Udruženi zločinački poduhvat. 

Zapravo njihov konačni ishod je pokušaj stvaranja zasebne monoetničke teritorijalne cjeline, pod političkom kontrolom susjedne Hrvatske, kako bi se na taj način realizirali ciljevi Udruženog zločinačkog poduhvata. To je jedna od suština i ove Deklaracije o položaju Hrvata, koja nema nikakvu namjeru brinuti o Hrvatima u Bosni i Hercegovini, već naprotiv, učiniti realizaciju političkih ciljeva iz udruženog zločinačkog poduhvata