Osmanagić: Ukloniti neznalice i političke mešetare, uključiti u vlast sposobne i stručne ljude

Suvad Osmanagić rođen je 1962. godine. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Skoro 30 godina je na rukovodećim pozicijama, u javnim i privatnim kompanijama. 

Od 1996. do 1999. godine upravljao je UPI Marketima i 1.500 radnika tog nekad najvećeg trgovačkog lanca u Bosni i Hercegovini. Bio je i jedna od ključnih savjetnika u Vladi premijera Fadila Novalića. Zbog toga je čestio bio i na "udaru" medija. Poznaje kako djeluje najveća izvršna vlast u Federaciji.

U intervjuu za Patriju Osmanagić govori uglavnom o ekonomskim temama i poslovnom  okruženju u zemlji, za koje nije nimalo optimističan, ne usvoje li vlasti hitne reforme.

S obzirom da ste dugogodišnji privrednik, s iskustvom u kriznom menadžmentu, kako vidite trenutnu ekonomsku situaciju u BiH?

Osmanagić: Situacija u BiH je vrlo blizu potpunog kolapsa, vri kao u loncu, a kulminacija se približava vrhuncu socijalnog beznađa. Stanovništvo je pod velikim pritiskom. Došlo je, u zadnjih nekoliko godina, do masovnog iseljavanja iz BiH. Upis djece u školama možete uporediti sa podacima iz 1996. godine i danas, pa ćete vidjeti koliko građana BiH nedostaje. Na posljednjem popisu iz 2013. godine u BiH živi 3.791.622, kada bismo sada izvršili popis bilo bi nas drastično manje. Od nove godine Njemačka je najavila liberalnjii režim za prijem radnika bez certifikata i dodatnih provjera, tako da masovno iseljavanje tek počinje, jer samo Njemačkoj u ovom trenutku fali 1.300.000 radnika, a da ne pominjemo ostatak Evrope. Narodu je dosta parola i praznih obećanja, zavaravanja i sijanja iluzija. Kriza je tako snažna da su prenapregnuti svi mogući bilansi sa izuzetno negativnim makroindikatorima ekonomije.

Partiokratija je privatizirala državu i to se čini kao ozbiljna problem...

Osmanagić: Sistem je neefikasan, jer se stranačko samo preseli u institucije. Sva filozofija ovih  vladajućih struktura koje su na vlasti oko 23 godine je da opljačkaju, podmire svoje interese i interese nesposobnih stranačkih kadrova. Razorili su institucije sistema. Obični čovjek se nema više kome obratiti. U društvu vlada pogubno stanje i apatija, izgubila se socijalna pravda i rad za opšte dobro. Imate nesposobne ličnosti, klimoglavce koji nemaju pojma niočemu. A onda, taj ološ ulazi u partijske strukture, koje ih postavljaju u pravosudni sistem, školstvo, zdravstvo i sve druge sfere.

Država se zadužuje za isplaćivanje plaća administraciji, za minuse u zdravstvenim i penzionim fondovima. Došlo je do ogromnog narastanja vanjskog i unutrašnjeg duga. Kriza je duboka u ekonomskom i finansijskom sektoru, a nažalost kulminirala je u političkom i socijalnom sektoru.

Govori se o usvajanju budžeta na nivou kantona, gdje je formirana vlast. U isto vrijeme vlast u Federaciji nije ni na vidiku. Mogu li se očekivati u Federaciji promjene u odnosu prema investicijama, ulaganjima u nauku? Kako kontriolisati finansijske tokove?

Osmanagić: Budžet u Federaciji BiH do sada redovno nije bio ni razvojni ni investicioni. I umjesto da se zadužujemo za izgradnju proizvodnih kapaciteta, obnovu postojećih stavljanjem u funkciju  svih poljoprivrednih i šumskih resursa, radi sitnih partijskih interesa i partijskih neznalica još uvijek, recimo, izvozimo trupce umjesto da pokrenemo postojeće kapacitete u drvnoj industriji i budemo ponovo jedan od najvećih izvoznika drvnih sortimenata i namještaja. Ali postojeća vlast u FBiH zadužuje se isključivo za isplatu plata prekobrojnoj administraciji. Nažalost, prikaz budžeta u FBiH na svim nivoima vlasti nije istinit. Veliki dio obaveza je skriven i ne ubacuje se u rashodovnu stranu. Doveli smo društvo i ekonomiju u bezizlaznu situaciju. Nemamo dovoljan porast bruto proizvoda, koji se prikazuje lažno i više od porasta BDP-a se daje na kamate za vanjski dug, a zaduženja državnih kompanija i nekih drugih subjekata se ne prikazuju. Loša namjera i neznanje osoba koje vode ovu zemlju koštaju je i previše, a ti isti političari svoje loše postupke prikazuju i uljepšavaju kroz medije koje kontrolišu. Mi moramo imati jednu instituciju koja će imati kontrolu nad svim finansijskim i fiskalnim tokovima. 

Vi time tvrdite da su neke vlade u BiH prikazivala lažne izvještaje o rastu BDP-a? Ali, podatke slične zvaničnim su iznosile i neke međunarodne finansijske institucije...  

Osmanagić: Stopa rasta BDP-a je fingirana i namještena. Kada se odbiju otplate kamata i priliv novčanih sredstava od dijaspore naš BDP  je u debelom minusu. Standard je pao, a  sve veće je nezadovoljstvo naroda.

Prihodi moraju ići gore, a rashodi se smanjivati. Velika ušteda može se napraviti na strani rashoda, ali prihodi moraju rasti te stopa rasta mora biti između od 6 do 10%. Nova zakonska politika mora se zasnivati na investicijama i proizvodnji. Spoljnotrgovinski deficit je ogroman, a kada bi se podvukla crta i pogledao vanjskotrgovinski deficit od 1996. godine do danas, došli biste do zaključka da to ne mogu izdržati ni mnogo veće ekonomije od naše.

Treba reći građanima da smo bankrotirali.  U državnoj administraciji mora se podvući crta jer ovako više ne može. Svaki dan je sve gore i gore. Postojeća vlast evo već 23 godine je dovela BiH u stanje beznađa. Najveći poslodavac je država i njena administracija. Nažalost proizvodnje nema, svaki dan se gasi određen broj kompanija. To je posljedica postavljanja nekompetentnih osoba za ministre, premijere, načelnike, direktore u javnim kompanijama, kojima je jedina referenca bio rad u političkoj stranci ili u parlamentu. I sa tih pozicija su dolazili i dolaze na ove funkcije, a da o ekonomiji i nekom razvojnom planu za nekoliko godina, a ne za 30-50 godina ne znaju ništa, niti znaju razlikovati potražnu od dugovne strane. Takva kadrovska rješenja su dovela do ove situacije, a sve sposobne ljude koji su htjeli da rade za dobrobit države i njenih građana su odstranili i zalijepili im neke etikete kroz svoje režimske medije, s obzirom da se ovi nesposobni boje kompetentnih ljudi. Tako nam je zemlja propala i došla do bankrota. Zadnja smo država po svim pokazateljima u Evropi sa najvećim procentom nezaposlenosti a posebno mladih i sa masovnim odlaskom i negativnom demografskom slikom.

Govori se o poskupljenju električne energije u Federaciji BiH. Čini li vam se to opravdanim?    

Osmanagić: Najava poskupljenja električne energije za privredni sektor, a ne za građanstvo je samo varka, s obzirom da će podizanjem cijene električne energije sve lančano poskupjeti. Nema nikakvih razloga za podizanje cijena električne energije. Naprotiv, cijena električne energije po istom osnovu u RS je 40% niža, te ćemo tražiti smanjenje cijene električne energije za najmanje 20% a ovo će biti okidač. Neće biti žutih već crvenih prsluka koji će tako žestoko pritisnuti Federalnu vladu, nadležno ministarstvo,  elektroprivrede i one regulatore koji su pokušali da im omoguće takvo poskupljenje da će  protesti biti mnogo žešći i veći nego u zapadnoevropskim državama. Elektroprivrede više ne mogu opravdavati svoj nerad, provizije, promašene investicije, dogovoreno propadanje tendera za podjelu talova,  i preko 1000 uposlenih viška u direkcijama i raznim sektorima koje osobe apsolutno ništa ne rade, uhljebljavanje stranačkih poslušnika u nadzornim i upravnim tijelima i to fakturisati privredi i građanima. U ovim kompanijama, paralelno u proizvodnom procesu fali preko 500 ljudi koji  ne mogu da izvršavaju svoju obavezu i na taj način se mora raditi njihovo restrukturiranje.

Realni sektor je sigurno ugrožen. Odnos države prema proizvodnji je dvoličan. Kako ljudima pružiti nadu u tom sektoru?  

Osmanagić: Ova kriza u našem društvu nije samo ekonomska nego duhovna i moralna. Poštovanje privatne svojine sa moralnim principima izostaje. U BiH je ogroman pritisak inspekcijskih i drugih organa na male kompanije, obrtničke firme i firme koje nisu u talu sa partijama. Često su te inspekcije i reketaške tako da se zakon provodi na ovo malo kompanija koje jedva posluju te svaki dan imamo gašenje istih. To je uništavanje privrede i ekonomije da bi političari pokazali mišiće na malima, a znamo da 25 godina nisu ušli u kontrolu stranačkih kompanija, a ako to i urade dođu da naprave uredan zapisnik bez ikakve kontrole.

Došli smo do tačke kada počinjemo prodavati realna dobra, zemljišta, vode šume. I elektronergetski sektor će doći na tapet... Naravno, apsolutno nisam protiv prodaje određenih kompanija ali ne na ovaj način kao uništene i prodate u bescijenje i da imate situaciju da je 1991. godine preko milion osoba radilo u proizvodnom sektoru, a sada se to svodi na 10 puta manje radnika. Kompanije su uništene nesposobnim stranačkim kadrovima. Imate sada recimo  neke kompanije koje se hvale izvozom ali niko ne obrađuje podatke o njihovom uvozu repromaterijala koji čini 90% troška i nemamo zaokružen niti jedan tehnološki proces. Naravno, ova partiokratija niti zna bilo šta o tome, niti ih interesuje.  Neće da ulaze u raspravu jer to pokazuje njihovo neznanje, a sve sposobne kadrove su odstranili iz države i ne konsultuju ih po bilo kojem pitanju. Ovo neće moći još dugo. Brzo će doći do pucanja balona.

Uz nezaposlenost i loše stanje u privredi, imamo haotično stanje u svakodnevnom životu. To je pitanje o moralnim normama. Na ulicama ljudi ginu, a crna hronika je krcata ljudskim tragedijama.  

Osmanagić: Nažalost to su u zadnje vrijeme učestale pojave, poput ubistava djece u Bihaću zbog bijede, ili ubistva sjekirom u Goraždu, ubistva najbliže rodbine, masakriranja roditelja, gaženja djece na pješačkim prelazima kada vozači prolaze kroz crveno i sl. Nažalost ovo se u većini slučajeva dešava među Bošnjacima. Moramo se dobro zapitati svi, a naročito političke i vjerske vođe, koje su manje više u ovih 28 godina dovele ljude u ekonomsko beznađe – kako izaći iz ovoga. Niko sa  ljudima ne razgovara niti radi, samo su se zatvorili u svoje partijske interese i podmiruju određeni broj svojih poslušnika a za narod i građane ih nije briga. Ovdje je naravno i veliko odsustvo Islamske vjerske zajednice koja ne komunicira sa svojim članovima niti ima solidarnosti kao što je to bilo nekada i da se pomaže ugroženima, već je nažalost spoj partije i vjere pa su se određeni vjerski dužnosnici pretvorili u političare i biznismene. Imamo situaciju da nam reisu-l-ulema IVZ BiH putuje u SAD nekoliko puta razgovarati o političkim temama. Ne sumnjajući u njegove dobre namjere, ali to nije njegov posao jer nas onda svode na vjersku skupinu, a SDA koja se predstavlja kao vodeća bošnjačka i bosanska  stranka na proglašenju pobjede Šefika Džaferovića za člana Predsjedništva BiH, savjetnik federalnog ministra unutrašnjih poslova i predsjednik asocijacije mladih SDA sa svojim pristalicama uzvikuje Allahu ekber, vjerski termin koji se koristi u institucijama IVZ. Stiče se utisak kao da rade po scenariju obavještajnih službi iz susjednih država ili da su potpuni politički diletanti. Vidite kako ono što bi trebalo da radi IVZ radi  SDA, a ono čime bi se trebali baviti političari radi IVZ.

Nažalost od bosanskih političara u Vašingtonu, Briselu, Londonu i drugim destinacijama niko se ozbiljno nije zauzimao za državu BiH od odlaska Harisa Silajdžića iz politike, dok naši susjedi svakodnevno lobiraju na ovim mjestima.

Jednom ste rekli da se i odnos međunarodne zajednice prema BiH čini pomalo dvoličan... 

Osmanagić: Geopolitička situacija u svijetu posebna je priča. O tome se naši političari ne brinu već upravo se ponašaju rušilački prema državi.  Moramo znati da su veliki prijatelji BiH, SAD i Velika Britanija, koje su 23 godine pokušavale da  naprave nešto na tom planu međutim partije i partijski lideri su ih  vješto zaskočili. Imamo veliki uticaj obavještajnih službi iz regiona i velikih država sa istoka, koje od BiH hoće da naprave nemoguću državu, naravno uz veliku pomoć i uticaj petokolonaša iz BiH, a naročito onih, bajagi, probosanskih koji se zaklinju u državu. Samtram da veliki uticaj u rastakanju države posljednjih godina napravio je šef delegacije EU u BiH Lars Gunnar Wigemark sa svojim uredom koji je otvoreno radio i radi da od BiH napravi nemoguću državu, a to je nastavak nekih politika koje su provodili Miroslav Lajčak i slični. Svojim uticajem ubijedio i neke zapadne ambasade da i one  trebaju podržavati određene stvari koje su protiv BiH, ali te ambasade to nisu shvatile jer je on to uvio u celofan i predstavljao na drugi način. Znamo da su u EU otkrivane velike korupcijske afere pa se pitamo za koje interese radi Wigemark i njegova svita. Brzo će se pojaviti svi podaci šta su uradili i da li bi ovo radio u svojoj Švedskoj, koja bi se raspala za dvije godine da se ovakvi mehanizmi naprave.

Pa, dobro, šta je rješenje i gdje je izlaz?

Osmanagić: Nova politička struktura koja njeguje istinske društvene i socijalne vrijednosti treba da se rodi ili će se na ulici roditi socijalna revolucija. Treba ukloniti političke neznalice, mešetare i osobe kojima je opis posla da samo gledaju gdje će se i koliko ugraditi. Nema više vremena za čekanje, moramo da djelujemo brzo protiv korupcije i pljačke ali ne kozmetičkim promjenama nego donošenjem novih pravih zakona iz svake oblasti.

Još malo kompetentnih ljudi je ostalo koji imaju volje za promjene, iz cijele BiH okupilo se i napravilo program i hitne mjere za izlazak iz krize, ali ne pamfletima niti pisanjima ogromnih tomova neprovodivih raznih planova i programa koji su pisani do sada i na njih utrošeni ogromni novci. Okuplja se jedan stručan i kompetentan tim na nivou BiH i FBiH sa dijasporom, koji namjerava formiranjem ekspertnih vlada spasa od osoba sa energijom, znanjem i poštenjem za godinu dana napraviti čuda u ekonomiji. Ne samo da će se investicije vratiti, već ćemo početi vraćati naše građane iz dijaspore. Cijela filozofija ovog tima je da pomogne drugima u interesu države naroda i građana. Cilj eksperata nije da preuzmu bilo kakvu vlast nego da na dvije godine uvedu mlade ljude, kompetentne iz bilo koje sfere neovisno ako su ili su bili pripadnici nekih političkih partija sve dok su kompetentni i da ekonomsku situaciju kod Bošnjaka, Hrvata i Srba, koja je kod običnih građana poražavajuća, dovedemo do zadovoljavajućeg nivoa, od poštovanja običnog čovjeka, do uspostavljanja srednje klase. Velika šansa ove zemlje je u poljoprivredi i prerađivačkoj proizvodnji koja je neiskorištena i iz koje su ogromnima poticajima za stranačke uhljebe ispumpavane ogromne količine novca iz budžeta bez ikakvih rezultata.