EDIN URJAN KUKAVICA A da krenemo ispočetka

Piše: Edin Urjan Kukavica

A da najprije krenemo ispočetka i (ponovo) prevesti – ali ovaj put onako kako piše – Opći okvirni sporazum o miru u Bosni i Hercegovini (The General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina) parafiran u Dejtonu 21. novembra 1995, a potpisan u Parizu 14. decembra 1995. godine ili makar njegov Anex IV... pa ga napokon ratificirati u nekoj skupštini ili parlamentu, a tek potom razgovarati o promjenama, izmjenama i dopunama Izbornog i svih ostalih zakona? Možda ne bi bilo loše (prvi put) za prijevod konsultirati ozbiljne prevodioce, pomoći im lingvistima i stručnjacima za pravnu terminologiju i konačno definitivno utvrditi šta se u Daytonskom sporazumu smatra državom, državljanstvom, građanstvom... šta je nacija, nacionalnost i šta doista, znači floskula konstitutivni narod(i) i, ko je i u kojem svojstvu potpisao sve to.

Možda bismo tada preambulu Sporazuma pročitali onako kako piše; dakle da su se: Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija („Strane“), uviđajući potrebu za sveobuhvatnim rješenjem kojim bi se okončao tragični sukob u regiji, želeći doprinijeti tom cilju i promicati trajni mir i stabilnost, potvrđujući svoju predanost dogovorenim temeljnim načelima (...) i sporazumima o prekidu vatre (...) uz obavezu da provedu sporazum koji je postignut strogo i posljedično (...) Naime da je sukob bio regionalni(!), da su Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija (u ime RS) supotpisnice(!) mirovnog sporazuma kao STRANE u sukobu(!), da ni Hrvatska ni Srbija nipošto i nikako nisu nikakvi bezgriješni garanti da se Bošnjaci, Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini neće ponovo početi ubijati nego da će Hrvatska i Srbija prestati napadati Bosnu i Hercegovinu... među ostalim i zbog toga što se sve to i eksplicitno i implicitno navodi u nastavku teksta.

Naprimjer: Član(ak) I: STRANE će svoje odnose provoditi u skladu s načelima utvrđenim Poveljom Ujedinjenih naroda, kao i Završnim aktom iz Helsinkija i drugim dokumentima Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi. Konkretno, STRANE će u potpunosti poštivati suverenu ravnopravnost jednih drugih, rješavati sporove mirnim sredstvima i suzdržat će se od bilo kakvih radnji, prijetnjom ili uporabom sile ili na drugi način, protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti BiH... Pa, Član(ak) II: STRANE pozdravljaju i podupiru dogovore koji su napravljeni u vezi s vojnim aspektima mirovnog rješenja i aspektima regionalne stabilizacije, kako je navedeno u Sporazumima... STRANE će u cijelosti poštivati i promicati ispunjavanje obveza preuzetih (...), te će u potpunosti ispuniti svoje ob(a)veze ... pa u Član(k)u III: STRANE će u potpunosti poštivati i promicati ispunjenje preuzete ob(a)veze. Pa Član(ak) IV: STRANE pozdravljaju i odobravaju izborni program za BiH kako je izložen (...). STRANE će u potpunosti poštivati i promicati ispunjenje tog programa... I tako, vjerovali ili ne, sve do kraja Sporazuma: STRANE se ob(a)vezuju „da će u potpunosti poštivati i promicati ispunjenje obveza koje su u njemu preuzete“ gdje se (na kraju) u Član(k)u XI konstatira da Sporazum stupa na snagu nakon potpisivanja te da je Sporazum SASTAVLJEN u Parizu, dana 14. decembra / prosinca 1995, na BOSANSKOM(!), hrvatskom, engleskom i srpskom jeziku, pri čemu je svaki tekst jednako vjerodostojan. Slijede potpisi predstavnika STRANA, Republike Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije i SVJEDOKA: Posebnog pregovarača EU, Republike Francuske, Savezne Republike Njemačke, Ruske Federacije, Ujedinjenog Kraljevtsva Velike Britanije i Sjeverne Irske i Sjedinjenih Američkih Država.

Nadalje, isto vrijedi i za Anex IV poznatiji kao Ustav Bosne i Hercegovine. U ispravnom prijevodu – pitajte ozbiljne prevodioce – pojam constituent kao imenica u najkraćem označava: esencijalni dio: komponentu, element, organske sastojke biljaka, životinja i mikroorganizama; strukturnu jedinicu definirane sintaktičke, semantičke ili fonološke kategorije koja se sastoji od jednog ili više jezičnih elemenata (kao što su riječi, morfemi ili značajke) i koji se mogu pojaviti kao komponenta veće konstrukcije, a kao pridjev constituent se koristi za opisivanje onoga koji služi za formiranje, sastavljanje ili sastavljanje jedinice ili cjeline: sastavni dijelovi komponenata. 

Prema tome: Republika Bosna i Hercegovina, čiji je službeni naziv od sada će biti „Bosna i Hercegovina“, nastavlja svoje pravno postojanje u skladu s međunarodnim pravom kao država, sa svojom unutarnjom strukturom izmijenjenom kako je ovdje predviđeno i sadašnjim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati ili podnijeti zahtjev za članstvo u organizacijama unutar sustava Ujedinjenih naroda i drugim međunarodnim organizacijama (Article I: Bosnia and Herzegovina, 7. Continuation), „(...)sastojat će se od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u daljnjem tekstu „entiteti“) (9. Composition), u kojima constituent peoples (along with Others), and citizens of Bosnia and Herzegovina ustvari, jesu narodi (sastavni dijelovi) koji (zajedno sa drugima) i građanima BiH čine cjelinu.

Iz toga i iz Član(k)a I, Stav(ka) 13a koji u izvorniku glasi: All citizens of either Entity are thereby citizens of Bosnia and Herzegovina... u prijevodu znači: STOGA SU SVI GRAĐANI OBA ENTITETA DRŽAVLJANI BOSNE I HERCEGOVINE! Odnosno, Oxford Dictionary i Encyclopedia Britannica razlikujući građanstvo i državljanstvo unutar pojma citizenship kažu da je državljanstvo: „...odnos između pojedinca i države kojoj pojedinac duguje odanost i zauzvrat ima pravo na njegovu zaštitu; podrazumijeva status slobode s pratećim odgovornostima. Općenito, puna politička prava, uključujući pravo glasa i obavljanja javnih dužnosti, temelje se na državljanstvu. Uobičajene odgovornosti državljanstva su odanost, oporezivanje i vojna služba. Državljanstvo je najprivilegiraniji oblik nacionalnosti. Ovaj širi pojam označava različite odnose između pojedinca i države koji ne pružaju nužno politička prava, ali podrazumijevaju i druge privilegije, osobito zaštitu u inozemstvu. Pojam koji se koristi u međunarodnom pravu označava sve osobe koje država ima pravo štititi.“ ...te stoga te prerogative nikako ne mogu imati entiteti.

Ima toga još... nemoguće je sve ispisati u jednom tekstu. No, dovoljno je i ovoliko da se za početak zapitamo kome je i zbog čega trebao prijevod koji je po više nego nekoliko osnova nedoseljedan, neprecizan i na kraju netačan(!)? Ko je i iz kojih pobuda naručio takav a ne ovakav prijevod Sporazuma? Ali ne... možda bi nekome moglo naumpasti da pita zašto niko nikome ovdje (u bivšoj Jugoslaviji) nikada nije objavio rat(?!) i kako to utječe na definiciju prirode sukoba u regionu?
S druge strane, možda je i bolje ovako: Daytonski sporazum slovi kao „sveto pismo“, loš prijevod kao dogma, a stanje u kojem svaka šuša može osnovati rezervni sastav policije i naoružati ga, proglasiti vlastitu „republiku“ u svojoj poreskoj oazi ili raju... nenabrojivo mnoštvo nepoštivanja ljudskih prava, insistiranja na kolektivnim umjesto pojedinačnih identiteta, nepoštovanja suvereniteta i negiranja vladavine prava... odsustvo svakog osjećaja sigurnosti, neizvjesnost, beznađe, dezorijentarinost, življenje na rubu javnog konflikta i kontinuiran strah proglasiti demokratijom umjesto da se nazove pravim imenom: fašizam!

Zapanjujuće je kako najočiglednije stvari koje usput, mijenjaju kompletnu sliku iz temelja nikome od pozvanih ne padaju na pamet. Doduše, lakše je i jeftinije dosljedno čuvati identitet vlastite ideološke stražnjice, hvaliti se integritetom i osuđivati nedosljedne nego podmetnuti leđa pod sudbinu države. Baš onako, patriotski!