Otkazivanjem sastanka sa Palmerom i bijeg Orbanu Dodik je krenuo na sve ili ništa 

Piše: Armin Aljović

Sastanak članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine sa zamjenikom pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Metju Palmerom (Matthew Palmer) otkazan je jer je predsjedajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik otputovao u trodnevnu posjetu Mađarskoj, gdje se, osim nevladinih organizacija i vjerskih velikodostojnika sastao i sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. 

Ako se politika iščitava iz simbolike, onda se može zaključiti da, birajući između visokog američkog zvaničnika koji zagovara EU i NATO put Bosne i Hercegovine i desničara Orbana koji u posljednje vrijeme ima problem sa evropskim vrijednostima, Dodik je izabrao ovog drugog.

Dodik i Orban imaju nevjerovatno sličnu životnu putanju. Mađarski premijer, kao nekadašnji uvjereni liberal i stipendist Georgea Soroša postao je zakleti pobornik kršćanskih vrijednosti i autoritarni lider koji duboko prezire liberalnu demokratiju, njene vrijednosti i institucije, prezire migrante i Mađarsku ograđuje bodljikavom žicom.
Na drugoj strani, premda je opisivan kao dašak nade na Balkanu, na vlast je došao uz pomoć SAD-a, od zakletog socijaldemokrate Milorad Dodik danas je postao nesnošljivi islamofob, antiimigrant i krajnje opasni desničar koji bi mogao zapaliti balkansko bure baruta.

Zašto se Dodik odjednom počeo okretati prema ljudima poput Orbana, austrijskog ultradesničara Strachea, čelnicima talijanske Sjevernoj lige koji zagovaraju separatizam, pa sve do ruskog predsjednika Vladimira Putina? Suočen s ekonomskim slomom Republike Srpske, entiteta u BiH kojim suvereno vlada već godinama, pritiscima zapadnih zemalja da u Bosni i Hercegovini provede potrebne reforme i zemlju uvode u EU i NATO kako se ranije i sam obavezao, te s druge strane suočen s pritiscima snažne Rusije od koje je uzeo vrlo ozbiljan zajam (politički, financijski...), Dodik u Evropi užurbano traži one partnere koji budućnost svijeta ne vide kao globalno društvo, već političare koji su nosioci takozvanih suverenističkih politika u Evropi – narod jest jednako država, ili svaki narod treba imati svoju državu. 

Orban je na političkoj sceni Evropske unije ali i šire vrlo ozbiljan igrač, sa snažnim i ozbiljnim vezama, suverenista koji Dodiku može biti velika podrška u probijanju diplomatskih blokada prema zapadu koje trenutno ima, a u konačnici i potpora u razbijanju Bosne i Hercegovine kao države u punom kapacitetu na svakom njenom pedlju zemlje.

Lajčak u Sarajevu

U srijedu u Sarajevo dolazi i Miroslav Lajčak, ministar vanjskih poslova Slovačke i nekadašnji Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. Dodika i Lajčaka vežu ideološko-poslovne veze od ranije. Poput Orbana, i Lajčak je neka vrsta suptilnijeg suvereniste. 

Od Lajčaka je i krenula priča o Bosni i Hercegovini kao zajednici država ili državnoj zajednici kao moguće buduće ustrojstvo BiH, na način kako je to bila Savezna Republika Jugoslavija, ili Srbija ... U pravnom smislu to bi značilo da Republika Srpska ima pravo na odcjepljenje od Bosne i Hercegovine!

Ukoliko Lajčak u narednim sedmicama dobije poziciju Komesara za proširenje Evropske unije, bit će to političar sa velikom snagom u EU, dok će Dodik postati njegov najbolji klijent. Ako Dodik dobije Orbana za lobistu i Lajčaka za operativca, on neće pitati za cijenu njihovih usluga i tek tada ga neće biti tako lako srušiti. 

Ako se politika iščitava iz simbolike, onda se može zaključiti da je Dodik otkazivanjem sastanka sa Palmerom i odlazak na noge Viktoru Orbanu krenuo na sve ili ništa – suočen sa ekonomskim slomom Republike Srpske, pritiscima zapadnih zemalja da u Bosni i Hercegovini provede potrebne reforme i zemlju uvode u EU i NATO kako se ranije i sam obavezao, te pritiscima snažne Rusije s druge strane, Dodik nema još mnogo vremena. Zbog toga je i krenu u neizvjesnost. Samo u nestabilnoj i podijeljenoj Bosni i Hercegovini Dodik ima šansu da ostane na vlasti.