Članak

‘Dodik otvoreno protiv SAD-a, HDZ i SDA se kockaju sa američkim povjerenjem’ 

SAD je naišla na otvorena vrata u većini zemljama regije, među posljednjim Crna Gora, Kosovo i Makedonija, dok Srbija i BiH još igraju između SAD-a i drugih sila

Piše: Armin Aljović


Analitičari ocjenjuju da je pozitivno to što su se Sjedinjenje Američke Države ponovo angažirale na zapadnom Balkanu, na prvom mjestu zbog sigurnosnog aspekta u zemljama regiona, što automatski generiše i bolju ekonomiju kao i pomjeranje granica demokratije.

Specijalni izaslanik State Departmenta za zapadni Balkan Matthew A. Palmer, kojeg je na tu poziciju nedavno imenovao generalni sekretar SAD-a Mike Pompeo, rekao je u intervjuu za slovenski Delo da će u saradnji sa ‘evropskim partnerima i saveznicima’ raditi mnogo na tome kako bi osigurao ‘mirnu, prosperitetnu i stabilnu regiju koja je integrirana u evropsku porodicu zemalja’.

Sjedinjene Američke Države naišle su na otvorena vrata u većini zemalja regije, među posljednjim u Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji, dok Srbija i Bosna i Hercegovina još igraju između SAD-a i drugih svjetskih sila, prije svega sa Rusijom – što se, kada je riječ o BiH, najdirektnije vidi u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska.

Hrvatski novinar Vlado Vurušić u analizi ‘Gdje je nestala ruska moć na Balkanu?, objavljenoj prošle godine u Jutarnjem listu, smatra da su ‘Putinu ostala još samo dva potencijalna saveznika’ na zapadnom Balkanu, podsjećajući na to da je “ruska politika, kakva god ona bila - carska, boljševička ili demokratska - već više od 200 godina nastoji se pozicionirati na Balkanu.”

“Uvijek je nastojala igrati i iskoristiti dva ‘političko emotivna’ strateška faktora - slavenstvo i pravoslavlje (u periodu SSSR-a još dodatno i ideološku komponentu) te zaštitu tih naroda od ‘utjecaja Vatikana i islama’ i ‘nametanja nepoćudnih prozapadnih vrijednosti’. Stoga ruski analitičar Konstantin Eggert napominje kako i danas u Moskvi na Balkan gledaju kao na teritorij gdje ‘žive priprosti seljaci koji se mole za ruskog cara kao zaštitnika i čuvara vjere od katoličkih heretika iz Beča i svirepih 'muhamedanaca' iz sultanskog Istanbula".

Da li je, stoga, realno očekivati da i ove dvije zemlje nakon svega okrenu leđa Rusiji i saveznike potraže na bogatom zapadu, gdje se posljednjih godina iselila većina stanovništva iz Srbije i BiH?

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je nedavno na proslavi Dana Rusije u Srbiji izjavio da je ‘svaki veliki dan za Rusiju važan i veliki dan i za Srbiju’. ‘Živjelo srpsko-rusko prijateljstvo’, rekao je Vučić na prijemu kod ruskog ambasadora u Beogradu Aleksandra Čepurina, dok je Putin prilikom posjete Beogradu u januaru Vučića odlikovao Ordenom svetog Aleksandra Nevskog.

Što se tiče Bosne i Hercegovine, pritisnut američkim sankcijama kao i izolacijom od strane većine zemalja Evropske unije čelni čovjek bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik otvoreno je stao na stranu Rusije, dok zapadne zemlje direktno optužuje za uplitanje u unutrašnje stvari BiH, i teško je očekivati da bi Dodik u skorije vrijeme mogao promijeniti svoje stavove, barem bez nekog velikog razloga, poput garancije zapadnih zemalja da neće biti uhapšen zbog kriminala i korupcije koja mu se stavlja na teret, ili u najmanju ruku u zamjenu za skidanje sa Crne liste SAD-a.

Nadalje, premda se u drugom dijelu Bosne i Hercegovine - Federaciji BiH - vodeće nacionalne partije: Hrvatska demokratska zajednica (HDZ BiH) i stranka demokratske akcije (SDA) kao pobjednička partija kod Bošnjaka deklarativno zalažu za čvrstu saradnju za SAD-om, prije svega sa NATO-om, neke od strateških državnih projekata, poput telekomunikacija, energetike, cestovne infrastrukture…, razvijaju sa partnerima koje su našli u Rusiji, a posljednje vrijeme sve češće i u Kini. Naprimjer, kineski Huawei instalirao je opremu u najveći telekom operater u BiH - sarajevski ‘BH Telecom’, gradnja termo Bloka 7 u Tuzli  vrijedan više od milijardu KM gradit će kineske kompanije dok će projekt biti finansiran kineskim kreditima, autoput Beograd – Sarajevo trebao bi biti izgrađen turskim zajmovima dok predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović za prodaju posrnule mostarske kompanije za preradu aluminija, ili žilu kucavicu ne samo privrede u Hercegovini već od 'Aluminija' zavisi i luka Ploče u Hrvatskoj - pregovara sa investitorima iz Rusije i Kine. 

Još uvijek je nejasno i to da li će BiH kao alternativu ruskom plinu uzeti američki plin iz terminala sa otoka Krka u Hrvatskoj?

Novinar Vurušić primjećuje da promjenom makedonske paradigme i definitivnog opredjeljenja za NATO članstvo mijenja se i pozicija Srbije i BiH, odnosno Republike Srpske u BiH. Srbija je trenutačno jedina koja naglašava da ‘neće u NATO’ te se deklarira kao ‘ruski saveznik’. “Međutim, uskoro bi Srbija mogla ostati u okruženju NATO zemalja, jer ulaskom će Makedonija dodatno ojačati i albanski moment u NATO-u Albanija, Makedonija i Kosovo koji formalno nije u NATO-u, ali je zapravo ‘velika NATO baza’”, piše Vurušić. 

Sada je samo pitanje koji su sljedeći koraci Rusije: da li će se povući pred NATO-om, ili će kao ‘ranjena zvijer’ biti još agresivnija u Srbiji i BiH?

Nakon što su devedesetih igrale ključnu ulogu na zapadnom Balkanu, poput toga da su zaustavile divljanje Miloševićeve politike prema susjedima, Sjedinjene Američke Države su se neko vrijeme odmakle iz regiona, pa njihov povratak neki od analitičara ocjenjuju kao zakašnjeli, barem kada je riječ o Srbiji i BiH, jer druge sile nisu dozvolile da se tu stvori vakuum prostor. S druge strane, slažu se da je za sada najvažnije da SAD uopće ima volju ponovo biti dominantna na zapadnom Balkanu zajedno sa zapadnim partnerima, premda krajnji ishod ponajviše zavisi i od domaćih vlasti. Za sada vlasti u Srbiji jasno staju na stranu Rusije, u proruskim stavovima Milorad Dodik i Republika Srpaska pod njegovim vodstvom je još i direktnija, dok se vladajuća SDA i HDZ u Federaciji BiH kockaju sa američkim povjerenjem.

#Specijal