Objektivnost i kritika nestali iz bh. medija

Autor: Rasim Belko

(Patria) - Jedan od problema u radu većine medija u BiH jeste njihova nedovoljna osposobljenost za ulogu aktivnog promatrača aktuelnih društvenih i ekonomskih zbivanja.

Izjavio je to za agenciju Patria Mehmed Agović, pravnik i medijski ekspert, komentarišući situaciju u bh. medijima i činjenicu da su mediji postali puki prenosioci nacionalističkih, radikalnih i fašističkih poruka.  

“U javnim medijskim servisima ništa ne čine u obrazovanju i osposobljavanju svojih novinara za pojedine tematske oblasti o kojima bi mogli kompetentno i objektivno pisati i govoriti o činjenicama na osnovu kojih bi građani mogli donositi ispravne sudove i zaključke o pojedinim pojavama i događanjima u društvu. U komercijalnim medijima je ta površnost još izraženija, jer se trude da zbog održavanja visoke čitanosti i slušanosti prenose sadržaje čiji kvalitet često nije u prvom planu”, smatra Agović.

U takvim okolnostima, dodaje, “mediji najčešće svoju ulogu svode na prenošenje izjava pojedinih političkih zvaničnika ne ulazeći kritički u njihov sadržaj i analizu njihovog značenja”.

“Tako u medijskom prostoru slušamo i čitamo, naprimjer, zvaničnike koji rehabilitiraju osuđene ratne zločince i pravdaju njihova djela, ili radikalne nacionalističke poruke pojedinih političara koje, zbog čestog ponavljanja, postaju gotovo normalne u društvenoj svakodnevnici, a prema kojima mediji nemaju odgovarajući kritički odnos”, navodi Agović.

Dodatni problem, kako kaže, je izdijeljenost medijskog prostora u BiH u skladu s etničkim, političkim i teritorijalnim granicama.

“U takvim okolnostima mediji i njihovi novinari, uključujući i pojedine javne medijske servise, odrekli su se novinarske profesionalnosti i prihvatili ulogu produžene ruke vlasti ili pojedinih etnopolitičkih opcija. Takvi mediji emituju više istina i truju javni prostor pa imamo, naprimjer, besmislenu situaciju da evidentan govor mržnje prisutan u jednom dijelu zemlje to značenje nema  u njenom drugom dijelu”, rekao je Agović za Patriju.

I generalni sekretar Društva novinara BiH Fedžad Forto govor mržnje u medijima vidi kao veliki problem.

“Nažalost, govor mržnje kod nas nije od jučer, a dio medija što iz neznanja, a što namjerno postao je njegov nekritički prenosilac. Društvo novinara BiH prepoznalo je ovaj problem te je uz podršku Misije OSCE-a u BiH i Ureda predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH u protekle dvije godine održan niz seminara i radionica sa direktorima, urednicima i novinarima najvažnijih medija u BiH u okviru projekta “Mediji protiv govora mržnje”, kaže Forto.

Dodaje da u Društvu novinara uskoro očekuju da će osigurati sredstva za objavu posebne publikacije u kojoj će biti objavljene i analize članova Društva o govoru mržnje u kampanji za prošlogodišnje Opće izbore.

“Također smo pred Opće izbore usvojili posebnu Deklaraciju protiv govora mržnje koju smo uručili predstavnicima nekih od najvećih stranaka u BiH. Drugim riječima, Društvo novinara BiH je pokazalo da je moguće da se i struka pokuša suprotstaviti ovoj pošasti i sugeriše kolegama da ne budu samo pasivni ‘držači mikrofona’, koji će nekritički prenositi sve izgovoreno, uključujući govor mržnje, već da zadrže kritički stav i izbjegnu situaciju u kojoj će zbog svog neznanja ili neodgovornosti biti oni koji šire mržnju i doprinose pogoršanju ionako složene situacije u zemlji”, smatra Forto.

Navodi i da je druga stvar ako su neki mediji toliko u službi vladajućih elita da svjesno služe kao glasnogovornici mržnje i sredstvo za produbljivanje krize u zemlji.

“Ukazao bih i na poseban problem komentarisanja na portalima i društvenim mrežama, te mi se čini da neki mediji namjerno objavljuju ‘zapaljive’ vijesti bez ikakvog uređivanja komentara, najčešće anonimnih čitalaca i stranačkih botova, nastojeći da osiguraju što veći broj komentara i ‘lajkova’, te na taj način govor mržnje postaje svojevrsna medijska ‘roba’”, zaključio je Forto.

Sociolog Srđan Vukadinović o medijima kao pukim prenosiocima radikalnih, nacionalističkih i sličnih poruka kaže: “Mediji su danas puki izvršioci svojih finansijera. To je u biti otvaranje vječite dileme zavisnosti ili nezavisnosti medija. Nezavisnih medija uopšte nema. Kada se kaže nezavisni medij obično se misli na nezavisnost od države i vlasti, ali to je samo jedna dimenzija. Šta ćemo sa političkim strankama, tajkunima i stranim finansijerima medija. Jer i ti stranci ne finansiraju medije za lijepe oči, oni to rade kako bi ti mediji bili njihov megafon za one namjere koje zvanično kao neka politika ne mogu izraziti”.

Dodaje da političke stranke, koje ne žele govoriti ratnom i zapaljivom retorikom, koje ne plijeni dobrotom, empatijom i tolerancijom, imaju svaka svoj mediji.

“Ti mediji su onda samo ratnohuškačka glasila koja raspiruju netrpeljivost. A od netrpeljivosti do ratnih sukoba je kratak put. Nadam se da situacija u BiH nije kao prije 30-ak godina, jer bh. društvo je zrelije. Međutim, problem je što mi danas nemamo nezavisnih medija i ne želimo da govorimo o tome. Mediji ne razmišljaju o svojoj budućnosti. Kada postanu megafoni zapaljivih ideja, ratnohuškačke politike, oni su u nečijoj funkciji. Priča o huškanju ima određeni vijek, pa će tako i mediji korišteni za to biti odbačeni poput istrošene krpe, jer za njima više neće biti potrebe”, smatra Vukadinović.

Kako kaže, bilo bi dobro da zavisni mediji razmisle je li njihova budućnost da kratko traju i u bh. javnosti i šire ostanu upamćeni kao neko ko je bio na fonu netrpeljivosti ili da pokušaju objektivno se razvijati, prenositi informacije i da ne steknu takav epitet.

“Druga varijanta podrazumijeva lošije materijalno stanje, životarenje pa čak i gašenje takvih objektivnih medija. Mediji koji su megafoni kleronacionalističkih stranaka itekako dobro žive, jer bespogovorno ispunjavaju zahtjeve svojih nalogodavaca. Sakrivanje iza istraživačkog novinarstva uvijek postoji, ali to je jedna oblanda i prodaja magle, ali to ne može proći nigdje. Ti mediji su najveći generatori mržnje, koja se proizvodi u uskom političkom, ideološkom ili kleronacionalističkom kružoku. Danas ne trebaju mitinzi, dovoljno je samo pozvati jednog novinara iz bilo kojeg medija i pustiti u eter nešto što je zapaljivo. A, onda se to ne može zaustaviti”, poruka je Vukadinovića.

Navodi da takvi mediji štete cijeloj medijskoj sceni, a posebno profesionalnim novinarima i medijima, koji nastoje biti objektivni. Vukadinović smatra da je problem i komercijalizacija koja prelazi u tabloidizaciju.

“Vidimo da pojedini mediji, koji su bili čitani postaju tabloidi. Danas vidimo da medij koji se hvalio kao najčitaniji u BiH, danas se pretvara u tabloidni sa pet, šest strana crne hronike, umjesto bavljenja ozbiljnim problemima. Izvještavanje o crnoj hronici jeste bitno, ali to je nešto što zalazi u svojevrsnu tabloidizaciju. U određenom vremenu čitaoci, gledaoci ili slušaoci se zasite toga, pa se postavlja pitanja šta se desilo. Nerijetko se dešava da novinari, koji se suprotstavljaju tabloidizaciji, nemaju mjesta u tom mediju, iako imaju dugi novinarski staž, zato što ne žele biti protagonisti tabloidnog novinarstva, kome je bitna samo tabloidizacija i komercijalizacija, a nikako istina i nikako istraživanja koja bi otkrila istinu i ukazala na nju”, zaključio je Vukadinović.