Neefikasnost pravosuđa produkt političke kontrole

Piše: Rasim Belko

Bosni i Hercegovini ne nedostaje tužilaštava i tužilaca, sudova i sudija. Međutim pravosudnom sistemu u državi “pocijepanih” nadležnosti umnogome fali efikasnosti. 

Bh. pravosuđe, opterećeno i pritiscima različitih aktera društvenih tokova, nije u mogućnosti izboriti se sa zahtjevima države koja teži vladavini prava. 

Radno-pravni sporovi, ubistva (politička i svaka druga), pljačke, terori… Dugačak je spisak početih, a nezavršenih procesa. Neki su čak zapeli i u fazama istrage. 

Prema izvještaju o radu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) za 2018. godinu, najveći broj neriješenih predmeta procesuira se pred kantonalnim sudovima u Sarajevu, Mostaru, Livnu i Tuzli, općinskim sudovima u Sarajevu, Mostaru, Lukavcu i Tuzli, Osnovnim sudom u Banjoj Luci i Vrhovnim sudom FBiH.

Iz VSTV-a u izvještaju navode da najviše predmeta otpada na sporove proistekle iz radnopravnih odnosa koji od početka do okončanja procesa prolaze i prvostepeni i žalbeni postupak. 

Međutim VSTV, po već učestaloj praksi, krivce za sporost rješavanja ovih sporova pronalazi u strankama u postupku. U slučajevima sporova iz radnog odnosa, VSTV-a za sporost procesa optužuje zastupnike budžetskih korisnika. 

“Zastupnici budžetskih korisnika idu svjesno u pokretanje prvostepenog i žalbenog postupka u svrhu odugovlačenja isplate. Odugovlačenjem postupka, same institucije koje su stranke u postupku, na takav način samo povećavaju iznose koji se trebaju naplatiti iz sredstava budžeta”, navedeno je u izvještaju. 

Postavlja se pitanje kakvo je to pravosuđe, ako strane u postupku uspijevaju da diktiraju tempo procesa. 

Posljednjeg dana decembra 2018. godine ukupna vrijednost svih otvorenih predmeta koji se vode protiv budžetskih korisnika je 2.711.972.981 KM.

Mnogi građani, koji su kroz postupke na sudovima u BiH tražili svoje pravo i pravdu, nisu dočekali.  No, nisu samo radnopravni sporovi problem tužilaštava i sudova. 

U ladicama prašinu kupe predmeti stari i više od dvije decenije. Istrage o političkim ubistvima bili su prvi simptomi dječijih bolesti bh. pravosuđa. Istrage su rađene, dokazi prikupljani, ali istina i pravda nikada nisu vidjeli svjetlost dana. Slično je i s korupcijom i kriminalnim djelima političkih moćnika i njihovih krugova moći. 

Pravosudni sistem Bosne i Hercegovine danas kontrolišu Dragan Čović i Milorad Dodik. Politički partneri kojima je nekada taj sistem bio antihrvatski i antisrpski. Čović je čak i procesuiran, ali njegov slučaj je eklatantan dokaz da u pravosudnom sistemu odavno nema profesionalaca. 

Milorad Dodik je bio saslušavan, ali teško da će ikada, bar dok je pravosuđe u ovom formatu, biti optužen i osuđen. Na saslušanje je bio pozvan u svojstvu osumnjičenog za kršenje Odluke Ustavnog suda BiH, koji je zabranio održavanje referenduma o “Danu Republike Srpske”. Održao je Dodik referendum, ali istraga o tome nikada nije završena. 

Da bi se Dodik, Čović, Izetbegović i ostala vrhuška bh. političke moći procesuirala, iz pravosuđa moraju otići ljudi bliski pomenutim strukturama. Do tada, sve što se zbog političkog djelovanja pojavi na sudovima u našoj državi bit će farsa i ruganje javnosti. 

No, tužilaštvima i sudovima nisu problem samo politički procesi. Ista je priča i kada građane Bosne i Hercegovine, bez obzira u kojem dijelu naše države, ubijaju zbog raznoraznih razloga. 

Slučajevi David Dragičević i Dženan Memić došli su i do briselskih institucija. Iz Evrope su stigli pozivi da se ti slučajevi pod hitno riješe. U cijelu priču uveden je i evropski sudija. Ali, poslije svega pravde i istine za porodice nema. Istrage su razvučene na više strana. I kao što advokat obje porodice reče “sve je išlo pogrešno i sporo. U ovakvim slučajevima pravovremena reakcija istražitelja je izostala”. 

Šta tek reći za istragu ubistva dvojice policajaca u Sarajevu. Adis Šehović i Davor Vujinović ubijeni su prije skoro godinu dana. Od tog 26. oktobra, do ovog 3. dana desetog mjeseca, neko negdje provodi neku istragu. Nit’ ubica, niti kraja istrazi. A, ubijeni policajci. 

Moglo bi se o urušenom sistemu pravosuđa, lošim i propalim reformama na ovaj elektronski papir napisati toliko da čovjek od jutarnje do popodnevne kafe ne stigne pročitati. 

Ali, sve je badava. Dok osobe poput Gordane Tadić, Milana Tegeltije i Dalide Burzić kontrolišu pravosuđe, svi ćemo džaba tupiti tipke na tastaturi. Sve će manje biti onih koji će pravdu tražiti po sudovima, jer 'don kihoti' su odavno u knjigama. 

A sve više će Bosanci i Hercegovici bježati u sisteme u kojima funkcioniše vladavina prava. 

Za one koji ostaju važit će pravilo “nit krajem, nit sredinom”.