Slučaj Veseli: Žalba na presudu nastalu iz dokaza 'čula-kazala'

(Patria) - Tužilaštvo Bosne i Hercegovine zatražilo je ukidanje presude kojom je Elfeta Veseli osuđena na deset godina zatvora za ubistvo dječaka, a Sakib Halilović oslobođen jer je propustio da poduzme mjere da izvršilac tog ubistva bude kažnjen.

U Tužilaštvu smatraju da kazna izrečena Veseli nije srazmjerna težini krivičnog djela te da se presuda Haliloviću u oslobađajućem dijelu treba ukinuti.

Veseli je prvostepenom presudom osuđena za ubistvo dvanaestogodišnjeg dječaka Slobodana Stojanovića počinjenog 1992. na području Zvornika. Odbrana Elfete Veseli zatražila je da se prvostepena presuda ukine i održi suđenje pred Apelacionim vijećem.

“Prvostepena presuda je nerazumljiva i nezakonita – procesno-pravno i materijalnopravno”, rekla je Vasvija Vidović, braniteljica optužene Veseli.

Naglasila je da je mijenjanjem optužnice u dijelu o načinu i sredstvu izvršenja djela došlo do povrede prava na odbranu. Vidović je istakla da je u ovom postupku vještak-patolog bio doktor koji je saslušan kao svjedok.

“Ne samo da takvi dokazi nisu mogli biti cijenjeni, nego nisu uopće mogli biti prihvaćeni, jer ne samo da nisu sastavljeni propisno u skladu sa tadašnjim ZKP-om, nego su sastavljeni apsolutnom povredom osnovnih ljudskih prava i potpuno je neprihvatljivo da su kao takvi predloženi u krivičnom postupku, ali i prihvaćeni kao dokazi, pa čak i na okolnost da su bilo koje osobe bili ratni zarobljenici, s obzirom da u ovom predmetu nije predmet raspravljanja postupanje prema tim ratnim zarobljenicima”, rekla je Vidović.

S druge strane, optužena je osuđena, kako kaže Vidović, isključivo na osnovu „čula-kazala“ dokaza, prepričavanja bez ikakva uporišta u konkretnim dokazima, pri čemu su zanemareni dokazi koji ukazuju na mogućnosti drugačijeg zaključka u odnosu na ove činjenice.

„Odbrana je tokom postupka, ali i u završnim riječima problematizirala uopće identitet tijela nad kojim je navodno izvršen pregled ili obdukcija (ne zna se ni koji datum – da li u martu ili junu 1993. godine), na koje pitanje prvostepeno vijeće u Pobijanoj presudi nije dalo obrazloženje s obzirom da je odbrana iznosila konkretne argumente i dokaze koji ukazuju na nepostojanje dokaza da bi se van razumne sumnje izveo zaključak da je tijelo dječaka Stojanović Slobodana uopće bilo pronađeno i obducirano“, navodi Vidović.

Advokatica je podsjetila da obdukcioni zapisnik nije bio predložen uz optužnicu kao dokaz, niti je odbrani objelodanjen prije davanja nalaza, što samo za sebe predstavlja grubu povredu prava odbrane. 

„Uz sve ovo, radi se o dokumentima (mislim na zapisnik o spoljnom pregledu i navodni obdukcioni zapisnik) sa bitno činjenično različitim sadržajem, dakle neautentičnim dokumentima“, napomenula je Vidović.

Mirna Delalić, također braniteljica optužene, kazala je da ne postoji nijedan dokaz da je optužena pobjegla ili da se krila.

Optužena Veseli je rekla da se nada da će Apelaciono vijeće “ispraviti fatalnu grešku”.

“Da ne idemo dalje da je ispravljamo. Nadam se da ste shvatili težinu muke koju ja proživljavam. Nadam se da ćete raditi u ime pravde”, kazala je Veseli.

Lejla Čović, braniteljica Sakiba Halilovića, kazala je kako smatra da ne postoji ni minimum žalbenog osnova za povredu krivičnog zakona.

“Nije jasno u čemu se sastoji propust i kako je doveo do povrede krivičnog zakona. Jedini argument Tužilaštva je neujednačena sudska praksa. Neujednačenost sudske prakse nije predviđena kao žalbeni osnov”, rekla je Čović.

Apelaciono vijeće Suda BiH odluku će donijeti naknadno.