Institucije BiH: Efikasna saradnja, negativan rezultat

Piše: A.Čorbo-Zećo

Na djelu je neobična praksa Ministarstva komunikacija i prometa BiH da podnosi krivične prijave protiv svojih državnih službenika, kako bi iskoristili saradnju sa Tužilaštvom BiH i suspendovali “nepoželjne” službenike.
To im omogućuje odredba Zakona o državnoj službi BiH koja je suprotna važećem Zakonu o krivičnom postupku. Ista predviđa suspenziju državnog službenika s posla po osnovu naredbe o provođenju istrage postupajućeg tužioca, koji naredbu može a i ne mora donijeti u postupku istrage, kako je objasnio Ustavni sud BiH. U dva entiteta zakoni predviđaju suspenziju nakon potvrđene optužnice od strane suda. 

Posljednju krivičnu prijavu Ministarstvo je podnijelo 30.12.2014. godine. Prijavu je potpisao i ovjerio sekretar Igor Pejić, a što je mogao učiniti samo uz ovlaštenje ministra. U to vrijeme ministar je bio Damir Hadžić. Istragom je obuhvaćeno sedam državnih službenika i dva penzionera, bivši službenici ovog Ministarstva, a posebnom taktičkom saradnjom sa Tužilaštvom BiH (2015. i 2016. godine) u vrijeme Gorana Salihovića i direktne saradnje s njim, suspendovano je troje od sedam državnih službenika.

Nakon blizu pet godina istrage Tužilaštvo BiH je 17.10.2019. godine, donijelo Naredbu o obustavi istrage, jer nema nikakvih dokaza da je bilo ko od ovih devet lica, uključujući i troje suspendovanih, počinio bilo kakvo krivično djelo, te da su svi poslove obavljali u skladu sa propisima. Logičan zaključak je da je prijava Ministarstva bila lažna prijava, pa i pitanje zašto Ministarstvo prije podnošenja prijave nije učinilo internu istragu i analizu rada ovih državnih službenika.

Sumirajući glavne efekte ove saradnje vidljivo je da su isti katastrofalni u pogledu velikih troškova istrage, poremećaja rada u Ministarstvu, te isplate plata suspendovanim službenicima u bruto iznosu 362.178,80 KM (neto 226.765,20 KM). Tužilaštvo je svojim aktom na 12 stranica od 22.10.2019. godine obavijestilo Ministarstvo o naredbi o obustavi istrage.
Međutim, rukovodstvo Ministarstva nije zadovoljno sa radom Tužilaštva BiH i donesenom naredbom, jer to pretpostavlja krivnju odgovornih u Ministarstvu za posljedice. Tim slijedom, Ministarstvo kao podnosilac prijave od 2014. godine koristi mogućnost pritužbe Uredu glavnog tužioca, te istu i podnosi 28.10.2019. 

Rekli bismo ništa neobično. Međutim, ova pritužba ima specijalni prijedlog sa visokim stepenom diskriminacije, a koji glasi: “…predlaže se Uredu glavne tužiteljice da uvaži ovu pritužbu, Naredbu o obustavi istrage u predmetu br. Xxx stavi van snage i naredi nastavak postupka istrage protiv osumnjičenog Izeta Bajrambašića.”

Dakle od devet, identificiran je jedan. Zašto?

Pritužbu potpisuje i ovjerava Igor Pejić, sekretar, a za to mu je potrebno ovlaštenje rukovodioca Ministarstva, a to je Saša Dalipagić, zamjenik ministra, u odsutnosti ministra. Kao i nekih ranijih situacija pitanje je da li je Tužilaštvo BiH u službi želja i interesa pojedinaca iz Ministarstva ili radi za dobrobit društva i države.