Zašto Škori treba pobjeda Milanovića?

Piše: Rasim Belko

Dva dana dijele susjednu Hrvatsku od odluke o novom predsjedniku države. U utrci su desno orijentisana Kolinda Grabar Kitarović (HDZ) i uslovno rečeno ljevičar Zoran Milanović. 

Borba dvije dijametralno suprotne strane ušla je u finiš. Nervoza raste kao da je riječ o posljednjem penalu finala Lige prvaka. 

Za Hrvatsku možda i jeste. Naši susjedi preuzeli su predsjedavanje Evropskom unijom. Dakle, osim unutrašnjeg utjecaja, kojeg realno u Hrvatskoj predsjednik ima i previše, lider Lijepe naše vodit će računa o dešavanjima na cijelom kontinentu. Jedan izbor, dva različita puta. 

Međutim, ove je godine izborni paradoks da izbore neće odlučiti pristalice jednog od dvoje kandidata. 

Milanović i Grabar Kitarović imaju svoje pristalice i stranačku infrastrukturu, ali oboje znaju da im to neće biti dovoljno. 

Stoga će im biti neophodna podrška birača onih kandidata koji su ispali u prvom krugu hrvatskih predsjedničkih izbora. 

Prvi među njima je Miroslav Škoro. Iako pripada desnoj političkoj sceni, nekada se čini da je pjevač Škoro više lijevo i od samog Milanovića. 

Škoro je politiku osjetio sada već davne 2007. godine, kada je ušao u Sabor Hrvatske. Međutim, nakon svega osam mjeseci je odustao i saborski mandat prepustio drugom. Kako je tada naveo, iz Sabora je otišao razočaran činjenicom da se svi političari doživljavaju kao lopovi. 

A čini se da je među aktivnim hrvatskim političarima upravo Škoro dio one manjine koja je najmanje “otimala” narodne pare. Saborsku platu davao je u humanitarne svrhe, a člansku kartu HDZ-a vratio je 2012., poručivši da politika HDZ-a u to vrijeme nema veze sa životom. 

Sve su prilike da Škoro o HDZ-ovoj politici i danas misli isto, pa se zbog toga i kandidirao na predsjedničkim izborima. I ostvario uspjeh, osvojivši skoro pola miliona glasova. 

Iako ga analitičari u Hrvatskoj smatraju desničarskim populistom i hrvatskim primjerom radikalne austrijske Slobodarske partije, Škoro bi, ako bude želio dalje igrati političku rolu, mogao dobrano profitirati od drugog kruga izbora. 

Već smo naveli šta Škoro misli o HDZ-ovoj politici. Stoga bi on, ako ne javno, onda nekim migom ili klimanjem glave trebao ukazati svojim pristalicama da je Zoran Milanović bolji put za Hrvatsku. A nije malo onih koji ga slijede i podržavaju. Uzeo je Zagreb, tačnije oteo ga Kolindi Grabar Kitarović. 

Ne bude li podrške Škorinih glasova, čak i u slučaju da oni ne glasaju za HDZ-ovu kandidatkinju, Milanović će teško do pobjedničkog rezultata. Nekako sam uvjeren da i Škori i njegovim pristalicama pobjeda Milanovića više odgovara. Jer, koliko god ne voljeli Milanovića, zasigurno ih boli ono što HDZ radi u Hrvatskoj. Pojašnjenja radi, nešto slično onom što SDA radi u BiH. Tjeraju mlade, a podržavaju kriminalce i tajkune.

Kao opcija za pobjedu Milanovića spominje se buđenje pasivnih birača. Ali to je priča koja se godinama provlači Balkanom. Do sada se nije ostvarila. 

Stoga bi Škoro, koji je uz sebe povukao bolji dio HDZ-a, tačnije nekorumpirani dio, bez afera i optužnica, trebao podržati Milanovića. 

A onda se na parlamentarnim izborima pojaviti kao moralni pobjednik nad HDZ-om i njegovom kandidatkinjom. Neopterećen aferama i kriminalom, s podmlađenom ekipom na listi za Sabor, Škoro bi bio legitiman takmac za priličan broj mandata.

U tom slučaju, po kojem bi Milanović bio predsjednik, i atmosfera bi bila daleko relaksiranija. Jer Hrvatska s Milanovićem je posve druga priča od one svadljive i ratnohuškačke politike koju je u godinama iza nas vodila Grabar Kitarović. 

Zna to Škoro, ima dovoljno tekmi u nogama. A i biznismen je, zna dobro računati. 

Škoro za Milanovića, Milanović i Škoro za evropski orijentisanu Hrvatsku, koja će okrenuti leđa UZP-u, a pomoći Hrvatima s ove ili one strane granice.