Eho poruka Predsjedništva ne prelazi granice BiH, a oni zabrinuti za Bliski istok

Piše: Rasim Belko

Kada je 2017. tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović lupio da Bosna i Hercegovina nema otvorenih pitanja sa Sjevernom Korejom smijala se i virtuelna i realna zajednica. Nebuloze koje s vremena na vrijeme ispale članovi Predsjedništva nadilaze i Sabita iz Tarčina i Nadrealiste.

E nedavno je aktuelna trojka Komšić Željko, Dodik Milorad i Džaferović ispalila u Čovićevom stilu.

“Predsjedništvo Bosne i Hercegovine s velikom zabrinutošću prati posljednja događanja u Iraku. Bosna i Hercegovina se u novembru prošle godine pridružila Izjavi EU o protestima u Iraku. Pridajući veliki značaj stabilnosti Iraka i cijele regije, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine osuđuje napad na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Bagdadu, kao i na bazu koalicijskih snaga i očekuje da će Vlada Iraka provesti brzu i efikasnu istragu i poduzeti sve mjere kako bi se ovakvi i slični događaji pravovremeno spriječili.

Bosna i Hercegovina smatra da je neophodno izbjeći daljnju eskalaciju sukoba i nasilja, te se iskreno nada da će suzdržanost svih strana doprinijeti očuvanju mira u regiji”, naveli su iz Predsjedništva u prvim danima januara.

Kad su čuli za ovu zabrinutost tročlanog Predsjedništva BiH irački, iranski i američki prvaci odmah dogovoriše prekid svih neprijateljstava, nestade sukoba na Bliskom istoku, zavlada mir i ljubav.

Osim ismijavanja, neozbiljna je svaka druga reakcija na ovakve nebulozne poruke iz Predsjedništva.

Ali, ima nešto puno ozbiljnije u radu kolektivnog šefa države - diplomatski su neutralisani, regionalno marginalni, a eho njihovi poruka ne prelazi granice Bosne i Hercegovine.

Institucija Predsjedništva svedena je na aparat za izdavanje saopćenja, najčešće korištenih u dnevno-političke svrhe. Takav aparat nulti je faktor u regiji.

Zato je odlazeća predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović poručila da u Bosni i Hercegovini nema relevantnog partnera za razgovor. Nažalost i imala je pravo.

Ni oni s najboljim sjećanjima ne pamte neku značajniju diplomatsku konekciju kolektivnog šefa države Bosne i Hercegovine. U Srbiju dolaze Putin, Makron, Erdogan, Xi Jinping…Hrvatskoj su u posjete dolazili predsjednici Švicarske, Bugarske, Njemačke, Indije...

Bosne i Hercegovine nema na mapama i rutama svjetskih moćnika. Sve su rjeđe i regionalne saradnje. Loši ministri vanjskih poslova, loše djelovanje članova Predsjedništva i diplomatski potencijal BiH je uništen.

Bosna i Hercegovina sve je manje uključena u regionalne procese. Srbija i neke druge zemlje regije preuzeli su ulogu pokretača procesa i promjena. Srbija se povezala s dugogodišnjim neprijateljom Albanijom, sve je uključenija i Sjeverna Makedonija, Crna Gora je također aktivna, samo je Bosna i Hercegovina nijemi promatrač svega što se dešava oko nje. Hrvatska i Slovenija već odavno su na nivou na kojem se pitaju o dešavanjima na evropskom kontinentu.

Nije to došlo s ovim Predsjedništvo, isto je bilo i u onom prethodnom sazivu koji su činili Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić.

Retorika svadljivosti, koja proizilazi iz političke nemoći i nezrelosti onih koji obnašaju dužnost člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine tiče se mnogih dijelova bh. društva. Razvijanjem kvalitetnih međunarodnih konekcija među ključnim je aspektima za jačanje ekonomije određenog društva.

I najneinformisaniji znaju da je ekonomija Bosne i Hercegovine u predzadnjim redovima svjetskih rang listi, što je jedna od dovoljnih činjenica za negativnu ocjenu najodgovornijih za provođenje vanjske politike BiH - članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Dok Komšić i Džaferović nastoje praviti prekompozicije nižih nivoa vlasti, dok se svađaju s oponentima koji nisu u levelu Predsjedništva, dok Dodik istražuje stočni fond Republike Srpske i na karnevalima u entitetskom parlamentu lomi mikrofone, svijet oko nas svjetlosnom brzinom bježi u budućnosti.

Čak i one svjetske lidere koje dovedemo u Bosnu i Hercegovinu ne znamo iskoristiti za ekonomsko povezivanje s naprednijim svijetom. Tako je bivši član Predsjedništva Bakir Izetbegović prvog čovjeka Turske šetao Sarajevom šepureći se da mu je to najbolji prijatelj. I još da mu je to očev prijatelj, kojem je Bosna i Hercegovina data u amanet. A onda taj prijatelj ode u Srbiju i jača njihovu ekonomiju. Bez amaneta naravno.

Funkcija člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine tako je strmoglavljena na uličarski novo verbalnih sukoba. A svijet ne čeka, napreduje i razvija se. Bosna i Hercegovina ostaje usidrena u baru plitkih interesa i politikantstva.

Ali, bitno je da je saopćenje Predsjedništva BiH dovelo mir i ljubav na Bliski istok.

Samo nek ne puca!