Piše: Sead Omeragić
Brutalne propagandne akcije protiv BiH se nastavljaju. „False flag“ (operacija pod lažnom zastavom) je naziv za sve tajne operacije, kao što su teroristički napadi, atentati i sabotaže koje preduzima jedna strana da bi okrivila drugu. Da postoji još jedna vrsta „lažne zastave“ saznali smo ovih dana. Na sarajevskim portalima se pojavila fotografija zastave BiH, koju je neko
nosio na ispraćaju ubijenog iranskog generala Qassema Soleimania.
Navodnu autentičnost fotografije zastave BiH na ispraćaju iranskog generala za jedan sarajevski portal potvrdio je iranski novinar Meisam Mirhadi. Tačnije on je samo potvrdio da se zastava BiH vijorila na ispraćaju Soleimanija u Teheranu. Kazao je da je zastavu BiH nosio čovjek čija je majka Bosanka, a od agresije na BiH žive u Iranu. Problem je s ponuđenom fotografijom na tom portalu i onima koji su tu fotografiju preuzeli, je što je očigledno neautentična. Zastava BiH je primitivno namontirana na nekakvom skupu gdje vidimo gomilu ljudi i brojne iranske zastave. Kako se za nešto namontirano može tvrditi da je autentično?
Kako je moguće da jednoj tvrdnji o fotografiji nedostaje fotografija? Gledali smo ispraćaj u Teheranu. Masa ljudi je stalnom pokretu, gestikulira, bjesni, sa grimasama na licu. Više od 50 mrtvih i 200 povrijeđenih u gužvi tokom dženaze u rodnom gradu Soleimanija. Na nama serviranoj fotografiji hladno stajanje u mjestu, kao na kakvom svečanom skupu. Dakle, kome je i zašto trebala ta
fotografija da je čak i pristupio primitivnoj montaži? Previše konstrukcija se vrti oko BiH. Laži u kombinaciji mogu dati još veću laž. Kad bi se oveća institucija u BiH bavila tim lažima ne bi ih stigla sve raskrinkati.
Za riječ se javio Hasan Hajdar Diab, novinar Večernjeg lista koji je izvukao na sunce svoj navodni razgovor sa generalom Qassemom Soleimanijem, u kojemu mu je iranski general rekao da je bio u BiH 1992. i 1993. godine. U brojnim lažima koje objavljuje ovaj novinar, poput one da su Bošnjaci objavili rat Hrvatima u BiH, ovaj put nam je plasirao aktuelne izjave mrtvog čovjeka.
Hasan Diab, koji većini javnosti u BiH izgleda kao neko ko gotovo jedva čeka da teroristički ocrni Bosnu i Hercegovinu, nije se prije sjetio generala Soleimanija, praktično, po važnosti, drugog čovjeka Irana. Sve do njegove smrti mu on nije pao napamet. Hasan Diab je za „Večernji list“ napisao brojne tekstove o navodnim ratnim vezama Irana i BiH u okviru svojih spisateljskih terorističkih konstrukcija. Kako je moguće da se nikad nije sjetio razgovora sa Suleimanijem, kojeg danas mnogi svjetski mediji nazivaju glavnim iranskim teroristom?
Ima li Hasan Diab nekog dodatnog ili prihvatljivijeg svjedoka od mrtvog čovjeka? Nema sumnje da je Iran pomogao BiH u njenim najtežim godinama. Pitanje je šta duševno bijedni propagandisti od tog danas žele napraviti? Na temu Soleimanija za riječ se javio i Tomislav Tomo Kovač, optužen za zločin genocida u Srebrenici. Njemu je ta optužnica i potvrđena. Problem je što se on i
dalje „krije“ u Srbiji. A kad se zločinci kriju u Srbiji onda su najčešće gosti na TV- u. Tako je i Kovač često gost TV Happyja. Novinar Milomir Marić ga je 10. januara nas toj TV najavio kao čovjeka koji se u ratu susreo sa generalom Suleimanijem negdje na Ilidži. Po prvim naklapanjima Tome Kovača, on je Suleimanija čak i uhapsio. Ali se ubrzo kroz kratki razgovor ispostavilo da je
Tomo Kovač ovog Iranca gledao samo na TV-u. I to ovih dana. A da mu je cilj predstaviti se kao i ostali ratni zločinci – borcem protiv terorizma.
Kako je izgledao antiterorizam ratnih zločinaca vidjeli smo na iskopavanju više od dvije hiljade masovnih grobnica s Bošnjacima i Hrvatima. Ko će se javiti za sljedeću laž na ovu temu?
Bosna i Hercegovina se očito suočava s najgorom propagandom i brutalnim lažima. Kao nikada do sada.