Politika je građane i narode KS dovela na ivicu sukoba - dogovorite se ili raspustite Skupštinu!

Piše: Rasim Belko

Politički diletantizam najvećeg dijela od 35 narodnih predstavnika u zakonodavnom tijelu Kantona Sarajevo doveo je građane i narode u KS u situaciju opće podjele i sukoba. Istina, ti sukobi odvijaju se samo na društvenim mrežama i u verbalnoj komunikaciji, ali ko može garantovati da se haos s društvenih mreža neće preliti na ulice Sarajeva i okolnih općina.

A sve je počelo preletačima ili bolje definisano političkim papcima. Ipak, krenimo ispočetka.

Stranka demokratske akcije od prvog dana djelovanja novog saziva Kantonalnog parlamenta rovarila je na urušavanju većine oličene u šestorku. 

Bivši učenik SDA Elmedin Konaković ujedno i key player šestorke često je tvrdio “da su to spinovi, jer da mogu oni bi to uradili”. Učenik je ovaj put podcijenio učitelja. SDA je mogla, samo je čekala trenutak koji iz nekog razloga njima odgovara. 

Uzela je šestorci dva igrača - SBB i DF, formirala svojih 18 i robusno krenula u napad. Učenik Konaković ipak je u bivšoj stranci naučio nešto, pa je odlučio procedurama zaustaviti SDA. Kada je uvidio da to neće biti dovoljno izvršio je šahovsku rokadu, pa Danijelu Kristić postavio na čelo Skupštine. Jer, Danijela je Hrvatica, ako je SDA i njeni sateliti krenu rušiti, Konaković će potegnuti vitalni nacionalni interes. Ako je pak ostave na čelu Skupštine, onda ništa od Marija Nenadića na planiranom premijerskom mjestu, a sve zbog nacionalnog balansa. 

SDA plus sateliti izabrali su svog predsjedavajućeg, ali bez muhura, jer ga je stari kov SDA-ove škole Elmedin Konaković  sakrio.

I došlo se do pat pozicije. 

Dino ima muhur, Danijelu i vitalni interes. SDA ima Mirzu i 18 ruku, do kojih je došla trgovinom obrazom, principima i spremnošću Fahrudina Radončića da proguta sav teror SDA. 
 
Trgovalo se i s političkim papcima. Takvih je nažalost u posljednje vrijeme sve više. Sitničarske duše u politiku i ulaze jer su kokuzi i računaju na šićar, a najbolji je šićar ako si tas na političkom kantaru. 

A onda je sve stalo. 

Ni lijevi ni desni više nisu imali opciju za kvalitetan potez. Krenulo se u medijski sukob, s vrlo mogućim posljedicama i na državu Bosnu i Hercegovinu. U stilu militantnih skupina pojedinih afričkih zemalja, dva bloka su odlučila u sve uvući mase. A mase u takvom naboju rastu kao gljive poslije kiše. I dan za danom postaju nabrijanije. 

Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić, Željko Komšić, Elmedin Konaković, Nermin Nikšić, Predrag Kojović, Ibrahim Hadžibajrić i nekoliko političkih cirkusanata s neograničenom željom za bogaćenjem, odlučili su podijeliti jedini Kanton u kojem država koliko toliko funkcioniše. Ili je bar funkcionisala prije njihovog rascjepa. Borci za interese države i građana - naroda odlučili su demokratiju pretvoriti u anarhiju. 

A anarhija bilo kojem kutku države lako može postati sukob s nemjerljivim posljedicama. 

Jer građani - narodi u Kantonu Sarajevo su kroz javno djelovanje pomenutih političkih figura bili primorani zauzeti stranu. 

Tako smo došli u situaciju da dva brata ili dva prijatelja danas rijetko ili nikako ne komuniciraju, jer su na različitim tribinama i navijaju za različite političke timove. Pritom su oba brata i oba prijatelja siromašna, a to siromaštvo prvo im nameće radikalne stavove, a potom ih uvodi u sukobe.

Danas me sarajevski taksista pita “šta mislim o odluci Jasne Duraković da ostane uz Vladu KS iako je partija na čijoj je listi izabrana odlučila da je ruši”. Isti taj taksista pita me i kolike su šanse da ostane Vlada s Edinom Fortom na čelu. Odgovorio sam mu da politički preletači uvijek prelijeću zbog svog interesa. Nema preletača koji lete za narod. Postala je čudna ta vožnja, toliko je silno branio aktuelnu Vladu KS da sam mislio da će me izbaciti iz vozila prije krajnjeg odredišta. 

Sinoć se pak javlja drug koji je član SDA, on pita koliko SDA ima ruku, hoće li “oni”, misleći na SDP, Našu stranku, Narod i pravdu i partnere uspjeti “kupiti nekog od ovih koji su sada uz SDA”. 

I taksista i drug i svi drugi s kojim posljednjih dana razgovaram o političkoj situaciji u Kantonu Sarajevo imaju jednu potpuno istu osobinu. Dok pričamo spominju majke, očeve, porodice onima koje nazivaju “neprijateljima”. 

Grad na Miljacki i općine koje mu gravitiraju u sklopu Kantona postadoše mala Sjeverna Koreja. Ne dijeli ih Miljacka, ni druge rijeke i rječice, nego politički pasjaluk uglavnom lažnih zastupnika narodnih interesa u Skupštini KS i njihovih stranačkih šefova. 

Borba za moć i novac podijelila je LJUDE, koji su prije samo 20 i kusur godina bili jedno tijelo i jedna duša u vapaju za malo slobode. Danas vape za malo zraka i “pobjedu naših”. 

Zbog tog vapaja za političkom nadmoći piju tablete za visok pritisak. A ti “naši” lagano uzimaju NAŠE pare i ne haju za navijače, uglavnom kokuze s mnogo vremena. 

Na društvenim mrežama oformljeno je nekoliko takozvanih grupa sa više hiljada članova, u kojima se pljuje sve što je na "drugoj" strani. U komentarima ispod medijskih tekstova traju verbalni ratovi plaćenika i botova.

Takva podjela ne treba ni SDA-ovoj garnituri, ali ni strankama koje stoje iza aktulene Vlade. Jer, dovedu li građane i narode u situaciju da nakon verbalnog prepucavanje snagu odmjere na ulicama, tada više većina, principi i odgovornost nikome neće biti važni. 

Spašavati je kasno, a situacija napeta. Ili neka  pod oznakom HITNO sjednu i demokratski dogovore šta i kako dalje ili neka raspuste Skupštinu Kantona Sarajevo i raspišu vanredne izbore. Pa neka onda taj posvađani narod olovkom presudi. 

U suprotnom neće biti dobro. 

Zato, u pamet!