Slučaj Vikić i drugi: Svjedok u koliziji sa zapisnicima o saslušanju

SARAJEVO, (Patria) – Na Sudu BiH danas je nastavljeno suđenje Draganu Vikiću, Jusufu Pušini, Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću, a kao svjedok Tužilaštva BiH pozvan je Munir Alibabić, nekadašnji načelnik SDB-a. 

Tužiteljica Vesna Ilić pitala je svjedoka ko je u aprilu 1992. godine bio ministar unutrašnjih poslova RBiH i kakva je saradnja SDB-a bila sa MUP-om. Svjedok je kazao da je ministar bio Alija Delimustafić, a da je on kao načelnik SDB-a bio obavezan izvršavati njegova naređenja. 

Na pitanje da li je u to vrijeme (april 1992.) poznavao Dragana Vikića, Alibabić je kazao da ga je znao iz viđenja, a da je bio na poziciji komandanta Specijalne jedinice koja je bila u prostorijama Doma policije. 
Tužiteljicu Ilić zanimalo je da li svjedok poznaje Asima Dautbašića na šta je on odgovorio da je Dautbašić preuzeo SDB  te da je i on bio u prostoru Doma policije. Alibabić je kazao da je Dautbašić po nalogu jednog dijela SDA odnosno tzv. „Šure“ trebao „kontrolisati Vikića“ jer je postojala sumnja u Vikićev odnos prema odbrani grada. 

„Fikret Muslimović je počeo slati neke informacije da će Vikić izdati ili otići“, kazao je Alibabić dodajući da su u to vrijeme postojale grupe koje su se vezivale za Jusufa Juku Prazinu, Asima Dautbašića, kao i neke druge grupe. Svjedok je kazao da je Dautbašić formirao Specijalnu jedinicu, a na pitanje tužiteljice ima li ona ikakve veze sa Specijalnom jedinicom Dragana Vikića kazao da nema. 

Inače, advokatica odbrane Dragana Vikića Adna Dobojlić tražila je da se jasno razgraniče pojmovi Specijalna jedinica i Odred za specijalne namjene (Vikić) da ne bi dolazilo do zabune u javnosti. 

Na pitanje tužiteljice svjedoku da li su Asim Dautbašić i Alija Delimustafić rekli da imaju podršku od predsjednika Alije Izetbegovića za formiranje Specijalne jedinice, on je odgovorio da nisu rekli i da je on za formiranje jedinice saznao početkom aprila 1992. godine kada ga je nazvao Nedžad Ugljen i tražio nekoliko radiostanica. Po te radiostanice došao je, prema tvrdnji Alibabića, Nedžad Herenda i jedan od Šošića. On tada nije znao da je to Herenda, već su ga zvali „Brko“.

Alibabić tvrdi da je predsjednik Izetbegović od njega tražio da ga informiše o dešavanjima u vezi sa osam pripadnika TO Vojske RS-a koji su zarobljeni na Dobrinji. On je potvrdio da je čuo da je uhapšena neka grupa na Dobrinji. Alibabić je kazao da je grupa privedena u Stanicu javne bezbjednosti Novi Grad i da je o tome trebalo obavijestiti načelnika CSB-a, pomoćnika ministra depešom jer su ta lica uhapšena u borbenoj akciji. On je kazao da je pokušao provjeriti šta je sa tom grupom ali da dolazi do zaključka da nisu privedeni u CSB SDB-a. 

Tvrdi da mu je Dautbašić kazao da je osam zarobljenika likvidirano i da mu je rečeno da su to uradili pripadnici Specijalne jedinice. On je kazao da mu je poslije rečeno da se ta grupa zove „Ševe“. 
Na pitanje tužiteljice da li je Nedžad Herenda imao veze s ovom grupom, Alibabić je kazao da se „dalo naslutiti“, ali da ga je on svrstavao u grupu inspektora koji su bili uz Asima Dautbašića. On je kazao da je iz medija saznao da se Herenda dovodi u vezu sa ubistvima u Velikom parku. 

Na pitanje tužiteljice da li se svjedok interesovao dalje za ovaj događaj, Alibabić je kazao da su događaji išli jedan za drugim, bili su stalni napadi na grad i nije uspio provjeriti šta je bilo. Tužiteljica je svjedoka pitala da li je ta grupa „Ševe“ dobila neko priznanje koji je kazao da misli da su u aprilu 1993. dobili neku nagradu od tadašnjeg ministra Jusufa Pušine. 

On je potvrdio da se poslije rata susreo sa bivšim ministrom Alijom Delimustafićem te da se on pravdao da nije imao saznanja o događajima u Velikom parku, što je za svjedoka bilo nevjerodostojno.

Na pitanje tužiteljice da li se susreo sa Draganom Vikićem nakon rata, kazao je da jeste i to prije podizanja optužnice. 

„Njegova priča je bila sažeta u nekoliko rečenica. Da je sjedio u komandi sa još nekoliko lica u Domu policije kad se na vratima pojavio Mišo Žmiro i kazao: 'Evo komandante doveo sam ove zarobljenike'. Vikić mi je prepričao da je kazao: 'Vodi ih odmah u CSB šta će nama zarobljenici'. Ovaj se okrenuo i izašao napolje. Vikić je kazao da je nakon kraćeg vremena čuo pucnjavu i rečeno mu je da je Herenda pobio te ljude. Čuo je i Asim Dautbašić i njegovi ljudi. Vikić je tada rekao: 'Ja s ovim nemam ništa rekao sam da se vode u CSB i neka odgovara onaj ko ih je doveo'“, ispričao je Alibabić. 

Na pitanje sudije Zorana Božića svjedoku da li mu je Vikić kazao šta mu je rekao Asim Dautbašić nakon što mu je rekao da on nema ništa sa zarobljenicima, svjedok je kazao da nije. Tužiteljica je postavila pitanje da li je Dautbašić bio dužan obavijestiti ministra MUP-a, na šta je svjedok kazao da je morao biti obaviješten.

„Dautbašić je morao pozvati Alispahića, Mujezinovića i Muslimovića da se uključe“, kazao je Alibabić koji je kroz dalje svjedočenje kazao da nije bilo tragova o događaju u Velikom parku.   

Tužiteljica je pitala svjedoka ko je bio Kerim Lučarević, na šta je on rekao da se „predstavljao komandantom vojne policije“. Na jedno od pitanja tužiteljice da li se susretao sa Seferom Halilovićem nakon rata, Alibabić je kazao da jeste te da je stekao dojam da želi zaštititi Kerima Lučarevića za kojeg su tvrdili da je ubio zarobljenike.

On je kazao da mu je jedne prilike Nazif Džubur govorio o događajima u Velikom parku, ali da ga je uputio da o tome sačini bilješku i preda svom nadređenom. 

Nakon što je tužiteljica završila sa ispitivanjem konfrontirala je svjedoka sa četiri zapisnika i izjavama koje je ranije davao i koje se razlikuju od izjava koje je dao na današnjem suđenju. Svjedok je danas negirao da se Bakir Alispahić interesirao oko Velikog parka i da je dolazio kod Alibabića. On je kazao da je Dautbašić pokušao inkorporirati Alispahića i Pušinu oko događaja u Velikom parku. 

Ubjeđivanje tužiteljice i Alibabića šta je istina da li ovo što je danas rekao svjedok ili ono što se nalazi u zapisnicima, prekinuo je sudija Božića pitajući svjedoka šta je Vikić njemu rekao prema njegovom najboljem sjećanju.

„Ovo je istina što sam danas rekao“, rekao je Alibabić.

U daljem sučeljavanju sa zapisnicima i današnjim svjedočenjem Alibabić je priznao „da se teško danas i sjetiti“. 

Advokatica Dobojlić ponovo je zatražila da joj Tužilaštvo BiH dostavi svu dokumentaciju na šta je tužiteljica kazala da su otvorene istrage za još neke slučajeve „Halilović“, „Ugljen“, ali da će donijeti registre koje su dobili iz Tužilaštva KS. Sudija Božić kazao je da će odbrana moći ponovo ispitati neke svjedoke ako za to budu postojali razlozi. 

Inače, na prošlom ročištu svjedočio je nekadašnji načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB) u Sarajevu Bakir Alispahić koji je jasno kazao da do njega nije došla informacija o događaju u Velikom parku koji se desio u aprilu 1992. godine, dodavši da je nakon nekog vremena čuo da su neki ljudi stradali i da se događaj istražuje. On je ispričao da u tom periodu nije poznavao optužene Dragana Vikića i Jusufa Pušinu, ali da ih je kasnije kroz posao upoznao. Za Vikića je rekao da je bio komandant Specijalne policije.

Kako je pojasnio, CSB je bio organizaciona jedinica Republičkog ministarstva unutrašnjih poslova (RMUP), a RMUP je imao svoje organizacione cjeline, između ostalog i Specijalnu policiju. Također je pojasnio da su oni vezani za ministra RMUP-a. Nakon izvjesnog vremena, prema njegovim riječima, načelnik Policijske stanice (PS) Novi Grad Malik Krivić mu je ispričao da su vojnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) rezerviste s Dobrinje doveli u Policijsku stanicu i da je on kazao da se te osobe odvedu vojsci jer su ih oni i doveli.

“Ne mogu reći da je rekao koliko je osoba bilo. Pamtim da je čovjek iz Švrakinog, Žmiro su ga zvali. On je bio taj koji je nekim kombijem prevozio te ljude. Mislim da je Žmiro samoinicijativno radio i da ih je odveo u grad. On je bio pripadnik vojske”, izjavio je svjedok, pojasnivši da su i rezervisti trebali biti dovedeni u prvu komandu vojske.

Kako je rekao, ukoliko su policajci iz PS-a Novi Grad profesionalno radili, trebali su zabilježiti taj slučaj, da su ljudi dovedeni i odvedeni, a da je to kroz depeše i izvještaje trebalo doći do njega. Mišljenja je da on nije imao obavezu da se raspituje šta je bilo s tim ljudima i koja je njihova sudbina. Svjedok je pojasnio da, ako je RMUP imao informaciju o ubistvima, pripadnici Specijalne jedinice policije iz Doma policije su trebali zaštititi lice mjesta te da čekaju da se uradi uviđaj. Specijalna jedinica, prema njegovom kazivanju, dužna je obavijestiti ministra, a da on dalje odredi nekoga da izvrši uviđaj. Izjavio je da on ni na koji način nije bio uključen u događaj u Velikom parku, a da je ovlastio nekoga za to, postojao bi dokument.

“Nakon rata, nadležnim pravosudnim organima sam se obratio, u to vrijeme kantonalnom tužiocu Munibu Bisiću, i da tražim da se rasvijetle sve stvari koje opterećuju mene, Sarajevo, medijski prostor, i da se riješi Veliki park. Predsjedniku Predsjedništva i predsjedniku Vlade sam pisao i nikad nije o tome ništa bilo”, izjavio je Alispahić, dodavši da je to bilo u decembru 2000. godine.

Inače, njegovo svjedočenje dijelom se odnosilo i kao svjedočenje stručnjaka s obzirom na funkcije koje je obavljao. 

Za ubistva osam zarobljenih vojnika počinjena u Velikom parku u aprilu 1992. godine, sudi se Draganu Vikiću, Jusufu Pušini, Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću. Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (RBiH). Uzunović i Čovčić su optuženi kao pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.

Kroz dosadašnji tok suđenja prošlo je 90 svjedoka od kojih je desetak kao počinioca reklo isto ime, a negirali su povezanost Vikića i Pušine sa ovim događajem. Na Tužilaštvu BiH je sve veći teret dokazivanja, a Sud je upravo zbog ovakvih situacija dozvolio da odbrana ponovo pozove neke od svjedoka. 

Suđenje se nastavlja 23. januara kada će svjedoka ispitati odbrane optuženih.