Sile destabilizacije se bude: Kako se Karamarko pridružio Dodiku i Čoviću u ruskom ruletu

Piše: A. Čorbo-Zećo

Tek što su u susjednoj Hrvatskoj okončani izbori za predsjednika, pred nama je nova žestoka politička bitka koja se već reflektira i na situaciju u Bosni i Hercegovini. Naime, uskoro se bira predsjednik HDZ Hrvatske, što je najmoćnija politička pozicija u toj državi, a jedna od najvažnijih u regiji, obzirom da je Hrvatska članica EU i NATO. Osim aktualnog predsjednika Andreja Plenkovića, u utrci je već Miro Kovač, bivši šef diplomatije koji je još prije par mjeseci posjetom BiH počeo svoju kampanju. 

No, Plenkoviću prava opasnost ne dolazi od njegovog bivšeg ministra već od čovjeka kojeg je on naslijedio na čelu najjače hrvatske desne stranke – Tomislava Karamarka. Iako javno još uvijek nije objavio svoju kandidaturu, Karamarko još od neslavnog odlaska sa čela vlade i strake kuje plan za povratak. Posljednje ankete govore da Plenković ima više od 40 posto podrške, a Karamarko tek nešto oko 10 posto, no kada se ujedine stranačka krila Kovača i Karamarka, aktuelni premijer Hrvatske mogao bi imati velike probleme da zadrži poziciju prvog čelnika stranke, a time vjerovatno i fotelju premijera. 

Pri tome je Karamarko sklopio niz tajnih i javnih saveza sa Plenkovićevim protivnicima – a takvih ima popriličan broj i to i iz moćnih političkih centara, i to ne samo u regiji. 
BiH je u tome već duže vrijeme poligon za borbu različitih utjecaja, pri čemu opasna migrantska i politička kriza u našoj zemlji prijete da eskaliraju do neslućenih razmjera. 
Da ništa nema slučajno, pokazat će i informacije do kojih su došli specijalni istražitelji iz SAD-a i EU, koji su godinama provodili istragu o utjecajima ruske politike na ovom prostoru. 

Njihov izvještaj služi kao sigurnosna procjena međunarodnim snagama i organizacijama u Hrvatskoj, te za zemljama Zapadnog Balkana: Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, te Bosne i Hercegovine. U posljednjih desetak godina se u ovim državama vodi specijalni obavještajni i kontraobavještajni rat dva moćna protivnika. 
Sa jedne strane su NATO i Evropska Unija koje podržava velika većina stanovništva na ovim prostorima, a sa druge Rusija i Iran. Utjecaj Moskve i Teherana je za neke vrlo poželjna alatka da ruše političke protivnike i izazivaju destabilizaciju, koja je u osnovi i jedini cilj te dvije sile na Balkan. 

S druge strane političari poput Milorada Dodika (SNSD) i Dragana Čovića (HDZ BIH), pa i Karamarka koji su umreženi sa kriminalnom hobotnicom po čitavom regionu upravo u destabilizaciji vide svoju šansu da ostvare političke ciljeve! 

Otkud Karamarko sa Rusima je zanimljivo pitanje. Ali, za vrijeme svog mandata na mjestu ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske, 2010. godine, Tomislav Karamarko je primio u službenu posjetu veleposlanika Islamske Republike Iran Nj. E. Mohsena Sharifa Khodaeija. 

Govoreći o skorom ulasku Republike Hrvatske u EU, ministar je naglasio kako je MUP RH od svih ministarstava „ipak nekako najbliže Europskoj uniji“ jer zadovoljava sve standarde Unije te pojasnio: – Ulaskom u EU MUP RH preuzima oko 1.400 km granice sa Srbijom, BiH i Crnom Gorom i tako preuzimamo ulogu graničara Europske unije. 

Već sad zadovoljavamo standarde EU, povećavamo broj graničnih policajaca, opremamo granične prijelaze, radimo na projektu 26 policijskih brodova… Na upit iranskog veleposlanika finansira li EU schengensku granicu, odgovorio je direktor Uprave za europske integracije i međunarodne odnose Filip Dragović: „Nakon ulaska u EU, MUP RH će dobiti 120 miliona eura za buduću vanjsku granicu, a dosad je dobio oko 70 miliona eura iz fondova Unije. MUP je najuspješniji u provođenju EU projekata, dosad ih je provedeno 28 od ukupno 34“.
Njihovo (su)financiranje se zapravo odvija kroz EU fondove i kroz državni budžet. 

Ova naizgled rutinska posjeta nije bila nimalo naivna, jer su istražitelji došli do saznanja da je od tada porastao iranski utjecaj na ovaj tadašnji dvojac iz MUP-a Hrvatske, koji je naknadno dodatno ojačan i ruskim utjecajem. 

Posebno ako se uzmu u obzir poslovi Karamaraka kojima upravlja kao prikriveni vlasnik tvrtke “Soboli” i nekoliko drugih tvrtki. Ove tvrtke imaju dugogodišnje ekskluzivne ugovore sa firmama sa pretežito ruskim kapitalom. Njima Karamarko prodaje tehničke sisteme sigurnosti, a posebno specijalne sisteme za nadzore granica. 

Ni današnja uloga tadašnjeg Karamarkovog pomoćnika Dragovića, također nije nimalo bezazlena. On je godinama unazad pozicioniran kao specijalni ekspert za nadzor granica UNDP-a, uz pomoću čijeg međunarodnog diplomatskog statusa ima pristup svim sigurnosnim agencijama u region. U tom kontekstu treba spomenuti i kompaniju Concept Solutions Group d.o.o. Filipa Dragovića koju vodi njegova supruga Tatjana Dragović. 

Sad postaje jasno zašto migrantska kriza eskalira u posljednje vrijeme prijeteći da ugrozi sigurnosne politike EU i NATO-a, a za račun rusko-iranskog utjecaja koji ovaj također moćni savez ostvaruje preko mreže svojih saradnika u Hrvatskoj ali i čitavom regionu Zapadnog Balkana. Sa eskalacijom krize, pojačava se potreba za tehničkom opremom za nadzor što je nesumnjivo jedan od finansijskih ciljeva dvojca Karamarko-Dragović.

Međutim, postoji i njihov neutaženi cilj za preuzimanje poluga vlasti u susjednoj Hrvatskoj. Njihovi apetiti su pozicija premijera i ministra unutarnjih poslova RH. U premijerskoj fotelji se već vidi Karamarko, nakon što uz pomoć Milijana Brkića sruši aktuelnog premijera i predsjednika HDZ-a, Andreja Plenkovića. A Dragović u dopremijerskoj, na poziciji ministra unutarnjih poslova RH, koja mu je bila obećana još 2016. ali ga je preduhitrio današnji ministar Davor Božinović. 

Međunarodni istražitelji su dokumentovali i Dragovićevu prikrivenu zadaću obavještajne prirode u BiH, gdje je od polovine prošle godine posebno involviran u nekoliko projekata finansiranih od strane EU, te je bio u stalnim kontaktima sa HDZ-ovim Mijom Krešićem. 

Krešić je u posljednjih desetak godina napredovao upravo zahvaljujući kreiranju raznih sigurnosnih afera, najprije kao zamjenik ministra sigurnosti BiH a odnedavno i kao zamjenik ministra odbrane BiH. 

Krešićev stranački šef, Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BIH i prijeratni kadar u fabrici namjenske industrije “Soko” u Mostaru, prije par dana se vratio iz posjete Rusiji, pa je brže bolje požurio da se susretne sa svojim partnerom Miloradom Dodikom i prenese mu svježe stavove ruskih zvaničnika, koji raspiruju anti-euroatlantsku već užarenu atmosferu, koja se prenosi iz Sjeverne Makedonije, preko Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu. 

Parlament Sjeverne Makedonije je prije par dana ratificirao pristupni put ove zemlje u NATO.

Prije toga su Makedonci sa svojim hrabrim premijerom Zoranom Zaevom, počistili svoj prljavi veš i pohapsili čelnike koji su rušili Ustavni poredak te zemlje, glavnu tužiteljicu i šefa tajne službe.
Crna Gora je već godinu dana član NATO-a, te je za protuustavno djelovanje također pohapsila odgovorne zvaničnike u svojim redovima. 

Hrvatska je kao članica EU i NATO-a također odgovorna da u korijenu suzbije sve pokušaje protu-ustavnog djelovanja, kako na svojoj teritoriji, tako i na teritoriji susjednih zemalja. 
Ako se ovo ubrzo ne desi, onda nam je sasvim izvjestan scenario zaoštravanja migrantske i sigurnosne krize, koja eskalira u posljednjih nekoliko godina prema zvaničnom izvještaju Misije OSCE u BiH.