Smijemo li vjerovati Dodiku: Za i protiv države

Piše: Rasim Belko

Oružane snage ne mogu na granicu BiH da zaustavljaju migrante poručivao je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik u jeku migrantske krize.

Oružane snage BiH izaći će na granicu i podići šatore za pregled onih koji ulaze u BiH, poruči Dodik s prvim ozbiljnim znacima koronavirusa. Čak je dodao da je za to dobio saglasnost druga dva člana Predsjedništva BiH, što bi dalo zaključiti da je upravo on, Milorad Dodik tražio vojsku na granici.

Dodik je do neki dan poručivao da “Bosna i Hercegovina kao država ne postoji, da je to privremena tvorevina, da je ne priznaje…”.

Isti taj Dodik danas traži pomoć Centralne banke Bosne i Hercegovine, a uz to traži i da državne institucije zahtijevaju od Međunarodnog monetarnog fonda 200 miliona eura, 100 miliona po entitetu.

Čekajte, on traži od državnih institucija da to urade. Nije li nedavno Dodik najavljivao blokadu tih istih institucija.

“Samo cjelovit sistem mjera od vrha države prema nižim nivoima mogu dati rezultat”, izusti Dodik danas u Banja Luci.

Da ne povjeruješ šta Corona uradi vodećem političkom kabadahiji u Bosni i Hercegovini.

Sve prijetnje i one opake i bahate poruke, koje su u određenim periodima izazivale strah u državi, padoše u vodu. Milorad Dodik postao je zagovornik sistema i funkcionisanja države.

Šta mu se dogodilo?

Da li se Milorad Dodik toliko prepao COVID-19. Ili ga je možda više strah da ga ovi u Sarajevu ne ostave na cjedilu nakon što su ga Srbija i Rusija ostavile na ledu.

Aleksandar Vučić digao je Vojsku na granicu Srbije. Ničim izazvano Drina postade granica BiH i Srbije. Isti taj Vučić, u kojeg Dodik gleda kao u sunce, niti jednim pokretom nije pokazao interes za građane Republike Srpske a kamo li za to da pomaže Dodiku.

Vučić se zadeverao svojim problemima, a Republiku Srpsku ostavio institucijama u kojima i jeste mjesto ovom entitetu - institucijama Bosne i Hercegovine.

Ni braća Rusi više ne zovu Milorada Dodika. Nema čak ni onog Petra Ivancova da ga utješi. Svi mu okrenuli leđa. Ni Dragan Čović da se oglasi, da pruži kakvu utjehu.

Ama baš ništa, srušio se secesionistički svijet i sada se Dodik tako lako dogovara s onima koje je jučer optuživao za sve i svašta.
Može li korona promijeniti svijest?

Ova korona, ako sve prođe kako treba i bez najtežih posljedica može imati utjecaj na naš sistem kakav nisu uspjele ostvariti ni najveće međunarodne sile.

Jer, ovo je prilika i za Dodika i druge političare, ali i narode u Bosni i Hercegovini da shvate da su najpreči oni najbliži. To je ova situacija s virusom najbolje pokazala.

Smijemo li vjerovati da je Dodik napokon shvatio. Je li mu se izbistrilo pred očima pa vidio da je Banja Luci puno bliže i važnije Sarajevo nego Beograd.

Ako jeste onda ćemo epidemiju koronavirusa pamtiti i kao virus koji je usijanu političku klimu pretvorio u put ka boljem sutra.

Smijemo li vjerovati Dodiku?

Sam je kriv što mu više ni Srbi, ali ni drugi u Bosni i Hercegovini ne vjeruju. Oni koji ga pamte s početka karijere znaju kako je igrajući na kartu demokratije i suživota ušao u politiku i zasjeo na vlast.

A onda se okrenuo, kao da je na kakvu crnu magiju ograjisao. Postao gori od onih koje je progonio. Na nacionalizmu i tenzijama rastao i čini se dostigao zenit svoje moći. Republiku Srpsku drži u mraku i pod apsolutnom kontrolom. Državu je do jučer nazivao neuspjelim projektom.

Ono što je sigurno, Dodik je morao shvatiti da od svih posjeta Moskvi i Beogradu nema nekog hajra. Ta priča pala je u vodu.

Zato se pitam hoće li borba protiv jedne od najvećih pošasti modernog čovječanstva biti dovoljna Dodiku da shvati da je Bosna i Hercegovina njegova država i država njegovog naroda.

Hoće li Dodik shvatiti neophodnost funkcionisana državnih institucija Bosne i Hercegovine i kada nismo u epidemiji?

Može li Dodik političko kormilo usmjeriti u novom pravcu?

Na klizavom je terenu, vidjet ćemo u kojem će smjeru otklizati.