EDIN URJAN KUKAVICA Kuga našeg doba

Piše: Edin Urjan Kukavica

Još malo pa ništa više nije isto. Ni hijerarhije, ni prioriteti, ni kriteriji... Hoće li se promjena dogoditi za 15, 45, 60, 90 dana ili je već tu samo je mi ne želimo vidjeti uopće nije bitno. Bitno je da je na vrhu svih hijerarhijskih ljestvica virus, a da je prioritet nad svim prioritetima zaštita od njega, i da je jedini razlikovni kriteriji osobna etika (disciplina, znanje i moral sa svim što oni podrazumijevaju od promjena navika do promjene načina življenja). Što prije to shvatimo, prije ćemo naći način da to prihvatimo i da se s tim – i svim onim što to nosi – pomirimo i da pronađeno sebe i svoje mjesto u novom (svjetskom) poretku.

Ako još nisu vrlo brzo građani će ozbiljno shvatiti opasnost od corona virusa. Odazivaju se na pozive za pomoć makar time da ne rade ništa: smanjili su kretanje, izbjegavaju suvišne kontakte, održavaju higijenu i koliko znaju i umiju pridržavaju preporuka zapovijedi nadležnih organa i tako plašeći se za svoje vode računa o javnom zdravlju. Na poziv su se odazvala i na raspolaganje stavila i trojica ljekara veterana čija je gesta hvale vrijedna ali, istini za volju – i neka se uvaženi ljekari ne uvrijede – njih trojica više predstavljaju potencijalne pacijente nego iscjelitelje. No, znamo da su nam političke partije prepune doktora; doduše, ne znamo kojih i kakvih, ali znamo da među njima ima i onih medicinskih disciplina... Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se odazvati pozivu bilo struke, bilo savjesti, bilo zakletve ili makar direktora sarajevske Opće i drugih bolnica i tako djelom pokazati patriotizam ili svoju ljubav prema narodu, makar i samo jednom... Ili bar pobožnost? Pobožnost se – kao i ljubav i patriotizam uostalom – pokazuje djelima, odnosu prema slabijim i siromašnijim, odnosu prema starijim i mlađim i zaštiti onih koje nema ko da zaštiti... A u vremenu poput ovoga pobožnost, etika, disciplina i higijena su od presudnog značaja.

Građani će shvatiti, prihvatiti i pomiriti se. No, hoće li sada na naplatu doći negativna kriterijalna selekcija, nesavjesna politika i meritokratsko i klijentističko kadroviranje koji su na mjesta sa
nezamislivom društvenom odgovornosti postavili ljude bez svijesti i savjesti, a kamoli sposobnosti? U međuvremenu, naporedo sa SARS Cov-2 pojavila su se tri nova / stara virusa koja uzrokuju oboljenja opasna i smrtonosna gotovo jednako kao i COVID-19, virusi koji su „ubrali“ prve žrtve prije nego je dijagnosticiran prvi Prvi je ekskluzivitet prava na zdravlje i život. Hoće li zdravlje i konačno, život postati privilegija bogatih, moćnih i utjecajnih, a bolest i smrt usud siromašni(ji)h i nemoćni(ji)h? Naime, kad i kako će oni koji su zbog nas obavezni raditi, uglavnom „nevidljivi ljudi“, od prodavačica i kasirki preko gospođa na šalterima javne uprave i komunalnih službi do gospođa u trafikama, građevinskih radnika, onih koji nam omogućavaju da imamo uredno snadbijevanje vodom i da kanalizacija funkcionira besprijekorno, policajaca, vatrogasaca pa, zašto ne i novinara... „zbog blažih simptoma koji bi mogli upućivati na stanje slično koronavirusu i zbog službenih kontakata s većim brojem osoba, a u cilju zaštite brojnih osoba s kojima svakodnevno dolaze u doticaj kroz službene funkcije te zbog osobnog zdravlja“ pristupiti testiranju poput nekih političkih zvaničnika? Brojka od 414 testiranih u cijeloj zemlji je – čak je i medicinskim neznalicama poput mene – jasno, daleko ispod razine prijetnje i opasnosti.

Ako se još, od ove brojke oduzmu testirani političari koji su ispostavilo se, negativni na ovaj virus, lahko je zaključiti da je iznimno malo stvarno izloženih uopće testirano. To niti je etički u
redu, niti je realno pametno. Uz dužno poštovanje, gospođa na trafici svaki dan dođe u kontakt sa više osoba nego bilo koji političar. Drugi je strah od gladi koji je izgleda, veći od straha od zaraze. Neracionalne, panične čak, histerične kupovine i skladištenje ogromnih količina hrane, nestašice pojedinih proizvoda među kojima nisu samo hrana nego i lijekovi za kronične bolesti... pokosili su stanovništvo ne samo Bosne i Hercegovine nego cijeloga svijeta, gdje god se čulo da bi se virus mogao pojaviti. Ako se tvrdnja da SARS Cov-2 najviše i najčešće prenose i šire oni koji nemaju nikakve simptome pomnoži sa brojem uposlenih u prodavnicama... ne treba biti matematički genij da se dođe do rezultata da su prodajni objekti trenutno najopasnija mjesta na svijetu i da tu treba biti najoprezniji.

I treći, širenje straha putem medija i društvenih mreža uzelo je maha jednako koliko i COVID-19. Google-ljekari, samouki i samoproglašeni iscjelitelji kozijim mlijekom i bijelim lukom, pseudo-
medicinski stručnjaci i narodni vidari... cijela plejada likova sa naglašenim mesijanskim i drugim kompleksima koji savjetuju građane kako se ponašati u vrijeme pandemije uz more uputa šta treba ili ne treba činiti koje kruže internetom, pošast su kojoj mogu izmaći samo dobro razumom obdareni. Srećom, od većine „lijekova“ koje preporučuju može se dobiti samo dijareja što, na kraju, i nije toliko loše ako „pogodi“ one kojima je čišćenje najpotrebnije, prije svih savjetodavce, a potom i one koji na njihove „savjete“ nasjednu.

Ako sve gorespomenute viruse i preživimo, fb-„evangeliste“, vjerske fundamentaliste i bešćutne političke predatore – one kojima je bitnije je li „ovaj“ tražio pomoć jučer, ili je „onaj“ istu pomoć
tražio još prije sedam dana – nego, hoće li ta pomoć uopće doći... sigurno nećemo.