'Čeprkanje po Ustavu': Ivancov isto, a ni nalik!

Piše: Muharem Cero

Neće biti da je veleposlanikovo pismo nekorektan prijevod, prije će biti da je Ivancov potpisao već sročeni tekst. Ruska inačica za 'čeprkati' ne postoji. Nekad lokomotiva, a nekad onaj ko silno podupire započeti proces, e tako nekako djeluje u kontinuitetu ruski ambasador Petar Ivancov. Ovoga puta prepoznavši svu složenost bosanske krize nije se odlučio smirivati je nego zaliti eksplozivnom dozom vlastite retorike.

Vrlo čudno njegov tekst je sročen u prvom licu i nužno ne mora označavati stavove Ruske Federacije.

Neće biti da je 'čeprkanje po Ustavu' odgovor na  Dodik-Čović inicijative za izmjenu ustavne strukture Ustavnog suda BiH ili, pak, neće biti da je to prijekor Dodiku za neprovođenje pravomoćnih presuda Ustavnog suda i Suda BiH. Neće biti da je to jasno upozorenje da Ruska Federacija neće podržati etnoteritorijalnu podjelu BiH po modelu konsocijativnog federalizma, neće biti da je poruka Čoviću o željama za treći entitet tek samo nedosanjana mogućnost. 

Prije će biti da svemu ovome Ivancov miješajući se u unutarnje stvari suverene države upravo daje podršku svemu onom čemu smo se nadali da neće biti.

Prizivajući komoditet za narode a ne za bosanske ljude i svakog čovjeka jasno ukazuje da Ivancov ostaje na pozicijama strateškog partnerstva Dodik-Čović.

Mnogo toga u veleposlanikovom pismu je već ranije rečeno i reciklirano, no, ovoga puta Ivancov ide korak dalje tonom i retorikom te jezičkim konstruktom upućuje svojevrsnu prijetnju i priziva produbljivanje trajuće krize. Ako bi bio slobodan, a jesam, prepoznati na šta misli Ivancov kada kaže 'čeprkanje po Ustavu' čini mi se da misli na zakašnjelo odgonetanje dejtonskih rješenja prije svega radi se o dva principa - princip normativne hijerarhije i subordinacije institucija BiH u odnosu na niže podaranžmane i sadržinu i obavezu proisteklu iz presude Ustavnog suda o poljoprivrednom zemljištu. 

On ipak nekom vrstom diplomatskog prijetećeg tona upozorava da se ne nastavi ustavno odgonetanje vlasništva javnih dobara BiH. Ivancov zna da cjelokupni Dejtonski konstrukt dobiva drugačije ustavne obrise pravilnim iščitavanjem vlasništva na javna dobra i ukupnu državnu imovinu u BiH. Nije to, zna Ivancov, više platforma državne zajednice, nije to više platforma konfederalnih naznaka, jasno je da sve to stvara pometnju kod Ivancovih mentora u BiH, pa i u Srbiji.

Tajming Ivancovog pisma se preklapa sa dinamiziranjem i rješavanje kosovsko srbijanskih odnosa i upravo Ivancov, ali i njegovi domaći mentori nastoji Bosnu održati u vrzinom kolu balkanske krize.

Pakiranjem bosanskog sa kosovsko-srbijanskim pitanjem Ivancov upravo ostavlja manevarski prostor po željama Dodik-Čović, ili ako ćemo biti politički korektni i Zagreba i Beograda.

Zabrinjava dosadašnji nedostak političke reakcije tzv. branilaca Bosne, no, iako bismo to iščitavali kao zanemarivanje i ignoranciju Ivancovog stava morali bi ti znati da 'pet plus dva' preuzeta obaveza mora biti provedena upravo njihovim političkim djelovanjem, a ne nekorektno to breme svaljivati na krhka leđa visokog predstavnika ili  međunarodnu zajednicu.

Ivancov bi rado da se tako stvari događaju jer nedostatak reakcije u pozitivnom smislu, dakle provođenjem 'pet plus dva' prijeti suspendiranjem parlamentarne demokratije u BiH a na velika vrata ostavlja prostor za političku anarhiju. Upravo takav ambijent jeste gubitak u ratu protiv Bosne i na velika vrata uvođenje sila destrukcije u izvedbeni projekt. U ruskom rječniku tražeći inačicu za riječ 'čeprkanju' ne nađoh inačicu za još jednu jezički enigmu bosanskog jezika "isto, a ni nalik".