Piše: Rasim Belko
Početkom novembra prošle godine u tekstu naslovljenom “Na raskrsnici budućnosti: Bude li Zapad oklijevao, Istok će vladati Bosnom i Hercegovinom” napisao sam: “Stoga bi, lideri zemalja koje su u gradiću države Ohio pritiskale zaraćene strane da potpišu mir, danas trebali, zajedno, u nekom novom gradu, zatvoriti sve bh. lidere i natjerati ih na konačan dogovor, koji će osigurati da budućnost građana i naroda Bosne i Hercegovine bude u njihovoj domovini, a ne u dijaspori” i dodao:
“U suprotnom, otvorene su sve opcije. Od toga da Bosna i Hercegovina s euroatlantskog puta skrene ka rusko-kineskoj ekonomskoj i interesnoj zoni. Istovremeno, opcija ne daj Bože rata ostat će da visi nad glavama onih koji žive u BiH”.
Danas, sedam mjeseci poslije, američki ambasador Eric Nelson u eureka stilu poručuje da Bosni i Hercegovini treba Clean Path 5G mreža, da se zaštiti put za sav mrežni promet koji ulazi u naše objekte.
“Osiguravanje da sva komunikacija s kraja na kraj ne koristi opremu Huaweija ili ZTE-a i drugih nepouzdanih dobavljača uskraćuje im mogućnost da poremete, negiraju ili narušavaju telekomunikacijske usluge za sve građane, tvrtke, vlade i kritičnu infrastrukturu”, istakao je Nelson i dodao da je s ministrom prometa i komunikacija BiH razgovarao o dovođenju američkih investitora u BiH.
Nije ambasador Nelson zakasnio, on je potpuno promašio vrijeme reakcije na širom otvorena vrata kineskim i ruskim investitorima u Bosni i Hercegovini. A za investitorima dolazi i politika.
Jer, Bosnom i Hercegovinom špartaju uglavnom kineske, a nisu rijetke ni ruske kompanije. Američkih i inače kompanija sa zapada jedva u tragovima ima.
Nekako se u novembru poklopilo da poslije citiranog teksta imamo ujdurmu s otvaranjem radova na izgradnji 10 kilometara duge dionice autoceste na koridoru 5c između Počitelja i Međugorja.
Na svečanosti u mjestu Dretelj kod Čapljine visoki državni i entitetski dužnosnici te predstavnici kineske kompanije China State Construction Engineering Corporation Limited simbolično su označili početak radova koji bi trebali biti okončani do kraja 2021. godine.
Također, u BH Telecomovoj akciji testiranja 5G mreže nekako je u prvi plan iskočio Huawei. Treba li i podsjećati na kineske kompanije koje grade Blok 7 u Tuzli.
Posebna priča je u drugom bh. entitetu - Republici Srpskoj, gdje su kineske i ruske kompanije dominantne.
“Institucije Republike Srpske su prošle godine stranim kompanijama, kroz javne konkurse, dale poslove u vrijednosti većoj od 140 miliona maraka, a od tog iznosa blizu 93 posto novca završit će na računima kineskih i ruskih kompanija. Na listi svih ino-dobavljača, dominiraju Rusi i Kinezi koji će samo kroz dva ugovora dobiti čak 130 miliona maraka”, pokazuju podaci Agencije za javne nabavke BiH u posjedu CAPITAL-a, koje je ovaj portal objavio prije pet dana.
Dakle, u oba entiteta, odnosno državi Bosni i Hercegovini najviše novca odlazi u đepove kineskih i ruskih bogataša.
S druge strane, Bosna i Hercegovina i niže administrativne jedinice sve su otvorenije prema kineskom i ruskom novcu.
Tako je još 2016. godine Agencija za unapređenje stranih investicija BiH (FIPA) s Gospodarskom komorom za međunarodnu trgovinu potpisala Memorandum o saradnji s ciljem unapređenja priliva stranih ulaganja iz Kine u BiH, a s time i jačanja ekonomske saradnje između dvije zemlje.
U zaključku političke analize Vanjskopolitičke inicijative “Novi put svile vodi preko Balkana - Kina i zemlje jugoistočne Evrope”, kaže se: “možemo tvrditi da je slijedom ekonomske krize u Evropi percepcija kineske ekonomske ekspanzije promijenjena, te da se na kineske investicije počinje gledati kao na spasonosno rješenje, a ne kao na prijetnju”.
“Investicije u Jugoistočnu Evropu su ograničenog karaktera (infrastruktura i energija),
ali kroz stvaranje fonda od 10 milijardi američkih dolara za saradnju između Kine i zemalja centralne i istočne Evrope postoje naznake da se spektar ulaganja može proširiti. Budućnost kineskog prisustva na Balkanu će zavisiti od nekoliko faktora: prvenstveno od unutrašnjih
ekonomskih prilika u Kini, ali i od dinamike ekonomskih prilika na Balkanu. U političkom smislu, također, ovi odnosi su u funkciji odnosa Kine i Evropske unije”, rečeno je, između ostalog, u zaključku pomenute analize.
Također, navedeno je da zemljama Balkana nedostaje stranih ulaganja, esencijalnih za održanje finansijske stabilnosti.
“U tom kontekstu, za razliku od zapadnih investitora, Kina je spremnija da riskira svoja sredstva, čime ne samo da učvršćuje poziciju na Balkanu već time stvara vizit kartu za ostatak Evrope”, rečeno je u zaključku analize Vanjskopolitičke inicijative.
I tako, sve je više dokaza u korist tvrdnji iz prvih redaka ovog teksta, a u pravcu odnosa istoka i zapada spram trokuta na globusu koji predstavlja sjecište različitih sila i politika.
Stoga, uzimam za pravo tvrditi da su na Zapadu, a naročito u SAD-u prilično kasno shvatili da tradicionalna unija rusko - kineskih interesa polako preuzima jugoistok Evrope.
Evropskoj uniji to je također očito, takav razvoj ne smeta previše.
Postavlja se pitanje ima li i hoće li SAD u vrlo skoroj budućnosti imati poluge moći da zaustave rusko - kinesko širenje na Zapadni Balkan, ali i šire.
Oklijevali ste gospodo, čini se i previše.