Zašto u izvještaju State departmenta nema Dodika i Čovića, je li Konaković najgori?

Piše: Rasim Belko

Elmedin Konaković posljednjih je dana izložen osudi javnosti zbog izvještaja o vjerskim slobodama Satate departmenta, u kojem je on obilježen kao političar koji je “u jednom intervjuu da mu ne smeta što lokalna osnovna škola i dalje nosi naziv ustaškog antisemita iz Drugog svjetskog rata koji je slavio Hitlera“.

Da u startu budem jasan, Elmedin Konaković nije profil političara kojeg bih kao autor ovog teksta stavio u prvi plan svog izbora. Ali ono što je također jasno, Elmedin Konaković daleko je od vrha liste političara koji su prepoznatljivi po anti-semitskom, anti-islamskom i anti-drugačijem djelovanju. 

Miljama je on daleko od onih koji ezan nazivaju arlaukanjem, a istovremeno slave najteže oblike ratnih zločina i zločinaca spram onih čija je krivica bila isključivo to što su druge vjere, rase, etničke pripadnosti…

Još jednu stvar da razjasnimo, Busuladžić je meni neprihvatljiv i tu je Konaković pogriješio, ali opet nije zaslužio posvetu u izvještaju State departmenta, a još je manje zaslužio frontalni napad određenih medija i centara moći, koji šute i olako prelaze preko veličanja UZP-e, genocida i sličnih pojavnosti kojima obiluje društveno politički život Bosne i Hercegovine. 

Zanimljivo je da u reakcijama nakon pomenutog izvještaja niko ne govori o tome da je Islamska zajednica istaknuta kao zajednica koja nema sporazum s državom. Da i pored presude Suda u Strazburu crkva s imanja nane Fate Orlović nije sklonjena, da u Drvaru ne daju da se gradi rimokatolička crkva i da su muslimani preživjeli najviše napada u izvještajnom periodu. 

Ne, svi, a posebno određeni centri moći okomili su se na Konakovića uz poruku “ćao majstore, kraj karijere”. 

E ako smo nacionalizam sveli na nivo do kojeg može dobaciti Elmedin Konaković i njegova stranka, mi smo se riješili nacionalizma. Blago nama. 

Ali, malo sutra. Imamo mi nacionalista koji su miljama iznad Konakovića, jedan je u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, drugi i treći u Domu naroda Državnog parlamenta. Ima ih i u Predstavničkom, ali ovo su vodeći. 

Milorad Dodik, Dragan Čović, Bakir Izetbegović su daleko veći nacionalisti od onog koji je pomenut u izvještaju. Prva dvojica su negoator genocida, UZP-a, a samim tim i presuda Međunarodnog tribunala u Hagu. 

Prvi glorifikuje i finansijski pomaže najgore ratne zločince na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata. Direkektno i smišljeno udara na ezan, poziv na muslimansku molitvu, i nema ga u izvještaju. 

Drugi, Dragan Čović veliča i plače za ratnim zločincima, dočekuje one koji su odležali robiju zbog tih zločina, ni njega nema u izvještaju. 

Bakir Izetbegović pak nije prepoznatljiv po nacionalizmu ove dvojice, ali njegov nacionalizam je uglavnom usmjeren protiv njegovog naroda, a minoran protiv drugih. Njegova najveća krivica je zapravo saradnja s prethodnom dvojicom. 

E zato čudi da pored ove trojke State department razapne konakovića. Još više čudi da se Konakovićem i njegovim “anti-semitizmom” bavi Savez za bolju budućnost uz poruku lideru Naroda i pravde “ovo ti je kraj karijere”. 

Takvu poruku SBB nikada nije poslao. Ni kada je u koaliciji s prethodno navedeno trojkom, ni kada nije s njima. Ako je SBB od stranke koja ima apetite na vrh države odlučio da mu glavna politička “meta” bude Elmedin Konaković, znači li to da SBB mijenja ciljeve i okreće se kantonalnoj politici. 

Zašto SBB ne govori o Dodikovoj politici negiranja genocida i ratnih zločina, zašto ne “udara” Dragana Čovića zbog UZP zločina. 

Je li Busuladžić najveći zločinac u historiji Bosne i Hercegovine? Jasno je da nije. Jasno je i da je loš biljeg na historiji bosanskih muslimana. 

Jesmo li došli u situaciju da međunarodna zajednica, pojedinci i organizacije na domaćoj sceni izjednačavaju Karadžića, Mladića, Praljka i druge zločince s Busuladžićem. Ako jesmo onda je to opasna poruka, poruka oko koje Bošnjacima ili bosanskim muslimanima nisu potrebne međusobne svađe, nego dogovor da se to zaustavi. 

Jer, ako je Konaković danas na političkom stubu srama zbog nekog intervjua o čovjeku iz ‘40-ih godina prošlog vijeka, zašto na tom stubu srama nisu Dodik (negator genocida) i Čović (negator i sljedbenik UZP-a). 

Zašto su međunarodnoj zajendici negatori genocida i UZP-a prihvatljivi partneri na sastancima o sudbini države, a lider lokalne stranke obilježen kao jedini nacionalista. 

Čak i kada mu se sabere koaliranje sa Zukorlićem, djelovanje sa poziciji desnice, Konaković nije i ne može biti primjer osobe koja narušava vjerske slobode. Ne dok se oni s vrha te liste ne uklone. 

Nešto tu debelo smrdi. Neko je pobrkao glavu i rep.