Zašto bi Milović i Vlaisavljević morali otići sa BHRT

Piše: Rasim Belko

Osporavao je i ismijavao broj poginule djece u Sarajevu, tražio da Hrvatska uvede vize Bošnjacima i konstantno od 2018. godine u žalosti je što njegov, riječnikom Sanje Vulić “Bog Dragan Čović” nije ušao u Predsjedništvo jer je izgubio od Željka Komšića. 

U najkraćem opis je ovo i najznačajni dio opusa ne kontroverznog urednika dokumentarnog programa BHRT, nego političkog megafona Dragana Čovića na toj visokoj poziciji u javnom sistemu. 

Jednom riječu Tvrtko Milović. Malo šire propagandista HDZ-ove politike i njihovog božanstva Čovića. Od nedavno kandidat političke organizacije MOST za Sabor susjedne nam države. 

To je ona politička organizacija koja u svom izbornom programu za 11. Izbornu jedinicu (hrvatska dijaspora) kaže da želi ponuditi nešto drugačije od HDZ-a i SDP-a Hrvatske. 

Nastupaju s Hrvatskom republikanskom strankom i možeš misliti HDZ-u u Bosni i Hercegovini suprotstavljaju Tvrtka Milovića, prvog propagandistu HDZ-a Bosne i Hercegovine. 

Tragikomedija ili komedija, ovisno s koje se strane gleda. Možda čak i kukavičje jaje Čovića MOST-u. Ali to je problem njihovih politika.

Ono što bi trebalo nas u BiH da tiče, a sudeći po reakcijama i nismo mnogo zainteresovani, je činjenica da urednik na bosanskohercegovačkom javnom servisu nastupa kao kandidat za parlament susjedne zemlje. 

Zamislite urednika dokumentarnog programa ORF (austrijska nacionalna tv) kako se kandiduje u slovenački Državni zbor. Nemojte ni zamišljati, prije će se desiti da na vrbi rodi grožđe.

Milović je već pri prvom izletu u šovinizam i negiranje zločina nad sarajevskom djecom trebao odletjeti u prošlost, s vizama Hrvatske za Bošnjake trebla je biti zapečačena njegova karijera urednikovanja na javnom servisu. Ali nije, jer niko od silnih stručnjaka i zaštitnika vitalnih interesa Bošnjaka nije imao vremena pozabaviti se ovom neviđenom novinarskom pojavnošću. 

Danas, kada je i zvanično na listi jedne političke partije, ako već nije spreman da sam ode, neko bi Miloviću trebao pokazati i ukazati da mu tu nije mjesto. 

Jer, ostanak Milovića na javnom servisu, koji je i onako na najnižim granama povjerenja javnosti u svojoj historiji, značilo bi još jednu debelu recku protiv ovog servisa i još veći broj onih koji neće i ne žele plaćati taksu za javni servis s Milovićima u njemu. 

Bez obzira što je to zakonska obaveza. No, Milović nije sam kojem bi se morala pokazati izlazna vrata iz “Sivog doma”: 

Sanja Vlaisavljević, ne toliko radikalna i bezobrazna kao Milović, ali ipak odana HDZ-u bi također morala otići. Vlaisavljević je na čelu Programskog vijeća BHRT, a istovremeno i savjetnica za obrazovanje, nauku i kulturu HDZ-ove ministrice civilnih poslova BiH Ankice Gudeljević. 

Nije davno bilo kada su HDZ-ovi zastupnici i ministri pozivali na “bojkot javnog servisa i neplaćanje rtv takse”, hvaleći se da ni oni sami ne plaćaju tu taksu. Istraživanja su pokazala da građani na teritoriji BiH pod političkom kontrolom HDZ-a potpuno uvažavaju te pozive i manje od 2 posto njih plaća rtv taksu. 

Ali su ti isti HDZ vojnici u BHRT instalirali pomenutu Vlaisavljević i neke druge kadrovike, pa danas kontrolišu program javnog servisa. Neko bi im morao reći da se to mora promijeniti, pod hitno. 

Zanimljivo je da Bošnjaci, naročito oni iz SDA, koji su se okrenuli svojim i privatnim, a odanim medijima, uopće ne vode računa o javnom radio - televizijskom sistemu Bosne i Hercegovine. 

Puna im usta BiH, a ni riječi o jednom od njenih simbola. 

Ipak, bez obzira na šutnju “zelenih foteljaša” jasno je da Milović i Vlaisavljević moraju otići sa pozicija iz javnog servisa. Milović zbog političke karijere na relaciji HDZ - MOST i kandidature za parlament druge države, a Vlaisavljević zbog pozicije u Kabinetu HDZ ministrice. 

U suprotnom, u skorije vrijeme bismo umjesto male RTV HZ HB, mogli imati javni servis HZ HB u sred Sarajeva, u “Sivom domu” našeg društvenog sivila.