Krajnje je vrijeme da država riješi pitanje migranata i zaštiti svoje granice

Piše: Rasim Belko

Ministar otiš’o. Migranti dolaze. Iz dana u dan, sve ih je više. Iz Azije, Afrike. Iz različitih država, s različitim motivima. Neki su ekonomski migranti, drugi su izbjeglice iz ratnih područja. Špartaju Bosnom i Hercegovinom kao tamo nekim bespućima Afrike. 

Na ulazu u tu neku čudnu državicu nit ih ko šta pita, nit ih zaustavlja. Preko šuma, livada, dolina i planina, čamcima preko rijeka. 

Kako koga šta zapadne. Jer, blizu su Evrope zapadne. Samo još Bosna i Hercegovina i eto ih na granici s Evropskom unijom. Na granici s Hrvatskom. 

Ni ne sanjaju da će ta državica, ta Bosna i Hercegovina biti njihovo krajnje odredište, a pretrpani kampovi, prošenje i prodaja maramica njihova svakodnevica. 

Jer, Bosna i Hercegovina se ne brine za svoje, pa što bi za tuđe građane. 

Međutim, sve više djeluje kao da su pozvani da uđu u BiH i poslani baš tamo gdje granicu ne čuva niko.  

Ministarstvo sigurnosti kao da je umrlo odlaskom Fahrudina Radončića s čelnog mjesta tog ministarstva. I sam taj odlazak, onako iz nehata, na prečac, je prilično čudan. Ali, kao da nakon odlaska Radončića više niko ne radi u Ministarstvu. 

Zamjenik ministra sigurnosti Nedeljko Jović, posljednji put viđen kada je imenovan. Poslije mu se gubi svaki trag. 

Niti jedan jedini potez u domenu njegovih ovlasti nije povukao. Nije se čak ni oglasio. Ali se zato oglašavaju neki drugi. Poput SNSD parlamentarke Dušanke Majkić, koja migrante optužuje da su potrošili desetine hiljada eura da bi došli do Bosne i Hercegovine i glasali za bošnjačke političke lidere. 

I takvih će komentara sigurno biti sve više, samo će se “mudraci” mijenjati. 

Istovremeno, i direktor Granične policije Bosne i Hercegovine, najodgovornije za čuvanje bh. granice se pretvorio u komentatora. Umjesto operativnog rada i kreiranja planova kako da učvrsti istočnu granicu, Zoran Galić jadikuje, priziva pomoć dok u svom neradu dobro zarađuje.

Galić je i više nego dugo na čelu Granične policije Bosne i Hercegovine, a migrantska kriza nije došla na prečac. Išla je kroz susjedne zemlje, gledali smo svi one vozove od Hrvatske, preko Slovenije do zapadne Evrope. Gledao je to i Galić, ali ništa nije naučio. Ili nije htio. 

Jer Galić je imao dovoljno vremena i prostora da kreira posebnu jedinicu za čuvanje granice Bosne i Hercegovine kojoj je i godinama prije nego se desio prijetio migrantski talas. Ali, Galić se očito pogubio u političko-policijskim igrama, dilovima i talovima. 

Čak ni kada je migrantska kolona skrenula u Bosnu i Hercegovinu Galić je propuštao raditi svoj posao, znajući da pod kišobranom svog partijskog šefa ne mora brninuti. 

A država puna problema dobila je još jedan, veliki, skoro pa ne rješivi problem. U Bosnu i Hercegovinu stigli su lažni zaštitnici ljudskih prava, da pod paravanom pomoći migrantima provode nečije politike i namjere. 

Bosanska Krajina postade migrantsko grotlo, vozovi više ne voze migrante od Hrvatske do Slovenije nego od Sarajeva do Bihaća. Dalje im ne daju, hrvatski policajci (neka vrsta kažnjeničke bojne) tuku, pljačkaju i ponižavaju migrante, a onda ih takve vrate u BiH. Mnogi od njih završe u bolnicama, od evropskog tretmana hrvatske policije. 

Brisel i silni drugi evropski zaštitnici šute, prelaze preko izvještaja o teškim, najtežim povredama prava migranata. Jer očito je da je Brisel odriješio ruke Hrvatskoj da štiti njihovu vanjsku granicu. 

Državi društveno - političke krize, podjela i neuređenosti, samo su falili migranti. Zapravo, ne cijeloj državi, samo u onim kantonima gdje žive Bošnjaci, muslimani. 

Državna vlada također šuti i ne radi ništa da se pomogne tim ljudima ili da se oni vrate tamo odakle su došli, ako ne ispunjavaju uslove za azil. Skoro svi okreću glavu od ovog problema, osim onih koje taj problem koči i blokira, kantonalne vlade. 

EU nam je do sada dala oko 40 miliona KM, bilo je i neke druge pomoći i ako smo mogli raspolagati tom pomoći, zašto je nismo uložili u kreiranje formacijskih snaga u Graničnoj policiji, pa da svako ko pomosli krenuti ka BiH zna da neće moći proći. Ne mislim da radimo ono što rade hrvatske vlasti i policija, ima mnogo drugih načina. 

Ipak, ako je EU novac slala tim kojekakvim udruženjima i organizacijama, onda je za migrantsku krizu ostalo kao za one maramice u rukama migranata. 

Migrantska kriza raste, pritisak se ponovo pojačava. Rješenja i onih koji bi kreirali ta rješenja ni na vidiku. 

Krajnje je vrijeme da neko počne djelovati. Ne pričati, ne sazivati novinare. DJELOVATI. Ne obzirati se na reakcije entitetskih političkih pajaca, neko odlučno krenuti u jačanje “straže” na istočnoj granici, ograničavanje kretanja migrantskoj populaciji i deportaciju svih koji ne podnesu zahtjev za azil. 

Dosta smo pričali i analizirali, ogromna Evropska unija ne želi migrante i zato laže svako ko kaže da ih mi, mala država na Balkanu moramo primiti zbog ovih ili onih razloga. Vratimo ih tamo odakle su došli. Ako treba promijenimo Galića i njima slične, ali država mora imati mehanizam zaštite svoje teritorije, šta god ko o tome govorio. . 

Vrijeme je da oni koje ova država plaća da brinu o njoj počnu raditi. Krajnje vrijeme!