Naše poglavice i zapadni politički vukovi: A gdje je potpis?

Piše: Rasim Belko

Mostar nije grad slučaj, Mostar je Bosna i Hercegovina u malom. A izborna suša u gradu na Neretvi posljedica BiH u Dejtonu i Dejtona u BiH.

Kolotečina svih političkih zavrzlama u jednom amdinistrativnom dijelu BiH - Federaciji Bosne i Hercegovine, ali i samoj državi, počinjala je i završavala u Mostaru. Dogovarali se i kršili sporazumi, lomilo preko koljena, ali do petka nismo imali nikakav politički proizvod.

Kamo sreće da ni ovaj nismo dobili. U tome se slaže najveći broj političkih i drugih analitičara, građana, mudrih i pametnih ljudi. Etničke poglavice Bošnjaka i Hrvata “Žuta brada” i Soko potpisale su navodno rješenje, koje prijeti da će dodatno zakomplikovati mostarski čvor Bosne i Hercegovine.

U ovom tekstu neću se baviti suštinom sporazuma, to čitajte u tekstu “Kako je SDA HDZ-u isporučila treći ključ mostarske brave?”. Kao dan razjašnjeno šta i kako.

Ono što je posebno bilo uočljivo na dan potpisivanja “sporazuma SDA - HDZ” je osmijeh na licima skoro svih bitnih političkih vukova Zapada u Bosni i Hercegovini. Amerika, Velika Britanija, Evropska unija i OHR. Njihovi prvi ljudi u Bosni i Hercegovini su se smješkali, a netom nakon potpisa i oglasili “neskrivenom podrškom dogovoru naših poglavica”.

Kako se to pominje u zaključku gore navedenog teksta, niti jedan od tih političkih vukova nije dao svoj paraf na sporazum. Jer, paraf znači garantovati da će nešto biti. A takvi vukovi nisu politički hazarderi ni etničke poglavice.

Oni paze šta potpisuju i rade to po onoj “tri puta reži (čitaj) pa potpisuj”. E sad, oni u porukama naknadno odaslanim iskazuju zadovoljstvo, očekuju provođenje tog sporazuma. Ili se prave ne vješti ili namjerno zaboravljaju kakvi su politički šibicari naše etničke vođe.

O Mostaru, Izbornom zakonu i drugim ključnim pitanjima potpisivano je više dogovora, ali niti jedan nije doživio svoj epilog. Zašto bi onda ovaj dao rezultat i smiju li dvojici poglavica politički vukovi Zapada vjerovati.

Ne znamo i to baca dodatnu sumnju na cijelu priču. Jesu li svjesni zapadnjaci da Mostar vrlo lako jednog dana može postati grad kojim sam upravlja poglavica “Soko”. Znaju li da Hrvati i njihovi predstavnici iz Travnika prilično jasno i glasno galame i traže da i oni dobiju jedan takav sporazum.

Ono što posebno baca sumnje je činjenica da je presudom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Baralija protiv BiH” predviđen rok u kojem Parlament Bosne i Hercegovine treba da riješi ovo pitanje, a ako ne uspije onda sve ide na Ustavni sud BiH.

Parlament će odlučivati, ali ne po presudi u pomenutom predmetu, nego o političkom sporazumu već spomenutih etničkih poglavica. To nije implementacija presude, to je politička prevara koju pomenute političke varalice već decenijama ponavljaju.

I opet se pitamo jesu li politički vukovi sa Zapada ovo tražili, kako institucije ove drževa, iz dva od tri stuba vlasti, ne bi donijele pravičniju i nadasve demokratsku odluku.

Zašto ti politički zapadni vukovi nisu pustili da država Bosna i Hercegovina to riješi, odnosno njen Ustavni sud? Odgovara li to njima da etničke poglavice prve dogovore sporazum koji će u jednom trenutku propasti, a svjesni toga oni izbjegavaju biti garanti tih sporazuma.

Ako im poglavice odgovaraju i ako su privrženiji da sa njima dogovaraju, umjesto da to po ponavljanoj frazi “prepuste institucijama BiH”, onda neka ugase parlamente, vlade i silne druge organe. Imali bismo onda više novca za izgradnju države, za socijalne kategorije, za sve druge potrebe.

U toj varijanti imali bismo jasnu sliku političkog protektorata međunarodne zajednice za etničkim poglavicama kao izvršiocima i zapadnim vukovima kao garantima.

Ovako smo svi zajedno, Mostarci, Bosanci, Hercegovci ostali u grču, prepoznajući još jedan scenario političke prevare s ograničenim rokom trajanja.

Znaju to i zapadni politički vukovi, zato i ne garantuju za sporazum.

Sve su prilike da su ti zapadni vukovi zapravo čopori raznih interesa, naše poglavice Indijanci, a mi “bijeli očnjaci”, što živimo u skladu sa sudbinom koja nas nekada dodijeli dobrom, a nekada  lošem gazdi.

Ali neka nam jasno kažu da smo kolonija međunarodne vučje zajednice, lakše ćemo se pomiriti s tim i s igrama poglavica.

Da je suprotno ili bi pustili državu da rješava svoje probleme ili bi potpisali, kao onda u Dejtonu, pa bismo znali da i ono što je dobro i ono što je nakaradno moramo poštovati.

Jer, kako to reče vođa plemena Sauk Indijanaca Hawk Black Sauk: “Kakvim to jezikom govore bijelci, kada mogu učiniti da ispravno izgleda pogrešno, a pogrešno ispravno”.