Hoće li Makedonci ponovno biti na pravoj strani historije?

(Patria) - Međunarodni institut IFIMES već je 30.juna 2020 objavio predizbornu analizu „Parlamentarni izbori u Sjevernoj Makedoniji 2020: Članstvo u NATO-u historijski uspjeh".

Prema proporcionalnom sistemu, na izborima za makedonski parlament (Sobranie), bira se 120 zastupnika/poslanika. Pravo glasa ima nešto manje od 1,8 miliona birača. I na ovim izborima ponovno ćemo imati suočavanje dvije vodeće političke stranke: Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM - vladajuća socijaldemokratska partija) i VMRO-DPMNE (opoziciona konzervativna desničarska partija). Tu su još i manje političke stranke kao što su Demokratska unija za integraciju (DUI – vladajuća partija etničkih Albanaca), Alijansa za Albance (ASH – opoziciona partija etničkih Albanaca), političke partije manjina kao što Turci, Romi, Bošnjaci, Srbi i drugi, tradicionalno će imati svoje predstavnike u makedonskom parlamentu.
 
Građani ponovno pred izborom  Zaev ili Gruevski?

Parlamentarni izbori predstavljaju šansu za nastavak promjena u Republici Sjevernoj Makedoniji započetih formiranjem nove koalicione Vlade Republike Sjeverne Makedonije 31.maja/svibnja 2017.godine predvođene premijerom Zoranom Zaevim (SDSM). 

Parlamentarni izbori u Republici Sjevernoj Makedoniji su nesvakidašnji izbori za obje strane političkog spektra (SDSM i VMRO-DPMNE), jer se vodi politička borba između demokracije i autoritarizma odnosno između građanskog i/ili etničkog karaktera Sjeverne Makedonije. Ipak, ponovno se radi o izboru između „Antike i budućnosti“.

Parlamentarni izbori su prilika, da se zada definitivni udarac dvojcu Nikola Gruevski (VMRO- DMPNE) – Sašo Mijalkov (VMRO-DPMNE), koji su neposredno odgovorni za nezakonito prisluškivanje više od 26.000 građana i nezakonito iznošenju iz zemlje više od pet milijardi EUR. Tome su mogu dodati i nerazjašnjena ubistva odnosno fizičke likvidacije iz perioda njihove vladavine i brojni međuetnički incidenti, kojih u protekle tri godine nije bilo u toj multietničkoj zemlji Zapadnog Balkana. 

Zbog toga, prema ocjenama analitičara, parlamentarni izbori predstavljaju ponovno suočavanje Zorana Zaeva (SDSM) i Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE), koji izbornu kampanju vodi iz Budimpešte sa logistikom i podrškom još najmanje četiri države, koje su mu stavile na raspolaganje svoje sigurnosno-obavještajne aparate i neograničena sredstva, da sruši postojeću vlast u Sjevernoj Makedoniji okupljenu oko SDSM i Zorana Zaeva. 

De-Gruevizacija Republike Sjeverne Makedonije ne predstavlja samo suočavanje sa prošlošću nego sa uzrocima i posljedicama režima Nikole Gruevskog i VMRO-DPMNE i dugotrajnim procesom demontaže tog režima, koji je još uvijek kapilarno prisutan u svim segmentima makedonske države i društva. Gruevski, još uvijek ima ozbiljne namjere, da bi se iz Mađarske vratio u Sjevernu Makedoniju „na bijelom konju“ i postao premijer te države. Gruevski je jedini i istinski  kandidat VRMRO-DPMNE za premijera Republike Sjeverne Makedonije i protukandidat Zaevu. 

Iako bi VMRO-DPMNE trebala biti nacionalistička stranka, u svom aktualnom političkom programu nemaju konkretnijih obećanja. Čak jasno nisu najavili ni poništavanje Prespanskog sporazuma ili Ohridskog okvirnog sporazuma. Nije najavljena ni jednostrana promjena imena države kao što su često retorički obećavali, ni promjena imena za  unutarnju i/ili za vanjsku upotrebu. Takva politika nije prepoznatljiva i ne predstavlja praksu i politiku, koja bi zaista podsjećala na stvarni VMRO-DPMNE od prije 20 ili 30 godina. Zbog toga stariji članovi VMRO-DPMNE ovu stranku nazivaju „drugim SDSM“, jer sa ovakvom drhtavom i mlitavom retorikom nije u stanju konsolidirati i privući vlastito biračko tijelo, a kamoli druge birače. Zbog toga sadašnji VMRO-DPMNE nije alternativa ni za VMRO-ovce kao što sa zabrinutošću smatraju stari VMRO-ovci, koji se ponovno boje izazivanja velikih zapadnih sila poput Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Njemačke, koje su jasno rekle NE jednoj takvoj destabilizirajućoj politici VMRO-DPMNE, a posebno sada kada je u završnu fazu ušao dijalog između zvaničnog Beograda i Prištine i kada na red dolazi sređivanje političke situacije u Bosni i Hercegovini. Niko ne želi destabilizaciju Sjeverne Makedonije i regije.
 
Prespanski sporazum zadao definitivni udarac makedonskim neprijateljima 

Prespanskim sporazumom Zoran Zaev i Alexis Tsipras su porazili doktrinu Slobodana Miloševića i Constantina Mitsotakisa, kojima su asistirale pojedine makedonske političke partije, prema kojoj nije bilo predviđeno postojanje Makedonije kao države i Makedonaca kao naroda. Punopravnim članstvom u NATO-u ostvario se stoljetni san Makedonaca i ostalih građana, da imaju svoju državu za čiji teritorijalni integritet i suverenitet garantira najveće i najjače vojno savezništvo na svijetu – NATO. Time su poraženi velikodržavni projekti koji su uključivali ili imali aspiracije prema Sjevernoj Makedoniji.
 
Ali Ahmeti i DUI makedonska varijanta Dragana Čovića i HDZBiH

Prvi put od osamostaljivanja i nezavisnosti na makedonskoj političkoj sceni formirana je predizborna multietnička koalicija u kojoj su zajedno etnički Makedonci i Albanci, ali i drugi građani te države. Koalicija SDSM i albanske političke stranke BESA je znak napretka i političkog sazrijevanja makedonskog društva. 

Upravo je aktualna Vlada Republike Sjeverne Makedonije „remetilački“ faktor tim političkim snagama, jer svoje djelovanje temelji na povezivanju kroz paradigmu „Jedno društvo za sve“ i „Vlada za građane“. Formiranje predizborne koalicije SDSM i BESA posljedica je jedne takve politike i vizije građanskog koncepta države.

Zbog toga je je predsjednik DUI Ali Ahmeti intenzivirao svoje kontakte i uskladio aktivnosti sa Nikolom Gruevskim, sa kojim ga veže 11-godišnja politička ali i kriminalna prošlost kako bi omogućio, da ponovno VMRO-DPMNE i DUI formiraju koalicionu makedonsku vladu. Zbog toga će glas na predstojećim izborima za DUI ustvari biti glas za VMRO-DPMNE i Gruevskog.

Analitičari smatraju, da je političko djelovanje Alija Ahmetija i DUI slično političkom djelovanju Dragana Čovića[2]  i Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZBiH), koja je osnovana kao satelitska stranka HDZ Hrvatske u Bosni Hercegovini, i koji uvijek idu sa maksimalističkim zahtjevima odnosno odbranu „svoje“ etničke zajednice Albanaca odnosno bosanskohercegovačkih Hrvata, a u pozadini se skrivaju sasvim drugi interes uglavnom kriminalni. Posljedice takve politike su, da se broj Albanaca i Hrvata sa takvim politikama prepolovio. Ahmeti i Čović sebe u javnosti predstavljaju kao nosioce evropskog puta i evropskih vrijednosti, a u osnovi pored kriminala radi se o promoviranju najmračnijih evropskih vrijednosti, koje su vezane za poražene ideologije 2.svjetskog rata kao što su fašizam i slično. 

Predstojeći parlamentarni izbori u Republici Sjevernoj Makedoniji važni su za obje strane političkog spektra (SDSM i VMRO-DPMNE), jer se vodi politička borba između koncepata prošlosti i budućnosti i zbog toga je važno da Makedonci na predstojećim parlamentarnim izborima budu na pravoj strani historije odnosno da budu opredijeljeni za svoju i budućnost svoje zemlje. Predstojeći parlamentarni izbori su ključni za Sjevernu Makedoniju, čak i za regiju na njenom putu u evroatlantske integracije, jer se aktualna makedonska vlada pokazala, da je lider i nosilac reformskog procesa u regiji.  

Analitičari upozoravaju na pogubnost nacionalističkog koncepta i nacionalističkih politika u multietničkoj državi kao što je Sjeverna Makedonija i to se pokazalo za vrijeme vladavine VMRO-DPMNE i DUI u periodu od 2006 do 2017.godine. Zbog toga se i na ovim parlamentarnim izborima radi o izboru između „Zapada i Istoka“ i različitog sistema vrijednosti. Ovi parlamentarni izbori nisu obični izbori, nego se radi o nastavku parlamentarnih izbora i političkih promjena i procesa započetih 11.decembra/prosinca 2016.godine kada su održani prijevremeni parlamentarni izbori, koji su doveli do svrgavanja režima Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE) i uspostavljanja nove vladajuće koalicije, koju predvodi Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM).
 
„Mini Schengen“ dodatna šansa za razvoj Sjeverne Makedonije

Premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev (SDSM) te predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (SNS) i premijer Albanije Edi Rama (PS) potpisali su u Novom Sadu (Srbija) 9.oktobra 2019.godine Deklaraciju o namjerama o uspostavljanju „mini Schengena“ između te tri zemlje. Zajednička deklaracija predviđa eliminiranje graničnih kontrola i ostalih barijera za lakše kretanje u regiji do 2021.godine, koji će omogućiti građanima, da putuju samo uz ličnu kartu, kao i da se zaposle bilo gdje ukoliko imaju potvrdu o svojim kvalifikacijama. Deklaracija predviđa i priznavanje diploma, kao i bolju saradnju u borbi protiv organiziranog kriminala i pomoć u slučaju prirodnih nepogoda (poplave, zemljotresi, pandemije i sl.).

Potpisana deklaracija trebala bi da pomogne da čitava regija Zapadnog Balkana počne da funkcionara na četiri ključne slobode Evropske unije - sloboda kretanja kapitala, roba, usluga i ljudi. Inicijativa je otvorena i za Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Kosovo. Naglašeno je, da navedena inicijativa ne predstavlja zamjenu ili alternativu za članstvo u EU država regije.

Analitičari smatraju, da je inicijativa o unapređenju saradnje između šest zemalja Zapadnog Balkana (Srbija, Albanija, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Kosovо) popularno nazvana „mini  Schengen“, najvažnija inicijativa od raspada SFRJ  i ne predstavlja odustajanje od članstva niti alternativu članstvu u EU navedenih država nego upravo unapređenje i ubrzanje ka članstvu u EU. Navedena inicijativa predstavlja svojevrsnu Beneluxizaciju regiona po uzoru na tri zemlje Beneluxa Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg, koji su u Londonu 1944.godine potpisali Dogovor o osnivanju carinske unije Beneluxa, a koji je sproveden 1947.godine. Dogovor iz 1960.godine zamijenila je Beneluška ekonomska zajednica. Osnivanje ove zajednice je uveliko potaknulo osnivanje Evropske unije. 
 
Najviše koristi od „mini Schengena“ za Sjevernu Makedoniju

Studije i izračuni su pokazali, da bi u početku najviše koristi od navedene inicijative imala Sjeverna Makedonija, potom Albanija i Srbija. Analitičari smatraju, da je realiziran „mini Schengen“, da bi države regije bile daleko uspješnije u suočavanju sa pandemijom Covid-19, jer se pokazalo, da je odsustvo povezivanja i regionalne saradnje pogubno za građane i zaštitu njihovih života.