IFIMES ANALIZA Kraj ere Mila Đukanovića

LJUBLJANA/ WASHINGTON / PODGORICA (Patria) - PodgoricaPredstojeći parlamentarni izbori, koji će se održati 30.avgusta/kolovoza 2020.godine, su jedanaesti parlamentarni izbori od uvođenje višestranačja i peti u nezavisnoj Crnoj Gori. Pravo glasa na izborima ima 541.232 birača upisana u centralni birački spisak. Crna Gora ima proporcionalni sistem u kome je čitava zemlja jedna izborna jedinica. Na izborima se bira 81 poslanik/ca za Skupštinu Crne Gore. Izborni prag iznosi 3%. Istovremeno sa parlamentarnim izborima održavaju se i lokalni izbori za opštine  Kotor, Budva, Andrijevica i Gusinje. 

Međunarodni institut IFIMES je objavio analizu o događanjima u Crnoj Gori 9.juna 2020 sa naslovom „Crna Gora 2020: Steže se obruč oko Mila Đukanovića“.

Na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020 crnogorski građani moći će da biraju između 12 izbornih lista (šest koalicija i šest stranaka):  ● „Odlučno za Crnu Goru - DPS - Milo Đukanović“ ● „Za budućnost Crne Gore“ - Demokratski front, Socijalistička narodna partija, Radnička partija, Prava Crna Gora, Ujedinjena Crna Gora i nestranačke ličnosti. ● „Mir je naša nacija“ - Demokrate, Demos, Partija penzionera invalida i restitucije, Građanski pokret Nova ljevica i Društvo za istraživanje politike i političke teorije ● „Crno na bijelo“ - Građanski pokret (GP) URA, Savez građana CIVIS, Bokeški forum, Stranka pravde i pomirenja i nezavisni intelektualci ● „Sad je vrijeme“ Albanska koalicija - Demokratski forum, Forca, Građanski pokret Perspektiva i Unija Tuzi ● „Jednoglasno“ - Demokratska unija Albanaca, Demokratska partija (DP) i Demokratski savez u Crnoj Gori ● „Jaka Crna Gora“ - Socijaldemokratska partija ● „Socijaldemokrate – Ivan Brajović – Mi odlučujemo Dosljedno“ ●  „Bošnjačka stranka - Ispravno - Rafet Husović“● Hrvatska građanska inicijativa HGI - Svim srcem za Crnu Goru!“ ● Hrvatska reformska stranka ● „Snežana Jonica – Socijalisti Crne Gore – Da živimo kao Jugosloveni“. 

Manipulacije izbornim spiskom

Tradicionalno u Crnoj Gori postoje problemi odnosno manipulacije sa centralnim biračkim spiskom. Analitičari upozoravaju na anomaliju, da država koja ima oko 622.00 stanovnika ima čak registrirana 541.232 birača. Broj stanovnika starosti od 0-18 godina kreće se oko 140.000. Pošto su birači punoljetne osobe, njih 541.232, onda bi Crna Gora ako bi se tom broju dodali stanovnici starosti od 0-18 godina imala skoro 700.000 stanovnika. Nevladine organizacije su otkrile na hiljade fantoma-birača u biračkom spisku, duplo upisanih i preminulih birača. Također, hiljadama birača otežano je, da iskoriste svoje biračko pravo, jer su nezakonitim odlukama prebačeni na druga biračka mjesta, pa mnogi od njih zbog toga neće moći iskoristiti svoje biračko pravo. U pograničnim opštinama otkriveno je više slučajeva osoba, koja nemaju prebivalište u Crnoj Gori i koja su odavno morala da budu izbrisana iz biračkog spiska. 

Režim je usvojio izmjene Zakona o biračkom spisku kako bi ispunio preporuku OSCE/ODIHR, da se navodno onemogući zloupotreba podataka iz biračkog spiska, jer je Demokratska partija socijalista (DPS), koristila izvode iz biračkog spiska za evidentiranje takozvanih sigurnih glasova i birača koji su izašli na izbore, ali i za vršenje pritisaka i razne oblike kupovine glasova. Izmjenama zakona je ograničena javna kontrola biračkog spiska, tako da sada potpuni pristup centralnom biračkom registru ima samo vladajuća partija DPS pod čijom kontrolom je Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP). 

Analitičari upozoravaju, na sumnjivo masovno izdavanje (duplih) ličnih karata od strane MUP-a u funkciji predstojećih izbora, kako bi se osigurali dodatni birači za vladajući DPS. O tome postoje brojni dokazi uključujući i video dokaze.
 
Međuetnički (ne)sklad na Đukanovićev način 

Režim Mila Đukanovića (DPS) često se hvali međuetničkim (ne)skladom, koji vlada u Crnoj Gori. Ta tvrdnja režima kao i mnoge druge ne odgovaraju realnosti u toj multietničkoj zemlji i predmet su manipulacija posebno usmjerenih prema međunarodnoj javnosti.

Opšte je poznato, da je skoro 30% stanovništva (Srbi) poniženo, obespravljeno i odbačeno iz društveno-političkog života, dok je oko 20% stanovništva (Bošnjaci i Albanci), „taoci“ Đukanovićevog režima, koji preko nekoliko pojedinaca Bošnjaka i Albanaca i nekoliko njihovih porodica, koje uživaju privilegije režima, stvaraju lažnu sliku o integriranosti te dvije etničke zajednice tako obmanjujući domaću i međunarodnu javnost o navodnom međuetničkom (ne)skladu u Crnoj Gori. Čak su Bošnjaci, kao žrtve Đukanovićevog režima, pod strahom od prijetnji prisiljeni, da glasaju za svoga zločinca. Tu se misli na počinjene ratne zločine i zločin genocida u Srebrenici sa kojim se povezuje Milo Đukanović, u ulozi tadašnjeg predsjednika Vlade Crne Gore, koji je sudjelovao u radu Vrhovnog savjeta odbrane (VSO) Savezne Republike Jugoslavije o čemu postoje brojni pismeni dokazi. Opravdanim se postavlja pitanje, da li su Bošnjaci zaboravili ili prešućuju činjenicu, da je Milo Đukanović bio najbliži saradnik Slobodana Miloševića (SPS) i da je ostao kao jedini visoki zvaničnih iz ratnog perioda, koji još uvijek nije sudski procesuiran, iako ratni zločini ne zastarijevaju. 

Priča o navodnom međuetničkom skladu u Crnoj Gori je najobičnija podvala režima Mila Đukanovića, jer većina građana živi u strahu od režima i pod pritiskom „prihvata“ priču o navodnom međuetničkom skladu. 

Analitičari smatraju, da je na predstojećim parlamentarnim izborima važno, da se građani Crne Gore, ujedinjeni u svim svojim različitostima, bez straha demokratski suprotstave okorjelom režimu Mila Đukanovića sa olovkom u ruci i sruše taj režim i da konačno Crna Gora prestane biti zemlja u kojoj nije došlo do promjene vlasti već 31 godinu. Zbog toga su predstojeći izbori prilika, da se građani oslobode tog straha. Da je moguće srušiti režim sa olovkom u ruci na izborima pokazalo se mogućim u Sjevernoj Makedoniji kada su građani ujedinjeni u različitostima na parlamentarnim izborima u decembru 2016.godine predvođeni Socijaldemokratskim savezom Makedonije (SDSM) i Zoranom Zaevim srušili režim Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE), koji je u mnogo čemu sličan Đukanovićevom režimu. Ne treba zaboraviti činjenicu, da je Nikola Gruevski upravo preko Crne Gore i asistenciju režima Mila Đukanovića pobjegao iz Sjeverne Makedonije. Dakle, polovina građana Crne Gore žive u međuetničkom (ne)skladu na „Đukanovićev način“.

DPS-ovo izmišljanje neprijatelja

Izborna kampanja protječe u izmišljanju neprijatelja od strane Demokratska partije socijalista (DPS) i Mila Đukanovića o navodnoj ugroženosti državnosti Crne Gore od tzv. velikosrpskog projekta, Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Rusije. Prof. dr. Žarko Puhovski[2]  je rekao: „Ne treba, naime, zaboraviti da se u međuvremenu dogodilo to da se Crna Gora (na čelu sa Đukanovićem) počela ponašati kao Austrija nakon Drugog svjetskog rata, dakle, sebe je proglasila prvom žrtvom Miloševića, kao što se Austrija proglasila prvom žrtvom Hitlera, a ne i sudionikom u ratu, što su bile i Austrija i Crna Gora u oba slučaja“. Takvu  politiku i danas Đukanović „prodaje“ Bošnjacima i Albancima ne samo u Crnoj Gori.

Najiskusniji albanski političar, aktualni predsjednik Albanije i četverostruki albanski premijer, Ilir Meta, je u vezi tzv. velikosrpskog i velikoalbanskog projekta nedavno rekao: „Velika Srbija nije uspjela, a velika Albanija nije moguća“.

Analitičari smatraju, da je potrebno razobličiti režim Mila Đukanovića, jer je Crna Gora punopravna članica NATO-a, što znači da za nju vrijede najviši demokratski standardi koje bi trebala baštiniti i promovirati, a od kojih je nažalost udaljena svjetlosnim godinama. Najobičnija je podvala, da Srbija želi i može napasti državu, koja je članica najvećeg i najjačeg vojnog savezništva na svijetu. SPC je starija institucija od Crne Gore, tako da ne predstavlja nikakav strani i remetilački faktor. A još uvijek se nije desilo, da je Rusija napala bilo koju članicu NATO-a od njegovog osnivanja 1949.godine, tako, da je izmišljanje neprijatelja providna konstanta Đukanovićevog režima. Upravo je ulaskom Crne Gore u članstvo NATO-a počeo pad njegovog ugleda u regionu. 

Očigledno je, da se Đukanovićev režim ne bavi rješavanjem životnih problema građana i katastrofalnom ekonomskom situacijom, koja je samo u jednom dijelu posljedica pandemije Covid-19. U Crnoj Gori je, prema podacima Centralne banke, na kraju jula 2020 u blokadi bilo 18.540 preduzeća i preduzetnika. Prihodi od turističke sezone biće na nivou 10% u odnosu na prošlogodišnju. Odnos aktivnog i neaktivnog stanovništva je nepovoljan i skoro izjednačen posebno nakon pandemije Covid-19.

Pad podrške SD, SDP i LP

Đukanovićev režim do sada je vladao uz pomoć satelitskih stranaka, koje su ponekad bile u vlasti, a ponekad i njegova fiktivna opozicija. 

Obavljena istraživanja javnog mnijenja predviđaju visoku izlaznost na predstojećim izborima, čak preko 70%. Odnos snaga između režimskog vladajućeg bloka i opozicije je zasada u korist opozicije. Iako DPS ima na raspolaganju neograničene finansijske i druge resurse mogao bi pobijediti samo u slučaju (pred)izbornih manipulacija i izborne prevare.

Prije pet godina su iz jedne satelitske partije, Socijaldemokratske partije (SDP), nastale dvije političke partije: Socijaldemokrati (SD) i dosadašnji SDP. 

Nakon prošlih izbora SD je postao dio vladajuće koalicije i sa samo dva poslanika u Skupštini Crne Gore dobio mjesto predsjednika Skupštine i dva ministra što jasno upućuje na političku korupciju. Na drugoj strani SDP je otišao u opoziciju sa činjenicom, da je predsjednica SDP-a Draginja Vuksanović Stanković supruga vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića što asocira na način djelovanja/scenarij u režiji Slobodana Miloševića i njegove supruge Mirjane Marković. Čak je Draginja Vuksanović Stanković prije dvije godine bila kandidat za predsjednicu Crne Gore i formalni takmac Milu Đukanoviću. Vrhovni tužilac Stanković simbolizira omraženi i okorjeli režim, a supruga Vuksanović Stanković je navodno simbol demokratske opozicije. Takav model podijeljenih uloga uopšte ne iznenađuje, kada se zna da je Đukanović bio najbliži saradnik i učenik Miloševića i taj model/scenarij proizlazi upravo iz te političke škole. 

Istraživanja pokazuju, da nedosljednost SDP-a, SD, ali i Liberalne partije (LP), koja je u koaliciji sa DPS-om može predstavljati političkih kraj tih satelitskih stranaka, jer gube podršku među biračima i da vjerojatno neće preći izborni prag. 

Analitičari smatraju, da su na svojevrsnom demokratskom i moralnom ispitu bošnjačke i albanske stranke, koje ukoliko žele da „speru“ mrlju sa sebe, da su bili saradnici i stubovi režima, imaju šansu da naprave demokratski zaokret i okrenu se budućnosti i otklone bilo kakvu dalju saradnju sa DPS-om. Đukanović je od 1991.godine razvijao posebne odnose sa rukovodstvom Republike Srpske. U vrijeme sankcija prema Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ), glavni ratni snabdjevači Radovana Karadžića i Ratka Mladića su bili Đukanović i njegov brat pomažući ratnu mašineriju ratnih zločinaca što je okončano genocidom u Srebrenici.

Zaokret Bošnjaka i Albanaca neće biti jednostavno napraviti, jer su pojedinci iz tih stranaka također uvučeni u kriminal i korupciju, a neki čak i u ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj zajedno sa Đukanovićem.

Kritike State Departmenta upućene režimu

Kritike upućene prema režimu Mila Đukanovića dolaze od State Departmenta, EU, Njemačke, Vijeća Evrope, stranih ambasada akreditiranih u Crnoj Gori, Freedom Housa, Transparency Internationala, novinarskih asocijacija i drugih. 

U izvještaju američkog State Departmenta[3] , objavljenog u martu 2020.godine o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori za 2019.godinu, se ponovo  kritizira režim Đukanovića, da je korumpiran  i da su vladini zvaničnici uključeni u koruptivne postupke, te da je politizacija državnog  sistema osnova za korupciju. Izvještaj apostrofira i političko uplitanje Đukanovića u medijske slobode. Nerazriješeni fizički napadi na novinare, političko uplitanje u rad  javnog RTV servisa, prljave kampanje koje su sproveli vladini tabloidi, nepravedno postupanje i ekonomski pritisak vladinih ministarstava i agencija na nezavisne i opozicione medije (p)ostaju značajan problem prema izvještaju State Departmenta. Prije izvještaja State Departmenta uslijedilo je snažno upozorenje Mili Đukanoviću, kojeg je uputio Matthew Palmer, zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD za Evropu i Evroaziju i specijalni izaslanik za Zapadni Balkan gostujući na Radio-televiziji Crne Gore (RTCG) „Htjeli bismo da vidimo uspješne sudske postupke protiv onih koji su izvršili napade na novinare, uključujući napad na Oliveru Lakić, koja je dobitnica međunarodne nagrade 'Hrabra žena'. Željeli bi da vidimo depolitizaciju Savjeta vaše institucije, Radio Televizije Crne Gore“[4] .

Crna Gora bez Đukanovića ubrzano u EU

Put Crne Gore prema EU[5]  je  bio nezaustavljiv, ali je trenutno zaustavljen i blokiran zbog Đukanovića o čemu je Pierre Mirel napisao opširan Izvještaj i predložio uslove (sankcije) protiv Crne Gore. Odlaskom Đukanovića Crna Gora će po ubrzanom postupku biti primljena u EU. Stalne podvale, da ako na vlast dođu opozicione odnosno prosrpske stranke, da će Crna Gora povuči iz NATO-a, što je osnovna predizborna teza Đukanovića i njegove Sekuritatea - tajne političke policije koja ovih dana piše grafite po Crnoj Gori pokušavajući vještački izazvati sukob Srba i Bošnjaka, je ravna tezi da će SAD izaći iz NATO-a. Teza o izlasku Crne Gore iz NATO-a ukoliko izbore izgubi Đukanović i njegov DPS formalno i politički neodrživa teza, pogotovo u sadašnjim političkim i geopolitičkim odnosima. Ustav Crne Gore je vrlo jasan, ali i međunarodno preuzete obaveze članstva u NATO-u.

Kraj ere Mila Đukanovića

Milo Đukanović ima dvostruku hipoteku, kriminalnu i zločinačku i svaka akcija, koja za cilj ima povezivanje u regionu, kao što je „mini Schengen", koja je najvažnija regionalna inicijativa u proteklih 30 godina, nađe se na udaru takvog režima. Za države, koje su slabe iz različitih razloga ili korumpirane, njima ne odgovara nikakav ekonomski prosperitet, jer sa ekonomskim povezivanjem počinje i vladavina prava, koju režim sve vrijeme opstruira. Posrnula ekonomija u Crnoj Gori i korupcija su najbolji primjer.

Milo Đukanović bi već morao odgovarati za počinjene ratne zločine pred sudom u Haagu, ali ratni zločin nikada ne zastarijeva, pravda je spora i uskoro dostižna.

Analitičari smatraju, da bi se Milo Đukanović mogao uskoro naći u Haagu kao svjedok odbrane aktualnog predsjednika Kosova Hashima Thaçija, protiv kojeg je podignuta optužnica za ratne zločine na Kosovu pred Specijalnim tužilaštvom i sudom za ratne zločine na Kosovu (KSC-SPO). Naime, međunarodni izvoru posjeduju informaciju, da će Đukanović biti Thaçijev svjedok i podsjećaju, da je Đukanović trebao biti svjedok odbrane jednog od najviših zvaničnika iz Srbije pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu, ali je zaprijetio porodici optuženog, koji je kasnije odustao od zahtjeva za Đukanovićevim svjedočenjem. Opravdanim se postavlja pitanje, da li će isto uraditi i u slučaju Thaçi.

Informacije, da Đukanović već razgovara o prodaji svoje imovine i vlasničkih udjela sa strancima pokazuju, da pokušava sačuvati nezakonito stečenu imovinu. Pri tome treba imati u vidu, da ugovor o prodaji i/ili prenosu takve nezakonito stečene imovine i vlasničkih udjela može se proglasiti ništavnim kada dođe do promjene vlasti i demokratizacije Crne Gore. Ne treba isključiti ni mogućnost političkog azila za Mila Đukanovića kako bi izbjegao sudsko procesuiranje i već su u opciji dvije zemlje.Analitičari smatraju, da je važno da se osigura mirna tranzicija vlasti u Crnoj Gori, bez ugrožavanja mira i stabilnosti, jer je to važno ne samo za Crnu Goru nego i za region. Pad najstarijeg evropskog 31-godišnjeg režima daje nadu da definitivno može doći do prosperiteta regiona Zapadnog Balkana što do sada nije bio slučaj. Zbog toga je važno, da političke stranke i koalicije, koje sebe smatraju demokratskim i nerežimskim, da se prije izbora obavežu da neće ulaziti u nikakvu koaliciju i aranžman sa Demokratskom partijom socijalista (DPS). Pri tome ohrabruje činjenica, da su pojedinci iz Đukanovićevog okruženja već uspostavili saradnju sa stranim faktorom, što ulijeva nadu, da će tranzicija vlasti u Crnoj Gori proći mirno i bez nasilja. Kraj ere Mila Đukanovića je neminovan i donijeti će slobodu i prosperitet građanima Crne Gore, regiona, ali i međunarodnoj zajednici, jer je opseg međunarodnog kriminala Đukanovićevog režima visokotarifnim robama znatno oštećivao budžete brojnih država.