Piše: Rasim BELKO
Aleksandar Lukašenko, lik i djelo od kojeg se svim političarima, diplomatama i analitičarima na Zapadu diže kosa na glavi.
Posljednji diktator u Evropi, najčešća je krilatica za Lukašenka, koji u Bjelorusiji vlada od 1994. godine. Ove je godine ponovo pobijedio na izborima. I opet postizborni protesti, bune i sankcije.
Uvijek se pronađu oni koji hoće nešto, a diktator im ne da. A za takve, Zapad oličen u Evropskoj uniji i SAD-u predstavlja ispunjenje utopijskog sna.
Lukašenko jeste diktator, hapsi političke protivnike i neistomišljenike, guši slobodu medija. Možda je i više od toga.
Ali, šta mi, na Balkanu i u Evropi znamo o tom diktatoru i njegovoj državi. Svjedočenja koja sam stigao pronaći i pročitati kazuju puno drugačije od onog što nam se servira o diktatoru i njegovoj zemlji.
Kažu da je sve uređeno, moderno, čisto. Zapravo ne samo da kažu nego hvale život i uslove u Bjelorusiji.
Kada biste čitali ta svjedočenja, bez da znate o kojoj zemlji je riječ, vjerujem da bi većina vas poželjela otići tamo i živjeti.
Kako kažu oni koji posjetiše i proučavaše Bjelorusiju, tamo svako po završetku škole dobije posao. Stopa nezaposlenosti im je na nekom evropskom minimumu.
Nakon određenog radnog perioda stječu pravo da im država da pozamašnu cifru za kupovinu stana.
Imaju razvijene fabrike, armiju radnika i nikom ništa ne fali. Životni standard daleko od ovog našeg u demokratiji.
Svjedoci pišu i kazuju da na ulicama bjeloruske prijestonice Minska nema ni pepela ni opušaka, jer pušenje mimo prostora predviđenog za to je kažnjivo. Koliko li je Lukašenko razvio svijest sugrađanima.
Šta je problem?
Već napisah da je nesporno kršenje ljudskih prava. Ali, postoje zemlje u kojima su skoro sva prava pogažena, pa niti jedna zapadna sila ih ne sankcioniše, o tome u nastavku teksta.
Lukašenkov problem je što je šakom u lice “odvalio” moderne robovlasnike. Otjerao je privatno vlasništvo, zaustavio pljačkašku privatizaciju i rekao NE zapadnim institucijama finansijske moći. E zato ga tretiraju kao onomad Sadama Huseina. Zato o njemu spinuju i šire laži, kako se neki narodi u Evropi ne bi ugledali na Bjeloruse pa okrenuli leđa sadašnjim sistemima.
Jer, samo jedan primjer je dovoljan. Grčka je država koju je EU spašavala, a danas plivaju u blatu siromaštva i sve im teže ide. Kada je riječ o ljudskim pravima tu je puno duži spisak, od Poljske, Mađarske, pa nadalje. Od migranata do muslimana, tu nema prava, a nije Bjelorusija nego EU.
Ali, ako je Lukašenko diktator, šta su onda Bakir Izetbegović, Milorad Dodik i Dragan Čović?
Bosna i Hercegovina i njeni građani daleko su ispod standarda Bjelorusije. Ovdje je privatizacija pojela i posljednju ciglu zgrada u kojima su bili nekadašnji industrijski giganti.
Mladi u Bosni i Hercegovini kada završe školu moraju proći 10-godišnij trening na birou da bi se nadali poslu. Osim onih čije je babo ili tata član SDA, HDZ, SNSD.
Zdravstvo i obrazovanje nam je u rasulu, a i to su ljudska prava. Šta tek reći za izbore. Priča se da smo demokratija, a ja, Bosanac, prije se mogu kandidovati u Bjelorusiji, nego u Bosni i Hercegovini. Zašto se EU ne bori za moja izborna prava, a bori se za Bjeloruse.
Šta je sa medijima u Bosni i Hercegovini. I to ulazi u standarde demokratije. Jedan su od ključeva te demokratije. U Bosni i Hercegovini su mediji uglavnom “poklopljeni” od strane vlasti. Oni koji se drže novinarstva na udaru su svakodnevno. Gospodo sa Zapada, to nije Bjelorusija, to je Bosna i Hercegovina. Sve navedeno uglavnom važi i za Srbiju, a dosta toga i za Hrvatsku.
A evropske i svjetske diplomate sarađuju s našim diktatorima. Daju im podršku. Zašto ako su istinski pronositelji demokratije?
Koga onda gospodo zapadnjaci lažete. Širenje demokratije oružjem i sankcijama nikada i nikome ne donosi dobro.
Jer gdje god je Zapad tako širio demokratiju ispala je anarhija praćena nasiljem, Irak, Libija....
Evo ponavljam Lukašenko je diktator, ali zašto njega rušite dok sarađujete s puno većim diktatorima u terci - Izetbegović - Dodik - Čović?
Da stvar bude gora, vi ste nam napravili ovo ludilo od ustavnog poretka, dali priliku našim diktatorima da nas uništavaju i raseljavaju, ubijaju, pljačkaju, a sve pod okriljem demokratije. E, ako je to demokratija, onda živio Lukašenko!