Piše: Rasim Belko
BiH je nemoguća i nefunkcionalna država, najčešća je politička fraza Milorada Dodika. Tu frazu u recikliranom formatu sve više koristi Dragan Čović i njegovi kadrovi. Niti je Bosna i Hercegovina nemoguća, niti bi bila nefunkcionalna da pokretačko kolo njenog razvoja nije u rukama upravo pomenute dvojice i njihovog koalicionog saputnika Bakira Izetbegovića, sve skupa sa Strankom demokratske akcije, koju predvodi.
Manje više, posljednjih 25 godina iste garniture i ista priča.
Od izbora do izbora najavljuju se promjene, priča o spektakularnom putu integracija koje vode prema normalnoj i mirnoj luci. Sve ostaje na najavama političkog klastera zvanog koalicija. I još se nije desilo da neko kaže dosta, da prekine trakavicu čije trajanje istinski ugrožava i državu i državljane Bosne i Hercegovine.
Stranka demokratske akcije i njen predsjednik za sebe tvrde da su probosanska i probošnjačka politička orijentacija, a na pomenute Dodikove fraze reaguju frazama kako to neće ići, nije tačno...
Organima Stranke demokratske akcije još nikada na pamet nije palo da bi povlačenjem iz vlasti mogli izazvati politički zemljotres iz kojeg će se izroditi neke prave struje.
Jer, HDZ, SNSD, pa i SDS često povlače poteze koji izazivaju zemljotrese s lošim posljedicama. SDA još niti jednom se nije usudila pomenuti napuštanje vlasti zbog blokada i antidržavne politike njenih koalicionih partnera.
Je li strast za vlast najviši cilj politike SDA ili pak ima i trunka istine u patriotizmu koji nam serviraju. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine ili ti državna vlada bilo je najgora i najnefunkcionalnija vlast u proteklih šest mjeseci koronavirusa. Kadrovi SDA niti jednom nisu zaprijetili da će učiniti nešto, ako se recimo pomoć međunarodnih donatora ne raspodijeli, ako Vijeće ne donese konkretne planove i ne provede ih.
To Vijeće ministara ne kreira ni minimum politike neophodne za funkcioniranje BiH.
S druge strane entitet Federacije BiH i nema vladu u punom njenom kapacitetu. Politička natezanja SDA i HDZ-a dovela su do parlamentarne a potom i kompletne blokade. Neki ministri otišli su iz Vlade FBiH, jedan je preminuo, pa je i tehnička Vlada postala krnja.
U većini kantona i entitetu RS stanje je slično ili gore. U Kantonu kojim vlada SDA bratija, onom najvažnijem od svih, građanstvo je sluđeno, medicinske ustanove koje svi plaćamo privatizovane i otuđene. Koriste li organi SAD pink naočale ili pak sve znaju, ali su im birači i građani trinaesta rupa pokvarene svirale.
Boje li se u SDA da bi napuštanjem vlasti ostali bez dobrog dijela onih koji prate isključivo vlastite interese, pa se zbog toga drže vlasti k'o slijepac plota. Djelovanje bez konkretnih rješenja, s podobnim i plitkim kadrovima gurnulo je SDA u svojevrsno unutrašnje urušavanje. A urušavanje je počelo nakon dugotrajnog slaganja podobnih, plitkih i interesom vođenih političkih kretena, koji su se na kraju kao golema stijena sručili na SDA i glavu njenog predsjednika. Rijetki su mjeseci u kojima se nije pojavila neka afera i neko novo ime. Asim, Osmica, Zukić, Kukić... Spisak je sve duži i duži, a rukovodstvo SDA bez rješenja.
Je li politika Bakira Izetbegovića odvela SDA na rub litice s kojeg postoji samo jedan izlaz?
U svojim prvim koracima ova stranka bila je pokret ljudi u potrazi za slobodom. Danas je to pokret ljudi koji odbrojavaju slobodne dane dok ih ne uhapse i harče sve što harčiti mogu. SDA u takvom stanju plovi ka sunovratu. Ali to ne bi trebao biti problem nas građana. Problem je međutim što je SDA aktivan sudionik svake vlasti. Izvjesno unutarstranačko urušavanje dodatna je prijetnja državi koju sa svojim partnerima urušavaju već decenijama. Sjetimo li se priča nekoliko godina unazad, umne glave imale su vjerovatno najbolji prijedlog za SDA i njenog lidera. Povlačenje iz vlasti i unutrašnja katarza, s promjenom predsjednika. Rizik bi jedino bio loš rezultat na izborima. Ali, dvije ili četiri godine izostanka iz vlasti osvježile bi SDA, omogućilo joj podmlađivanje kadrova i osvježavanje puteva.
Raščišćavanje sa svim inkriminiranim kadrovima ovu stranku vratilo bi na put njenog osnivača.
Gubitak vlasti na četiri ili šest godina bio bi mali gubitak za SDA a veliki dobitak i napredak za državu.
Već 25 godina vidimo da vode ne pije njihova priča kako ova država ne može naprijed bez SDA patriotizma. Zato bi, ukoliko vole ovu zemlju, trebali probati obrnutu logiku. Da vidimo kako će se odvijati društveno - politički procesi bez SDA u ključnoj ulozi.
Probajte, spasite sebe, državu i sve nas.
Jer taj vaš krimi - patriotizam već skoro tri decenije kao kakav magnet privlači rušilačko - antidržavne strukture pod čvrstom rukom Milorada Dodika i Dragana Čovića. Zato, gospodo, drugovi, patriote iz SDA, probajte malo bez vlasti. Očistite sebe i spasite nas!