Pravosuđe kao političko oružje za obračun

Piše: A. Vrabac

Afere, krivične prijave, kompromitacija čelnih ljudi Tužilaštva BiH, Suda BiH, VSTV-a potresaju pravosudni sistem BiH. Sa ovakvim pravosuđem jasno je da BiH ne može postati zemlja kandidat za članstvo u EU, a o samom članstvu da i ne govorimo.

U posljednjem izvještaju State Departmenta navodi se da je Bosna i Hercegovina (BiH) otvorena za strana ulaganja, ali investitori moraju da prevladaju endemsku korupciju, složene zakonske i regulatorne okvire i vladine strukture, netransparentne poslovne procedure, nedovoljnu zaštitu imovinskih prava i slab pravosudni sistem. Upravo je pravosudni sistem i najslabija karika bh. društva. Građani ne vjeruju pravosuđu, a afere koje ga već godinama potresaju samo dodatno potvrđuju takvu tvrdnju.

Od izvještaja nezavisnog eksperta EU Reinharda Priebea o pravosuđu u BiH (decembar 2019) jasno je da se sistem mora mijenjati. Kritike na neefikasan rad tužilaštava, zanemariv broj slučajeva korupcije i teških oblika kriminala, dugotrajni sudski procesi i mali broj osuđujućih presuda, politička podređenost pravsudnog sistema prepoznati su kao glavni problemi bh. pravosuđa. Na taj način pravosuđe se vrlo često koristi kao (političko) oružje interesnih grupa. Iako bi čelnici pravosudnih institucija trebali biti apolitični u BiH se, a to je javna tajna, u pravosudnoj hijerarhiji napreduje isključivo po stranačkoj preferenciji. Isti je slučaj i sa čelnicima policijskih i sigurnosnih agencija, a koji bi trebale biti alat pravosuđu u procesuiranju svih oblika kriminala i nezakonitih radnji.

Poražavajuća je činjenica koju je naveo Priebe u izvještaju da “tužioci ne procesuiraju kriminal čak i kad imaju dokaze za to”.

Čak i kad postoje brojne prijave za korupciju ili druga krivična djela tužilaštva ne rade svoj posao. Svjedoci smo da prijave godinama stoje u ladicama tužilaca i “izvlače” se za dnevno-političke potrebe. A političke stranke biraju strane i "brane" jedne ili druge ili treće što se vrlo jasno može iščitati iz njihovih saopćenja. 

Svi čelnici državnih pravosudnih institucija Gordana Tadić (Tužilaštvo BiH), Ranko Debevec (Sud BiH), Milan Tegeltija (VSTV) su pod krivičnim prijava koje niko ne procesuira. Jedan od slučajeva koji je pokazao kako se sistem zloupotrebljava je predmet “Potkivanje” u kojem je dokumentovano kako Tegeltija razgovara sa prijaviteljem o slučaju koji se vodi u Tužilaštvu KS te da će vidjeti šta se može uraditi. Zbog tog snimka prijavitelj je osumnjičeni, inspektor SIPA-e koji ga je povezao sa Tegeltijom također osumnjičeni, a Tegeltija svjedok i to bez ikakve disciplinske odgovornosti jer je odbačena disciplinska tužba i zahtjev za njegovu suspenziju zbog neprimjerenog kontakta.

I dok upravo ovih dana traje trakavica na relaciji Tužilaštvo BiH – Sud BiH zbog slučajeva “Ranko Debevec”, “Osmica” u pripremi je novi izvještaj Evropske komisije o stanju u pravosuđu.

Očekuje se kako će ponovo biti istaknuta potreba za reformom VSTV-a kako bi zaista služio interesima pravosuđa a ne mreži političkih pokrovitelja kako je naveo Priebe.

Kao omča oko vrata pravosuđu u BiH su i dva neriješena slučaja ubistva mladića u Sarajevu i Banja Luci u kojima je na najbrutalniji način zlopotrijebljeno pravosuđe. U slučaju Dženana Memića godinama se vodi sudski proces za nepostojeću saobraćajnu nesreću, dok u isto vrijeme istragu za organizirani kriminal vodi Tužilaštvo BiH kojom je obuhvaćeno i više osoba iz pravosudnog i policijskog spektra.

I dok se protiv tadašnje glavne tužiteljice KS Dalide Burzić vodio disciplinski postupak zbog dva prekršaja u slučaju Memić, nju je VSTV imenovao za sudiju Suda BiH.

Drugi slučaj je još porazniji, jer već 900 dana nema istrage za ubistvo mladića Davida Dragičevića čiji su roditelji napustili Banja Luku zbog pritisaka, a na kraju prebacili i posmrtne ostatke svog sina u Austriju.  

Advokat obje porodice Ifet Feraget najbolje zna šta prolazi proteklih više od 4 i po godine koliko je uz porodicu Memić. I umjesto da je prepoznat kao borac za pravdu (a što i jeste za nekolicinu časnih u pravosuđu) on se stavlja na “stub srama” u tom sistemu.

Iako godinama međunarodna zajednica pomaže rad pravosuđa i sami se sve češće pitaju gdje su rezultati. Iako poručuju da je na građanima da promijene sistem i to zahtijevaju od svojih političkih lidera, možda bi za početak međunarodna zajednica trebala prekinuti finansijske tokove pa bi se vidjelo ko radi za pravdu a ko za platu.