Ahić: Odbijati pomoć Frontexa u BiH je ogroman apsurd

Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine (BiH) nedostaje i mogućnosti i kapaciteta, prvenstveno ljudskog kadra, da pokrije barem dio granice i u redovnim okolnostima, a pogotovo u vrijeme migrantske krize, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) dekan Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, Jasmin Ahić.

Stoga je, smatra on, BiH trebala prihvatiti pomoć Evropske agencije za graničnu policiju i obalsku stražu (FRONTEX), jer ako prihvata tehničku opremu, nema razloga da ne prihvati i operativnu.

RSE: Nedavno je direktor Granične policije BiH Zoran Galić kazao da je bh. granica 'šuplja kao švicarski sir', te upozorio da nema dovoljno kapaciteta da se ona nadzire. Šta to, prema Vašem mišljenju, znači?

Ahić: To znači da smo, nakon pet godina, svjesni najvećih problema s kojima se susreće Bosna i Hercegovina, a to je zaštita istočne granice BiH, bez obzira na unutrašnje stanje u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi, kada je u pitanju problem ilegalnih migracija i ova zapadnobalkanska ruta.

Zapravo, ono što jeste najveći problem je dužina istočne granice i taj dio koji se odnosi na samu Graničnu policiju, kojoj fali i mogućnosti i kapaciteta, prvenstveno ljudskog kadra, da pokrije barem djelomično onaj dio koji se može pokriti, s obzirom na to da je istočna granica većinom rijekom Drinom. Bez obzira na to, najmanje po sistematizaciji radnih mjesta, koja je pravljena prije desetak godina, Graničnoj policiji treba 1.300 policajaca za one osnovne, redovne zadatke, a kamoli za ovaj dio koji se odnosi na ilegalne migracije.

Ta izjava je u jednom smislu vrisak ili apel za poboljšanje stanja, no, velika kompleksnost koja se dešava prilikom same edukacije, treninga, certifikacije graničnih policajaca i samog konkursa, odnosno sredstava koja su na državnom nivou kada je u pitanju budžet Bosne i Hercegovine, upravo dovode do te problematike. No, želim reći da direktor Galić može izjaviti tako nešto, ali kada uspije da rekonstruiše sistem organizacije koja je na drugim dijelovima granice, koja bi se mogla pripomoći toj istočnoj granici, a da fokus onda sa područja Unsko-sanskog kantona bude više na istočnoj granici.

Nema tih segmenata da niko nije kriv. Segment koji se pokušava riješiti jeste unutar tri najosnovnije i najznačajnije institucije, koje bi se trebale baviti ilegalnim migracijama, pogotovo u ovoj migrantskoj krizi, a to su prvenstveno Granična policija, Služba za poslove sa strancima i Ministarstvo unutrašnjih poslova zajedno sa Tužilaštvom, koji bi segment prvenstveno boravka, kretanja, traženja azila i onda readmisije u zemlje iz kojih dolaze, prvenstveno one koje nam propuštaju migrante, mogli dovesti u neku povoljniju, zadovoljavajuću fazu.

Frontex treba Bosni i Hercegovini

RSE: Frontex je nudio pomoć, za koju u Bosni i Hercegovini nema političke saglasnosti. Šta bi, u kontekstu rješavanja migrantske krize, značio i njihov angažman?

Ahić: Apsolutno, to je nešto što je neprihvatljivo iz razloga što mi dobijamo i pomoć od strane pojedinačnih zemalja Evropske unije. Na primjer, prošle sedmice je potpisan sporazum o donaciji Savezne Republike Njemačke, tehnika, koja može pokriti te dijelove granica je prihvaćena od Ministarstva sigurnosti, odnosno Granične policije.

Znači, odbijati neku pomoć Frontexa zbog različitih stavova unutar problematike o migracijama, ovih unutrašnjih, koji su najveći problem u tom smislu, jeste jedan ogroman apsurd. Ona situacija u kojoj smo bili prije dvije godine, samo u nekom newsletteru spomenuta, jer nismo imali ni pet hiljada migranata, sad ih trenutno imamo 6.100, na području BiH, onih koji su registrovani i onih koji su u putu, je zaista apsurdna stvar da se naše političke, a onda i sigurnosne agencije ne mogu dogovoriti i izdejstvovati potpis jednog takvog sporazuma, odnosno ulazak i saradnju sa Frontexom, koji je jedina, vrlo ozbiljna evropska sigurnosna agencija koja se bavi pitanjima ilegalnih migracija odnosno područja graničnih pojasa bilo koje od država Evrope.

RSE: Upravljanje granicama i migracijama je jedan od 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije za otpočinjanje pregovora sa Bosnom i Hercegovinom. Evropska unija je uložila mnogo novca u organizaciju kampova u BiH, ali migranti ne žele ostati ovdje. Ima li odgovornosti Evropske unije u onome u čemu se našla BiH – zatvorili su granicu sa Hrvatskom, ne postoji mogućnost da migranti na bilo koji način izađu iz Bosne i Hercegovine u kojoj i ne žele biti?

Ahić: Naravno da ima i ona je velika, neću reći ogromna. Zaista jeste velika. Ona prva godina, kraj 2015. odnosno 2017. godine, kada su se pravili planovi i strategije kako odgovoriti za moguću krizu ako bi se pojavila neka zapadnobalkanska ruta, koja je sada aktivna preko Bosne i Hercegovine, jeste da je cilj šengenska zona sa Hrvatskom u Evropskoj uniji, kao predsjedavajućom u prošlom mandatu, ulazak u šengenski sporazum, to je znači granica sa Slovenijom.

Znači, uvijek će biti pritisak na Bosni i Hercegovini. Praviti samo prihvatne centre, ne zatvarati i ne pritiskati komšije na način da se bude korektno u efikasnom upravljanju tom krizom, zaista je u najmanju ruku licemjerno, i od Evropske unije, bez obzira na ove donacije koje se povremeno pojavljuju, i bez obzira na volju i htijenje koju naša država u ovoj kompleksnoj situaciji, kada je u pitanju čitav sektor ilegalnih migracija, azila, imigracija, uopšte nalazi.

Tako da je odgovornost, čak, možda, u jednom segmentu i veća, s obzirom na taj nekorektan pristup Evropske unije, segment u kojem se pokušava održati status quo i u tom statusu držati i Bosnu i Hercegovinu kao zadnju branu prema Evropskoj uniji i šengenskoj zoni.

'Mali Šengen' da, ali na fer osnovama

RSE: Kad već govorimo o Šengenu – posljednjih dana aktuelan je tzv. Mali Šengen. Da li bi takva vrsta organizacije, možda sa sigurnosne strane, pomogla i Bosni i Hercegovini, ali i zemljama regije kada je u pitanju i migrantska kriza, ali i ostali sigurnosni izazovi, poput terorizma?

Ahić: Ja ću se držati svog područja, ne bih komentarisao određena druga područja koja se odnose na trgovinu, ekonomiju ili neke druge segmente uvezivanja kada je u pitanju "Mali Šengen". Svako uvezivanje u sigurnosnom smislu po partnerskom odnosu dvije nezavisne i suverene države, ili tri, ili četiri, bio bi dobar, ali zaista, kad kažem partnerskom, u korektnom odnosu.

Vidjeli smo da u Bosni i Hercegovini ima različitih razmišljanja i različitih stavova. Ono što bih ja mogao zaključiti iz ovog javnog diskursa koji se pojavljuje u sigurnosnom smislu u samom regionu, prije svega misleći tu na Republiku Srbiju, naoružavanje, otvoreno javno pozivanje na neke devedesete godine, i ono što se dešava od strane Republike Hrvatske, kada je u pitanju sigurnosno-obavještajno djelovanje, što smo vidjeli u posljednjem izvještaju SOA-e.

Rekao bih da na takvim odnosima Bosna i Hercegovina ne može biti dio, u sigurnosnom smislu, paketa "Malog Šengena", sve dok se ne postigne partnerski i jednakopravan odnos. Sve dok je to odnos u kojem imamo neke određene prikrivene namjere, Bosna i Hercegovina, s moje tačke gledišta, ne treba da bude dio tog malošengenskog paketa kad je sigurnosna situacija u pitanju.

BiH pokazala da je sposobna da se bori s radikalizmom

RSE: Naveli ste i izvještaj hrvatske SOA-e. Koliko u Bosni i Hercegovini postoji realna opasnost od terorizma sada, s obzirom na to da su brojni ljudi koji su ratovali na stranim ratištima vraćeni u Bosnu i Hercegovinu, da im se sudilo i da su neki od njih u procesu deradikalizacije?

Ahić: Zaista je to ono što treba apostrofirati. Znači, u proteklih pet godina, bez obzira na političko, politikantsko-sigurnosne stvari koje se dešavaju u regionu kada je u pitanju izazov radikalizma i ekstremizma koji mogu voditi ka terorizmu, Bosna i Hercegovina je napravila – to ne kažemo mi, kao država Bosna i Hercegovina ili naše institucije, to kažu partneri u antiterorističkoj koaliciji, prvenstveno State Department, Evropska unija, NATO, ali i drugi partneri – i u tom pogledu učinili smo sve.

Prvenstveno naša agencija za provedbu zakona, Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA), koja je pokazala da je stub države Bosne i Hercegovine, u smislu da je uspjela da provede maksimalno dobro sve ove korake o kojima ste Vi govorili. Samo ću se osvrnuti na koliko mogućih javnih slučajeva, pa i slučaj Kandić, je Obavještajno-sigurnosna agencija odgovorila vrlo kvalitetno.

Nemojmo zaboraviti ni radikalizam koji dolazi iz drugih etnonacionalnih karaktera, pa i ovog segmenta hibridnog djelovanja i uticaja Rusije na Balkanu, u kojem je također OSA uradila toliko mnogo da se određene stvari u Bosni i Hercegovini, kad su u pitanju ti ruski apetiti prema BiH ne realiziraju u samoj našoj državi.

Reći ću da i program deradikalizacije, sa prvim slučajem deradikaliziranog povratnika sa stranog ratišta, referentno je potvrđeno i sa zdravstveno-medicinske i psihološke strane, pokazuje da je Bosna i Hercegovina najbolji akter u segmentu provođenja kako zakonske, tako i sigurnosno-obavještajne situacije kad je u pitanju borba protiv terorizma.

Samo da naglasim da je posljednja akcija, posljednja operacija prihvata stranih ratnika sa područja Sirije, onih kampova u Siriji i Iraku, protekla bez ijednog incidenta, a da su ostali segmenti koji se tiču psiho-socijalne i zdravstvene skrbi, kako žena, tako i djece koja su se vratila, na vrlo zavidnom nivou.

Naravno, to treba još pratiti i nadzirati i u segmentu deradikalizacije učiniti sve da resocijalizacija, povratak tih ljudi u društvo, što bolje prođe. Onda ćemo u tom segmentu imati zatvoren krug u kojem će i bh. društvo biti ocijenjeno kao vrlo kvalitetno u borbi protiv terorizma.