Gdje nas je odvela politika 'džamija do džamije'

Piše: Rasim BELKO

Loša politika nesposobnih političara za manje od tri decenije je bošnjačku etničku grupu od pobjednika, koji je založio ono najsvetije za slobodu, pretvorio u etnos kojem više no ikada prijeti nestanak.

Političke igre i igrice, bahatost, pohlepa, kriminal ljudi koji su netom nakon rata vodili najveću bošnjačku partiju izazvala je osipanje, cjepkanje i rasulo u bošnjačkom političkom tijelu. Stranke nicale poput gljiva, umjesto privrede i države razvijan kriminal, nepotizam, korupcija...

Godine prolazile, stranke nicale, afere nastajale. Skoro da i nema lidera političke partije u Bošnjaka koji nema neku aferu i koji nije upisan u sudske spise.

Danas, tri decenije nakon agresije koju su tijelima zaustavili, Bošnjaci su suočeni s vjerovatno najtežom situacijom, pred izazovima iz kojih mogu otići u prošlost.

Politika je nastavak rata drugim sredstvima, a u tom ratu Bošnjaci su daleko slabiji od onogo oružanog. Predugo su Bošnjaci igrali na kartu žrtve, čahurili se u izolovanu zajednicu, a nesposobnošću upravljanja državom pogubili najveći dio neophodnih prijatelja na međunarodnoj sceni.

Danas je posjeta centrima moći više incidentna nego plod organizirane i uspješne politike. S druge strane susjedne zemlje i domaći faktori okrenuti kontra vlastite domovine gradili su i izgradili mehanizme kojima Bosnu i Hercegovinu vraćaju unatrag, s namjerom da je vrate u onaj period historije kada je bila pod kontrolom susjeda.

Koncentrirani u nekoliko etno regija Bošnjaci su podijeljeni i zavađeni. Na relacijama Sarajevo - Zenica, Tuzla, Bihać, Mostar je više netrpeljivosti nego što je netrpeljivost nekih svjetskih centara moći.

Politički idioti i ublehaši uspjeli su zavaditi one koji bi se morali držati za najčvršće uže zajedništva.

Evropska Palestina polako dobiva konture njenog izgleda, a ostatke će "poklopiti" hegemonističke politike Srbije i Hrvatske. I ovaj put niko neće moći reći da su susjedi glavni krivci. Njihove aspiracije znali smo i prije sto godina, kao što ih znamo dan danas.

Srebrenica je najbolnija rana Bošnjaka posljednjih 100 godina, ali Bakir Izetbegović i njegova SDA su najveća opasnost po narod koji je preživio svjetska carstva.

Taj Izetbegović i fundamentalna elita oko njega, zatvoreni u uski interesno - kriminalni krug politiku su pretvorili u trgovanje državom za privatne talove i  dilove. U takvom odnosu snaga ni opozicije se nisu baš snašle.

Koncentraciju svog djelovanja usmjerili su na prostor na kojem vlada SDA, umjesto da grade progresivnu i državnu politiku.

Za SDA i njenog lidera već dugo smo sigurni da je izdajnik države, spreman da je proda kako bi ostvario snove svog elitističko - mafijaškog klana. Od ostalih smo očekivali i očekujemo da se okrenu državi i njenoj odbrani. Jer, bez Bosne i Hercegovine u jednom komadu, neće biti ni Bošnjaka.

Da ne ponavljamo sve ono što je posljednjih 10-ak godina Bakir dao neprijateljima suverene i nezavisne BiH. Bit će dovoljno da kažemo da je kompletnu garnituru institucija vlasti BiH predao secesionistima, liderima bosanskih katolika i pravoslavaca (po etnosu Srba i Hrvata).

I najnepismeniji su mogli shvatiti da je to antidržavnička, antibošnjačka politika. A onda su bh. pravoslavci odlučili da Srbiji daju golem komad Bosne i Hercegovine. Umjesto da ih zaustavi s ono malo političke snage koju nije predao, Izetbegović preko svojih poluga u Vijeću ministara BiH im daje podršku.

Komisija za državnu imovinu, zamrznuta odlukom visokog predstavnika u BiH, aktivirana je na nekoliko mjeseci, sasvim dovoljno da Milorad Dodik okonča sve potrebno za poklanjanje hercegovačkog parčeta ove države susjednoj državi za gradnju ni manje ni više do aerodroma.

Ima li još neko da ne vidi kako Bakir i SDA pristaju na podjelu BiH. Sve i da je Srbija dobronamjerna, to joj se nije smjelo dozvoliti zbog činjenice da je učestvovala u agresiji i da joj baš taj, budući trebinjski aerodrom može odlično poslužiti za novu agresiju.

U istoj sedmici Izetbegović je napravio još jednu glupost. Otišao je Plenkoviću na noge, nakon svega ispisanog o hrvatskom uplitanju u pitanja BiH.

To što je Bakir politički nesposoban nije opravdanje Bošnjacima i svima koji ovu državu vole i spremni su je braniti.

Predugo smo griješili i šutjeli svi kojima je Bosna i Hercegovina u epicentru srca i kojoj smo se zakleli da ćemo je braniti.

Jer, aktuelna bošnjačka politika vodi se po mjerama hodža, tajkuna, mafijaša i mediokriteta. Takvi nisu sposobni braniti BiH, oni gledaju samo profit i interes.

Da je suprotno imali bi manje praznih džamija, više fabrika. Da znaju procijeniti situaciju umjesto munara od nekoliko stotina metara imali bi vojnu industriju koja proizvodi tenkove i topove. A i ono vojno što proizvedemo rastalimo po svijetu za bogaćenje bošnjačke tajkunske elite.

Bosna i Hercegovina nije proglasila vojnu neutralnost, ali nema vojne avione kao susjedi. Mi nemamo ni aerodrome kako valja.

A šta mislite zašto Srbija i Hrvatska kupuju raketne sisteme, tenkove, borbene avione. Znači Srbija je zvanično proglasila vojnu neutralnost, a kupuje oružje kao da je na bliskom istoku.

Historijski fakti govore da su Srbija i Hrvatska najčešće pokretači agresija i ratova. Rijetko kada napadani, a opet gomilaju oružje.

Dakle, oružano smo nespremni. Ali, za oružje nas koji volimo Bosnu i Hercegovinu na sreću još ima spremnih, jednom smo rukama otimali tenkove i opet ćemo.

Od oružja je gora politika koja protjeruje sve što je sposobno. Jer, kako već rekoh, grade nam džamije kao simbole neuspješne politike, umjesto fabrike kao simbole razvoja.

I nije im bilo dovoljno što su u ovoj maloj bari stvorili stotine tajkuna, nego su nam počeli dovoditi i one sa istoka. Prvo su došli lovatori, a onda i sirotinja. Opasna sirotinja, poznatija kao migranti.

Danas imamo dobar dio zemlje okupiran od stranaca bez identiteta, zbog kojih smo sve više tretirani kao sigurnosna prijetnja.

Unedogled bi se mogle nabrajati fatalne posljedice bošnjačke (anti) politike.

No konstatirati nije dovoljno. Vrijeme je za pokret, naroda, građana, svejedno. Vrijeme je da ustanu i dignu glas svi koji vole ovu BiH.

Vrijeme je da se antidržavnim politikama kaže dosta i pošalje ih se u politički arhiv kao primjer kako je jedna politika zamalo prokockala državu. U suprotnom, na sonu će se naći jedna etnička skupina i prelijepa zemlja s hiljadu godina tradicije.

Vrijeme je da vratimo zemlju u svoje ruke.

U suprotnom nestat će i Bosne i Bošnjaka i Bosanaca, a Boga mi i Hercegovine zajedno s Hercegovcima.