Dragoslav Šinik u borbi za djecu: Heroj koji ne zna za prepreke

SARAJEVO, (Patria) - Stotine hiljada pređenih kilometara je iza Dragoslava Šinika iz Gradiške, samo sa jednim ciljem, pomoći djeci sa poteškoćama u razvoju..

Zbog njih je Dragoslav štrajkovao glađu, što je dalo pomaka u njegovoj Gradišci. Za ostatak BiH, ali i šire Dragoslav je neka vrsta super heroja koji nekako uvijek pronađe lijek kojeg je nestalo na tržištu.

Kako bi djeca iz kategorije mentalno nedovoljno razvijenih lica iz Gradiške mogla imati školovanje Dragoslav je svojevremeno podigao kredit i registrovao prevozničku djelatnost. Dnevno je vozio po 280 kilometara, samo da bi djeca ostvarila jedno od osnovnih prava, piše LikeStory.

"Za mene je jedan od najvećih uspjeha da smo se tada izborili za pravo upisa te djece u centar Zaštiti me u Banjaluci. Opština je pristala da se organizovano sva djeca prevoze svakodnevno sa kućne adrese. Problem je bio što niko od prevoznika nije pristajao na to", priča Šinik.

Nakon devet godina putovanja od Gradiške do Banjaluke i nazad četvero djece je uspješno uradilo retest i položilo zanat. To je za njega najveća nagrada, jer često je radio na vlastitu štetu.

"Nakon ovoliko godina, neprespavanih noći, čovjek se navikne na sve i ništa mu nije teško kada radi posao koji voli. Ja sam otac djeteta sa višestrukim kombinovanim smetnjama koji sada ima 21 godinu, a problema je bilo i bit će, samo se uvjek treba nadati da mora doći bolje vrijeme i da će našoj djeci bolje biti", kaže Šinik.

Na žalost, čini se da su ove porodice osuđene na konstantnu borbu. Od marta je zatvoren dnevni centar u Gradišci za ovu djecu čiji roditelji ne rade, što je diskriminacija po više osnova. U ugroženu kategoriju spada i sam Šinik. To ga ipak ne spriječava da i dalje svoje vrijeme i energiju troši za pomoć gdje je potrebno. Šiniku se ne obračaju samo njegovi sugrađani, zovu ga roditelji iz svih dijelova BiH. Naučio ih je da može pronaći skoro svaki lijek kojeg nestane na domaćem tržištu.

"Jednoga dana sam dobio poziv iz Zenice, pitali su da li mogu nabaviti negdje sirup depakine za djete koje ima epilepsiju. Nabavio sam ga, isti dan, kupio i poslao, ali nažalost već sutradan se javilo još 9 porodica iz Federacije jer ga tamo nigdje nije bilo. Uspio sa pronaći isti dan i svima besplatno poslati", objasnio je Šinik samo jednu od situacija s kojima se često susreće.

Ni korona nije zaustavila Šinika. Ustvari, radio je još više, jer je to bilo potrebnije nego ikada. Granice su se zatvorile, snabdjevanje lijekovima je bilo otežano, a nekad se činilo i nemogućim, za mnoge, ali ne za našeg junaka.

"Formirao sam prihvatne punktove za kupovinu i nabavku lijekova, putem društvenih mreža i medija, zamolio da mi se javi svaki roditelj bez obzira gdje živi i ako mu treba lijek da mi pošalje samo nalaz i adresu. Svoje prijatelje, sugrađane, sve koji me poznaju sam zamolio da mi pomognu da sve lijekove kupimo i besplatno dostavimo na adrese gdje god je to potrebno. Obratio sam se prevozničkim firmama čiji kamioni su prelazili granice, zatim preko društvenih mreža sam svakodnevno stavljao objave odakle treba dostava lijekova, prisjeća se Šinik.

U tom periodu Šinik je 97 dana i noći obilazio granične prelaze, čekao kamione i preuzimao lijekove. Uspijevao je dogovoriti čak i prevoz lijekova koji su morali stajati u frižideru. Njegov rad i trud prepoznaju dobri ljudi. Prije nekoliko dana preko jedne porodice koja je izbjegla s Kosova u Italiju obezbijedio je lijek xarelta za jedno dijete iz FBiH. Kutija lijeka košta 109 eura a u BiH ga nema. Problem je što na tržištu stalno manjka određenih vrsta lijekova za djecu sa smetnjama u razvoju. Ipak, ne može jedan čovjek zakrpiti sve rupe koje stvori državna administracija.

Zato Dragoslav kao predsjednik Udruženja za MNRL Gradiška puno polaže na druženje i stvaranje konatakata. I tu je uradio puno više nego ijedna institucija koja bi trebala voditi brigu o ovim porodicama.

"Bio sam organizator prvog međunarodnog druženja djece i omladine sa smetnjama u razvoju 2018. godine pod nazivom “SVI SMO MI DIO VAS” na kome se okupilo 1700 porodica iz 67 gradova bivše Jugoslavije. Utisci zu bili iznad svih očekivanja, a pošto se niko od 67 gradova nije usudio da preuzme domaćinstvo, odlučio sam da ponovo zamolim svoje prijatelje i građane svoje Gradiške da mi pomognu. Drugo mđunarodno druženje održano je 11 i 12 maja 2019. Okupilo se oko 2300 porodica iz 107 gradova bivše Jugoslavije. Svi sadržaji obje godine u smislu smještaja, ishrane i zabave su bili potpuno besplatni", rekao je Šinik za LikeStory.

Kćerka mu je dobila u nasljedstvo zemljište pored Save. Uz pomoć prijatelja i poduzetnika uspio ga je srediti. Koristiti ga mogu svi koji žele, a Šinik tu planira održavanje trečeg međunarodnog druženja. Do tada, naš sagovornik i dalje je svakodnevno na točkovima. Dok je njegovom djetetu uskračeno pravo boravka u Dnevnom centru on neumorno u školu vozi drugu djecu.

"Trenutno svakodnevno prevozim sa kućne adrese djecu sa smetnjama u razvoju u OŠ ”Vasa Čubrilović” u Gradišci koja se školuju u 3 nivoa. Od neki dan pokušavam da organizujem prevoz i za djecu 4 nivoa u Banja Luku, jer je to najbliža specijalizovana ustanova za 4 nivo. Nažalost, to je dnevno oko 170 kilometara vožnje, a zakon je predvidio da samo djete ima pravo na iznos mjesečne karte, a ne i roditelj, tako da to nemože pokriti ni troškove goriva a o ostalom i da ne govorim", požalio se Šinik.

Država mora promijeniti svoj odnos prema ovim porodicama, kategoričan je naš sagovornik. Izveo je i matematiku, koja je nelogična. Za dijete koje ima porodičnu njegu u Gradišci se izdvaja ukupno oko 514 maraka, a zbrinjavanje djece u ustanove košta duplo skuplje.