SLJEDEĆI TENDER ZA KOKAIN Radmanović, Krišto i Špirić brži od geparda, najbrži u bembarama

Piše: Rasim BELKO

Nisam više bez para, brži sam od geparda, brz sam kao bembara, bembara, bembara... kažu stihovi jedne rap pjesme.

Otprilike bi u te stihove najbolje mogli upakovati mentalne fukare koje su zasjele u najviše državničke fotelje, pa se osjećaju kao carevi a i prohtjevi su im kraljevski.

Nebojša Radmanović, Nikola Špirić i Borjana Krišto odlučili su se počastiti novim automobilima u sred apokaliptičnog stanja beznađa i nadolazećeg siromaštva.

Ali šta se to tiče trojca iz vrha Parlamenta BiH. Uskoro će 'kruzati' od Sarajeva do Banja Luke i Mostara.

Više od 300 hiljada KM ovaj trojac dat će za vozila sportskih performansi, koja jure velikom brzinom.

Očito im nije dovoljno samo nabavljanje vozila u vremenima krize, već hoće da to budu i trkači bolidi.

Tako će glomazni vozni park naših vođa biti proširen. Istovremeno će privatni sektor, građani s poslom i oni na birou dan za danom provoditi u brigama kako da preživ i ne skliznu do samog dna siromaštva.

No, pitanje je može li iko prigovoriti Radmanoviću, Krišto i crnom Špiriću zbog ove bahatosti. Jer oni su bahati zahvaljujući onim našim iksićima na izborima. Mi, građani ove zemlje izabrali smo bahate i pohlepne ljude u Parlament države.

Oni nam ovako vraćaju. I to ne samo nabakom sportskih bolida. Parlament BiH uglavnom je odskočna daska, takoreći fabrika bogatih, milionera, koji otuđeni od građana žive u kriminalno finansijskoj utopiji.

Džaba jedu i piju, džaba ih vozaju, džabana đe god se okreneš. A plata ko da rade u Microsoftu.

Plus komisije, jubilarne narade i kojekakva čuda koja su im dostupna za bogaćenja.

Nakon jednom ili dva mandata izlaze kao ekstremno bogati ljudi, sa ambicijama da štite one koji su ih poslali u Parlament. Pa nam se onda prodaju kao zaštitnici etničkih šizofrenih masa.

A mi drogirani u etno - nacionalnoj šizofreniji mržnje prema drugima glasamo za svoje dok gledamo konvoje djece koja bježe ne okrećući se. Istovremeno gledamo naše djede i nane, bake i prabake koje prose i rove kontejnere.

A ovo troje za koje su baš naše nane i bake glasale kupuju skupocjene vozilice.
I tako u nedogled. Oni se vozaju i žive na nivou koji ni politički lideri najrazvijenijih država nisu dosegli. Švedska vlada primjerice nema niti jedan službeni automobil, a već smo se počeli diviti onim zapadnim političarima koji biciklom idu na posao.

Kod nas političara skoro da i nema. Urijetko.

Zato imamo neiživljene matorce koji su dočekali svoje vrijeme i iskorištavaju ga da na našim parama žive kao bogovi i osiguraju nekoliko generacija svojih potomaka.

Dobro došli u Bosnu i Hercegovinu.

Pa sve nanovo.