Članak

ZORANU MILANOVIĆU OD SRCA Kako civilizirati divljaka?

Eto, da Vam više ne oduzimam vrijeme, valja Vama odmah krenuti na taj sveti zadatak, za dobro nas obojice, a pogotovo mene.

Piše: Amir Sužanj


Dragi gospodine Milanoviću, 

ja sam toliko oduševljen spoznajom da ćete baš Vi, takva veličina u svjetskim okvirima, civilizirati mene, ovako neukog, nepismenog, neobrazovanog, divljeg i prljavog. Morate shvatiti moje neizmjerno oduševljenje – kad sam Vas prvi put vidio, odmah sam rekao svojim poludivljim prijateljima: evo čovjeka koji će nas uvesti u civilizirani svijet. Uvijek sam mislio da ste Vi najveći državnik među misliocima i najveći mislilac među državnicima. Uvjeren sam da Vam onaj precijenjeni, izvikani  indijski  velikomučenički isposnik, onaj anemični Mahatma Gandi nije ni do koljena.  

Ipak, razlog zbog kojeg Vam ovo pišem nije samo da Vama, kao istinskom i najvećem nosiocu civilizacijskih dostignuća, odam neizmjernu zahvalnost što ćete me civilizirati. Jednostavno se bojim da sad, u ovoj povijesnoj prekretnici za moj civilizacijski razvoj, nešto ne propustite, pa da ovako neuk i bespomoćan, ne ostanem u vrletima nekakve figurativne, civilizacijske Plješevice – na korak do civilizacije.

Čuh nekad davno da je prvi predsjednik samostalne Hrvatske Franjo Tuđman imao iste plemenite namjere, samo u drugom, mnogo težem vremenu. Kako je doktorirao na čuvenom sporazumu Cvetković – Maček, i bilo je sasvim prirodno, jelde, da to sjajno rješenje iz vremena Kraljevine Jugoslavije devedesetih godina nastoji primijeniti u procesu civiliziranja Bosne i Hercegovine, zajedno sa Slobodanom Miloševićem po čuvenom i ništa manjem sjajnom projektu iz Karađorđeva.

I hvala mu, moja zaostala zemlja vidjela je od toga mnogo dobra – ko zna koliko mrtvih i s jedne i s druge strane, popaljena sela i poubijane starce i djecu, masovne grobnice, sve ono što savremenu civilzaciju čini onim što jeste. To vrijedno i plemenito djelo dobilo je i istorijsku valorizaciju pred Tribunalom u Haagu u čuvenom UZP procesu, kojeg Vi i vaši savremenici – zaključujem to iz Vašeg odnosa prema izvršiocima tog procesa i čija su imena i ovjekovječena u Haagu -  i danas vidite kao svijetlu tekovinu i najpogodniji način civiliziranja ove divlje teritorije, prostora, vukojebine, šta li je već u vašim očima...

Vi ste - vidim po Vašem vokabularu - za razliku od cijenjenog doktora Tuđmana, u povijesti više voljeli doba kolonijalizma. Međutim, ono što me brine i zbog čega Vam i pišem ovo pismo, je nekakav nimalo ugodan osjećaj da ste u tom studioznom izučavanju propustili lekciju ili dvije. Kako je meni, iako sam neobrazovan, to vrijeme malo kao i poznato iz školskih i studentskih klupa, htjedoh da Vam skrenem pažnju na nekoliko vrlo bitnih pojedinosti i tako dam svoj skromni doprinos Vašoj plemenitoj namjeri i ideji.

Kolonijalizam je, kažu svjetske enciklopedije, povijesno razdoblje u kojem su velike svjetske sile tog doba preuzele tešku obavezu i odgovornost da od divljih plemena širom svijeta, naprave civilizovane ljude i tako ih uključe u savremene tokove. To je bila doista plemenita namjera, ista kao ova Vaša današnja. Slučajno se dogodilo da su baš te divlje teritorije bile bogate raznim sirovinama, rudama, zlatom i drugim besmislicama, pa su neki zlonamjerni autori i naučnici na temelju toga podmetnuli potpuno krive kvaziargumente da je to bila gola planetarna pljačka, ozakonjena u tijelima vlasti upravo onih, koji su teškom mukom provodili taj proces. Nije tačno – pogledajte samo u kojem blagostanju danas žive narodi tih nekad divljih zemalja i teritorija i koliko su samo napredovali u stapanju sa savremenim svijetom.

Nemojte da Vas obeshrabri ni to što su milioni tih ubogih nesretnika, koje su u kolonijalno doba ljudski i suosjećajno nastojali privesti civilizaciji,  završili u grobovima, u lancima, u dubinama okeana dok su oduševljeno putovali lađama na ekskurzije do plantaža svojih kolonizatora i tamo izdisali pod blagorodnim i majčinski toplim karipskim suncem berući pamuk. Sve je to, vidi se golim okom, za njihovo dobro, da postanu sastavni dio tadašnje civilizacije i da uživaju sve blagodeti civilizacijskih dostignuća.

Da bi se taj proces mogao odvijati prema planu, kažu knjige, neophodno je postaviti jednog odlučnog, otresitog, inteligentnog rukovodioca – guvernera ili gubernatora (neću još reći gaulajtera – iako se Vi svojim vokabularom vrlo lepršavo i simpatično primičete tom fašisoidnim pojmovniku, ja još ne bih). Kad budemo krenuli u proces civiliziranja ove moje šikare, predlažem da na tu funkciju postavite Božu Ljubića, ima čovjek nekoliko briljantnih referenci da rukovodi tim procesom.

Prvo, položio je Hipokratovu zakletvu da će uvijek raditi u interesu čovjeka i čovječanstva. Znate ono, kao božemeoprosti u bivšoj JNA: „Ja, Božo Ljubić, zaklinjem se da ću časno i nepokolebljivo čuvati, braniti... i šta je ono još bilo, ne mogu da se sjetim.... ne žaleći da u toj borbi dam i svoj život“.

Druga bitna referenca: kao dugogodišnji pobočnik Dragana Čovića (koji je, kao što znate, na svjetskoj ljestvici čuvara civilizacijskih i europskih tekovina odmah iza Vas), dobro je upoznat sa svim tehnikama promidžbe europskih vrijednosti, a upoznao je i sve manjkavosti tih divljih stanovnika. koje ćete Vi, akoBogda, uz njegove mudre i velikodušne savjete, uspjeti privesti civilizaciji.  

Treće: čovjek je zdravstveni djelatnik, mora biti da je dobro upoznat sa korištenjem sapuna, domestosa, arfa i svega što rekoste da namjeravate koristiti na putu prema Vašem uzvišenom cilju.

Bilo je mnogo različitih tehnika privođenju divljaka civilizaciji – od lanaca do bičevanja, ali tu, u tim stegovnim oblastima, nekako sam tanak, pa Vam ne mogu dati neki pametan savjet, koliko god bih to želio. Neka to ostane na dobru volju Vama i Vašem gubernatoru.

Brine me, međutim, jedna pojedinost. Šta god da napravite sa ovim odraslim  zaostalim stanovnicima, to će dugoročno pokazati neke pukotine, može se dogoditi da ja zbog toga krenem unazad i da opet završim u žabokrečini, daleko od civilizacije. Možda biste mogli razmisliti o nekim tehnikama  koje su se kroz povijest pokazale uspješnim. Kolonizatori u Australiji su, naprimjer, shvatiti da aboriđinski starosjedioci nisu u stanju odgajati svoju djecu, previše su divlji, praktično poluživotinje da bi im to dopustio ozbiljan kolonizatorski sustav.

Zbog toga su se glavni predstavnici kolonijalne vlasti jednog popodneva fino sastali u uredu guvernera i donijeli zakon prema kojem od Aboriđina oduzimaju djecu, odvode ih u posebne dječje kampove za odgoj i obrazovanje, kako bi od njih bar nekad u budućnosti napravili civilizirane ljude. Oprostite mi što to sebi dajem to pravo, ali ja mislim da je to briljantna ideja i toplo Vam je savjetujem  – tako ćete na toj nesretnoj, domorodačkoj djeci odmah moći  primijeniti nastavni plan i program u kojem ćete ih istog trenutka moći uputiti u najveće i najsvjetlije civilizacijske tekovine i dostignuća – od UZP-a do upoznavanja sa likom i djelom Francetića, Budaka, Lorkovića i drugih svjetskih velikana koji, na oduševljenje civilizovanog svijeta,  imaju svoje ulice po Mostaru.  

Raduje me da ćete imati bar poneku olakšavajuću okolnost. Naprimjer, u Republici Srpskoj, gdje pravedno vlada Milorad Dodik, čovjek kojeg, evo, pozivate na savjetovanja u Zagreb, (valjda radi što uspješnijeg provođenja europskih vrijednosti – čovjek je ogroman autoritet u međunarodnim okvirima) sve je čisto, a očišćeni su posebno Hrvati. Eto, pitajte Dodikovog najpouzdanijeg partnera, Dragana Čovića, nećete valjda sud o tome donositi na osnovu nebuloza i bulažnjenja jednog ishlapjelog starca, kao što je banjalučki biskup Franjo Komarica!

Nećete, srećom, imati mnogo posla ni tamo gdje pravedno vlada Dragan Čović. I tamo je sve prilično čisto, pogotovo su očišćeni mladi ljudi – u velikom dijelu zapadne Bosne nema više niko ni crijep na kući promijeniti, toliko je sve očišćeno.

Ipak, znam da će Vam biti teško da civilizirate mene, biće to mukotrpan, misionarski posao. Šta možete uraditi sa zaostalog čovjeka, koji osim svoje rodne potočine nije vidio više ništa od svijeta – šta je onih nekoliko desetina država i svjetskih metropola, u koje slučajno zalutah tokom lova antilopa po savani.

Da sam bar imao priliku da vidim Vašu zemlju, bilo bi Vam lakše, ali nije to dato svakome – tek nekih stotinjak puta ljetovah na Jadranu, od Istre do Dubrovnika, ali ko bi jednog neprosvijećenog i neobrazovanog čovjeka civilizirao za tako malo vremena!

Eto, da Vam više ne oduzimam vrijeme, valja Vama odmah krenuti na taj sveti zadatak, za dobro nas obojice, a pogotovo mene. Ali, htjedoh Vam još ovo reći:

Sva je sreća što Hrvatsku ne gledam kroz ono što vi govorite, mislio bih da je je to doista jedan fašisoidni mrak. Srećom, u mojih pedesetak godina upoznah mnoge građane Hrvatske, umne, obrazovane, čestite i poštene ljude. Posjećujemo se, kontaktiramo, družim se s njima kad god imam priliku. Brine me, međutim, što je veliki broj njih uvjeren da ste vi velika sramota za Hrvatsku, mnogo veća nego vaša prethodnica Kolinda Grabar Kitarović, koliko god to zvučalo nevjerovatno. Ona je, kažu ti moji prijatelji, lupetala samo gluposti o jogurtu, njeni dometi i nisu bili veći. Ali nikad nije skretala u te fašisoidne, ksenofobične avanture, zbog kojih Hrvatska u savremenoj Evropi i svijetu, kao što ste mogli primijetiti, pogotovo u evropskim institucijama, već ozbiljno gubi ugled.

#BiH #Hrvatska #ZoranMilanović #AmirSužanj