Kešetović: Tuga bez duga, treba nam strog monitoring trošenja

Piše: Izudin Kešetović

Sudionik sam pisanja prvog Pisma o namjeri MMF- u, davne 1995.godine. Tačno prije 25 godina uz osvit, tako dugog čekanja, mira nakon četiri godine krvavog rata. Rezultat je bio mir i obnova. Nakon 25 godina mira i " rata bez metka" gdje svaki dan umire nekoliko desetina građana dok su stotine zaraženih.

Sve nade su uprte prema spasonosnoj vakcini. Za ekonomsku obnovu spas više nisu tzv. donatorska sredstva , poznata u narodu kao džabne pare, već se radi o kreditnim sredstvima od MMF ili onim parama koje treba vratiti. U čemu je onda razlika? Kažu " novac ne miriše po porijeklu".

Ovo pravilo je važilo za one koji su prije 20 i više godina sticali prvi milijon za koji se nisu pitali. Krađu javnog novca i imovine  su podveli pod tranziciju  koja im je bila preporuka za osvajanje vlasti. Danas je slika drugačija. Ne radi se o donacijama i državnoj imovini. Ovaj novac koji treba da dobijemo kao povoljan kredit bi trebao da bude od koristi osiromašenom narodu kako bi nakon  ove bijede i pandemije ostao živ i normalan.

Što bi rekli ovdje je stvarno neko nenormalan. Umjesti da poslušamo narodnu uzdananicu u poruci "hapsi Mektiću", mi strepimo od toga kako "prigrliti pruženu ruku" onih koji nam žele stabilizirati državu. Kako skoro reče moj uvaženi kolega Željko Šain, postoji jedna jedina mjera brzog učinka pod  nazivom " supstitucijom uvoza i totalna fiskalizacija".

Sumnjam da bi ova mjera bila u razini vakcine na posrnulu bh ekonomiju, ali bi bila mehlem na ranu svih nepravdi koji su učinjene napaćenom bh narodu. S toga priča o MMF ima samo početak i kraj.

Početak je bio prije 25 godina. Kraj je poslije tih 25 godina. Rješenja su nam za novih 25 godina lijepe i prospertetne države. Bez obzira što nam susjedi kao rješenje nude "sapun i parfen" isti bi nam najbolje mogli pomoći da nas ostave na miru i ukinu svoje velikodržavne težnje i posvete se svojim problemima.

Našoj vlasti ostaje jedino rješenje da rade u interesu naroda. Najbolje je stanje kada je "mirna Bosna". Što se tiče duga on je "dobar i loš". Dobar bi bio kada bi ga u sve većem obimu konzumirali penzioneri, zdravstveni radnicu, učitelji, radnici , policajci i ljudi od posla i biznisa.

Zato nam treba strog monitoring trošenja kako bi novac mogli pratiti u finansijskim tokovima kroz sistem nadzora, kontrole i revizije. Nultu toleranciju protiv krađe javnog novca bi nam trebalo osigurati pravosuđe, dok bi svi ovi hlopovi i kriminalci trebali otići iza brave