Pripajanjem BiH NATO-u Zapad će zaustaviti ruske vjetrove na Balkanu

Piše: Rasim Belko

Kada bismo imali kakvu vremeplov vrtešku da nas od ovih decembarskih dana 2020. godine vrati dvije i po decenije u nazad jedna od konstanti na tom putu u nazad bila bi nazadna politika naših komšija iz Zagreba i Beograda.

To je ona politika što se čvrsto naslanja i veže za temelje mitova i želja srpske i hrvatske politike. Otklon vremena od agresije na BiH i neskrivenog pokušaja njenog uništenja ili dijeljenja zapravo do najsitnijih niti otkriva i potvrđuje ambicije i planove službenih Beograda i Zagreba da od BiH prigrabe dva dijela a treći ostave bošnjačkoj zajednici, a onda ga opkole i unište do temelja.

U godinama nakon krvoprolića, strašnih zločina i genocida uzrokovanim obostranom agresijom Srbije i Hrvatske mijenjale su se okolnosti, vlast u našoj, ali i susjednim zemljama ali konstanta aspiracija spram Bosne i Hercegovine se nije mijenjala.

Političke Bobana, Šuška, Šešelja, Karadžića, po uputama Tuđmana i Miloševića nastavili su Koštunica, Tadić, Nikolić i Vučić sa srbijanske strane, dok su isto to u Hrvatskoj radili Vlatko Pavletić, Zlatko Tomčić, Kolinda Grabar Kitarović i preobraćeni Zoran Milanović.

Po matrici Karađorđeva, gore pomenuti srpski i hrvatski političari međusobno u se trvili, svađali i prijetili jedni drugima, ali su po pitanju Bosne i Hercegovine uvijek ostajali na istim stajalištima i na koordinatama njenog uništenja.

Posljedica takvih politika je potpuno zaustavljena tranzicija Bosne i Hercegovine od društva iz ratnih ruševina do normalnog i uređenog sistema. Jer službeni i neslužbeni ataci Beograda i Zagreba podrivali su svako kretanje naprijed Bosne i Hercegovine.

I tako dvije i pol decenije traje politička, diplomatska, tajna i javna ofenziva susjednih, navodno prijateljskih zemalja.

Unutrašnja politička podijeljenost prepreka je Bosni i Hercegovini da se odupre atacima komšiluka, dok istovremeno nema ni snage ni mogućnosti za stvaranje novog diskursa ka boljim vremenima.

Jedna od najvećih prepreka u svemu tome je ustavno i političko uređenje, čije promjene, opet, koče Zagreb i Beograd preko svojih pijuna i političkih agentura u BiH.

Stoga je vanjska reakcija međunarodnih prijatelja Bosne i Hercegovine ključna. Takva reakcija zakucala bi posljednji čavao na sanducima srpsko - hrvatskog hegemonizma.

Jasno je to jučer, povodom 25. godišnjice Dejtonskog sporazuma, poručio Bill Clinton, bivši predsjednik SAD čija je administracija i kreirala taj mirovni sporazum za BiH.

“SAD, svi oni koji vode računa o BiH - trebaju ponovo biti akteri da razriješe ova Gordijev čvor”. I da, u međunarodnoj zajednici s Amerikom na čelu je ključ rješenja bosanskog pitanja.

Jer baš ta međunarodna zajednica povukla je niz pitanja u kritičnim situacijama kada je Bosna i Hercegovina sama mogla riješiti svoju sudbinu. Prvo su nam embargom onemogućili da se branimo i oslobodimo  od tog srpsko - hrvatskog hegemonizma.

Potom su nam osmislili Dejton, jednom narodu dali 49 posto teritorije i to nakon svih zločina koje su počinili predstavnici tog naroda. Prethodno su zaustavili Armiju koja je Bosnu i Hercegovinu branila od hegemonizma.

I od tada sve do danas traje naše ludilo, naše nestajanje. Jer niko više ne zna koliko nas je otišlo iz BiH, ne  u ratu, nego u lažnom i loše planiranom miru.

Međunarodna zajednica, prvenstveno SAD i EU pokazale su da kada hoće mogu djelovati u pravcu napretka i boljeg uređenja BiH. Formiranje Oružanih i policijskih snaga na državnom nivou to pokazuje. Ali priča nije nastavljena u pravom smjeru i to je problem.

Jer te Oružane snage, kao i policijske, danas su skoro neupotrjebljive. Njihova komanda je u rukama onih koji se javno kunu da mrze Bosnu i da joj žele nestanak.

Te rušilačke unutrašnje politike snagu crpe iz baza u Zagrebu i Beogradu, koji sve više plove na ruskom političkom utjecaju. A ruski interes je uvijek bio opozitan bosanskom. Uvijek i bit će zauvijek.

Vidljivo je to i iz jučerašnje posjete ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova našoj zemlji.

Ministar Lavrov je kazao da je Republika Srpska dobar partner Ruske Federacije s kojom imaju bliske i tijesne veze.

“Svaki pokušaj da se ruši Dejton mogu izazvati najozbiljnije rizike i posljedice i može biti prijetnja za čitavu stabilnost. Mi smo sa poštovanjem primili k znanju odluku RS o vojnoj neutralnosti. Nama ne treba nikakva konfrontacija koju izaziva NATO savez svojim aktivnostima”, istakao je Lavrov, između ostalog tokom posjete BiH.

Dakle, Lavrov bi da se skloni OHR kao jedna od posljednjih prepreka secesionističkog proruskog djelovanja Milorada Dodika. Istovremeno, iako iskusan diplomata Lavrov lupa gluposti o odluci entiteta RS da bude vojno neutralan. A Lavrov je svjestan da se za to entitet ne pita niti je u tom procesu bitan.

"Imamo jedinstvenu saradnju po pitanju poštovanja međunarodnih prava, pre svega Povelje UN, uključujući suverenitet, teritorijalni integritet i nemešanje u odnose drugih država", kazao je Lavrov tokom posjete Srbiji.

Kako Srbija i Rusija poštuju ljudska prava i povelje najbolje otkrivaju kosti Srebreničana, svjedočenje silovanih žena i druge golgote koje su preživjeli svi koji se Srbima i Rusima u BiH nisu svidjeli. Priča o poštivanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta je toliko providna da bi bilo mučno obrazlagati je.

I u drugom centru ruskog djelovanja u Zagrebu Lavrov se srdačno susretao s vrhom države.

“Po pitanju BiH oba su se ministra složila kako treba napraviti sve da se izgradi snažan temelj jednakopravnosti triju naroda i dvaju entiteta”, prenose hrvatski mediji stavove šefova diplomatije Hrvatske i Rusije.

Vidljiviji pokazatelj potrebe Zagreba i Beograda da čačkaju po unutrašnjem uređenju BiH nije potreban.

A samo su jedna vrata za izlaz iz ovog kriminalno - koruptivno - nacionalističkog ambijenta. Samo je jedan izlaz za očuvanje Bosne i Hercegovine suverenom i teritorijalno jedinstvenom od nasrtaja Zagreba i Beograda.

Izlaz je u bezuslovnom, automatskom pripajanju Bosne i Hercegovine NATO savezu. Jer to je najveći garant da više ni Srbija ni Hrvatska neće moći i smjeti dirati u Bosnu i Hercegovinu.

Taj potez moraju kreirati Sjedinjene Države, Velika Britanija i Evropska unija. U suprotnom sve dosadašnje politike i uspješnije poteze odnijet će bosanske rijeke, a vjetrovi protiv Bosne i Hercegovine i dalje će s istoka prodirati duboko u unutrašnjost.