Piše: Rasim BELKO
U svojoj državi nebitan, u drugoj bi da tutori. Da i ne napišem ime, znate već da je riječ o Čedomiru Jovanoviću, političkom liku i djelu koji je na srbijanskim izborima sredinom godine dobio nevjerovatnih 0,3 posto glasova.
A onda otrčao kod Aleksandra Vučića i dernečio na slavlju pobjede SNS-a. U tih par postizbornih sati stane opis puta od čovjeka koji je politički niknuo iz krimi miljea, sa kriminalcima rušio i srušio Miloševića, a na kraju skončao kod nasljednika Miloševićeve politike Ace Vučića.
I moš misliti Željko Komšić ga voda po Bosni i Hercegovini da nam takav Čeda priča priče ko smo i šta smo.
Danas nam taj, kako reče Komšićev prijatelj, poručuje da u Koaliciji za Mostar vidi onaj Mostar kojeg više nema. Nije ni čudo što je u Srbiji jedva prešao nulu.
Kaže Čeda neće lajati na nacionaliste, jer on je tu da podrži Koaliciju za Mostar. A to ti je inače multietnička škvadra, okupljena od bošnjačke kreme desnice desnije od desno. Sama krema liberalnosti sačinjena od SDA, SBB, DF, SBiH i BPS.
I tu ću stati s opisom podrške multietničkom Mostaru nevidljivog i nebitnog Čedomira Jovanovića. Mostarci znaju i ko i šta je Koalicija za Mostar.
No, dolazak tog nebitnog srbijanskog političara u pokušaju direktno iz Vučićevog krila u Hercegovinu otkriva nedoslijednost probosanske politike i njenu nesposobnost da bude principijelna.
Jer, ta ista, neprincipijelna probosanska politika jauče i kuka na hajdučke upade različitih političkih činovnika vlasti Hrvatske i Srbije.
Priziva se OHR, Amerika, EU da zaustave diplomatsko i na kraju kabadahijsko nepoštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH s upadima Vučića, Brnabić, Plenkovića, Milanovića, ali i onih nešto niže rangiranih.
A istovremeno isti ti, navodno probosanski orijentisanih prizivaju i u državu dovode posve nebitni politički akteri, na isti način kako to rade HDZ i SNSD.
Politika u našoj državi odavno je raskinula vezu sa zdravim razumom i patriotizmom. Već dugo su politički akteri u ovoj zagađenoj bari odvojeni od realnosti, a zapeli između interesa i države.
Istovremeno s Komšićevim vodanjem Čede po Mostaru, Dragan Čović i njegov pulen Kordić sastaju se s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem, istina online. I možemo li to zamjeriti Čoviću. Možemo, ako smo pirncipijelni, ali ako povlačimo iste poteze onda smo i gori od Čovića.
A dvostruko smo gori kada dovodimo ljude koji nam ni na koji način ne mogu pomoći. Naprotiv, suprotno onom što javno govorimo mi dovodimo ljude direktno iz centrale i politike koja je naslijedila i oponaša strukture koje su izvršile agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
Svima u Srbiji, a i dobrom dijelu BiH jasno je da Čedo Jovanović sada igra za Vučića. A Vučić igra po odavno zapisanim notama SANU-a i Miloševića.
Ima li onda iko normalan u Komšićevom okruženju da mu to objasni, da ga odvrati. Djela govore da nema. Takvih izgleda nema ni oko Komšićevog ahbaba Izetbegovića da Komšiću objasne neke stvari.
Srpsko - hrvatski nacionalizam i anti-bosanska politika su nam odavno i jasni i vidljivi. I izvana i iznutra. Jasno nam je i šta žele pokazati dovođenjem “pameti” iz Beograda iz Zagreba.
Ali u otvorenoj diplomatskoj i političkoj ofanzivi iz Srbije i Hrvatske dovoditi nuliranog Čedu da priča o izborima u Mostaru je samoubistvo u pokušaju.
Istina, od Komšića nas poslije petka 13. ni to ne može iznenaditi.
Ono što pak iznenađuje jeste činjenica da je baš taj Komšić odbio sastanak s diplomatom države koja spada u top tri svjetske sile, zbog iskazanog nepoštivanja države.
A onda par dana poslije doveo Vučićevo političko mače da nam vazi kakav Mostar treba biti.
Takvo ponašanje je podjednako opasno kao ono koje dolazi iz Srbije i Hrvatske, a principijelno ko Komšićev obraz!