OSA i 'rekla - kazala' praksa protjerivanja ljudi

(Patria) - Bosanskohercegovački političari su obesmislili civilnu kontrolu nad radom OSA-e kroz otežano funkcionisanje Zajedničke parlamentarne komisije za nadzor nad radom Obavještajno-sigurnosne agencije BiH.

U takvoj situaciji svjedočimo mogućnosti, istina zasnovanoj na zakonu, pripadnika OSA-e da bilo kojeg stranog državljanina pod velom tajne proglase prijetnjom po nacionalnu sigurnost čak i u slučaju da se protiv onih koji duže vrijeme borave u BiH ne vode istražne radnje zbog mogućeg počinjenja krivičnog djela.

Patria je jučer objavila priču o biznismenima koji su zbog protjerivanja iz BiH zatvorili svoje poslovne pogone nakon čega je 90 ljudi ostalo bez posla, a budžeti bez poreza i doprinosa koji su redovno izmirivani. Problematično je što se bez civilnog nadzora ostavlja prostor zloupotrebe prikupljenih podataka koji se podvode pod tajnu. 

Koliko je važan rad Zajedničke parlamentarne komisije za nadzor nad radom Obavještajno-sigurnosne agencije BiH pokazao je i slučaj Pere Gagre kojem je na osnovu „tajnih“ saznanja također bio uskraćen boravak u BiH.

Advokat oštećenog Nusret Mešić je u svom prigovoru Komisiji za nadzor nad OSA od 25.09.2019. izrazio sumnju da osim operativnih saznanja „nadležnih službi i službi sigurnosti BiH“ prvostepenom organu nije predočen ni jedan materijalni dokaz u vidu pismenog dokumenta o postajanju krivične istrage, sudskog postupka, ili bilo kojeg drugog represivnog postupka koji bi ukazivao da zaista postoje opasne i teške aktivnosti njegovog klijenta. Osim toga napisao je:

„Ukoliko zaista uz pomenutu „Informaciju“ nisu predloženi odgovarajući materijalni dokazi koji bi bili u vezi s teškim, sudbinskim i optužujućim navodima iz te „Informacije“, moglo bi se raditi samo o tzv, „spoznajama“, terenskim informacijama“, „dojavama“, rekla – kazala „informacijama“ koji u takvoj formi i bez jakih i provjerenih dokaza u punom smislu te riječi ne mogu biti osnov za pokretanje bilo kakvog postupka, niti mogu biti osnov za odbijanje dostavljenog zahtjeva, jer se samo radi o tzv „zaključku“, ili „mišljenju“ sa velikom dozom subjektivnosti....“

U trenutku kada mu je uskraćeno pravo na odobravanje stalnog boravka u BiH Pero Gagro je kontinuiranim odobravanjem privremenog boravka došao u situaciju da ima stalni boravak u BiH. Pri tome je važno napomenuti da je Gagro bio uzoran privrednik i da je imao porodicu u BiH. 

Za razliku od vlasnika firme Adolado koji nikada nisu dobili odgovor parlamentarne komisije Gagrova žalba je urodila plodom. Iako pozitivno riješen njegov slučaj samo podebljava potrebu da se osnaži civilna kontrola nad radom OSA. Naime, Pero Gagro i njegov advokat ni danas ne znaju zbog čega mu je bio uskraćen boravak u BiH. OSA je „tajno“ obilježila čovjeka kao potencijalno opasnog po BiH, a onda opet „tajno“ napisala da nije.

Zakon jeste predvidio mogućnost pripadnika OSA da prikupljene informacije označe tajnom, ali to ne znači da bilo kojem pojedincu treba „presuditi bez mogućnosti da se izjasni o onome što mu se stavlja na teret“.