Tajne u OSA-i, tragična priča protjeranih biznismena koji u Njemačkoj nisu prijetnja

(Patria) - Više od četiri godine otac i sin Bećir i Alban Kelmendi koji su u BiH vodili uspješnu fabriku Adolado ne mogu ući u BiH, ali ni dobiti informaciju na osnovu čega ih je Obavještajno – sigurnosna agencija (OSA) označila opasnim po nacionalnu sigurnost.

Na osnovu tih operativnih saznanja njima je izdato rješenje o protjerivanju iz BiH i zabrana ulaska u našu državu u periodu od četiri godine. Nedavno je za Albana istekao period zabrane, ali u BiH opet ne može iako mu nije dostavljeno novo rješenje o zabrani ulaska.

- S obzirom da je bilo nemoguće dobiti informaciju u kakvom je trenutno statusu lice koje zastupam Alban je nedavno krenuo za BiH. Na graničnom prelazu mu nisu dozvolili ulazak uz obrazloženje da postoje informacije sigurnosnih agencija na osnovu kojih postupaju, rekao je za Patriju advokat Izet Laličić.

Ova priča otvara dilemu da li diskreciono pravo pripadnika OSA koje se često može zasnivati na subjektivnim procjenama pojedinaca može biti zloupotrijebljeno na način da se pojedincima grubo naruše ljudska prava.

U konkretnom slučaju posljedice „tajnih“ saznanja OSA su daleko veće od lične tragedije onih kojima je izrečena mjera. Posljedice odluke državnih institucija pretrpjela je cijela porodica koja je morala napustiti BiH, a postupanjem OSA-e je nanesena direktna šteta ekonomiji BiH i ugrožena egzistencija 90 uposlenih u firmama koje je porodica Kelmendi imala u BiH.

- Najviše me boli što ne znam šta se meni i mom sinu stavlja na teret. Nikada nismo imali problema sa zakonom, godišnje smo ostvarivali do milion maraka dobiti na koju smo uredno plaćali porez, kao što smo plaćali i na primanja naših uposlenika. Ako postoji nešto, mogli su me uhapsiti, suditi mi, nemam ništa protiv, ali da Vas neko proglasi prijetnjom za nacionalnu sigurnost to je jedna šira dimenzija i strašno me boli da me bez ikakvog predočenog dokaza svrstavaju u kategoriju kriminalaca, ili terorista, za Patriju je izjavio Bećir Kelmendi.

Naš sagovornik ima njemačko državljanstvo. U toj državi je ugledni privrednik koji danas ima raširene poslove u Hrvatskoj i Srbiji. Ima poslovne kontakte širom svijeta i svugdje je dobrodošao, osim u BiH, i to na osnovu sigurnosnih procjena koje su poznate samo onima koji ih prikupljaju. Bez mogućnosti onih koji se protjeruju da se upoznaju, ili eventualno izjasne na navode koji ih terete ozbiljno je ugrožena presumpcija nevinosti kao jedno od osnovnih ljudskih prava.

Sve je moguće u zemlji gdje je „državna tajna“ diploma prvog čovjeka OSA-e i gdje se do besvijesti politizira rad Parlamentarne komisije koja bi trebala vršiti civilni nadzor nad radom OSA-e.

U slučaju Kelmendija Komisija je ostala nijema sve ove godine, što nije praksa u svakom slučaju koji bi trebala razmatrati.

Istina, Komisija rijetko zasjeda, jer se uvijek pronađu politički razlozi za njeno opstruiranje, kao što je trenutno situacija sa predstavnicima HDZ-a u BiH.  

Ranije je bio problem zbog učešća Nikole Špirića u njoj, a koji se nalazi na crnoj listi SAD-a i to zbog saznanja o visokoj korupciji, a koji je opet reimenovan da vrši nadzor nad onima koji bi se najozbiljnije trebali pozabaviti njegovim radom.

Problem Kelmendija je što se sudovi u BiH nisu upuštali u ocjenu opravdanosti podataka dobijenih istragom OSA-e smatrajući da imaju zakonsku osnovu za tajnost prikupljenih informacija.

Familija Kelmendi se nije upuštala u pravnu bitku pred Sudom za ljudska prava jer ističe period izrečene zabrane. Kako smo već napisali Albanu Kelmendiju je to isteklo u augustu prošle godine, a Bećiru bi trebalo isteći u martu ove godine.

Činjenica da Alban i pored isteka zabrane opet na osnovu „tajnih“ podataka ne može u BiH kod njegovog oca gasi nadu da bi mogao opet u BiH koju smatra svojom domovinom.

- Naravno da bih se volio vratiti. Puno sam života tu proveo, tu su mi se rodila unučad, tamo je naša imovina. Opet bih pokrenuo biznis, jer sam čovjek koji ima ideje. BiH je raj za poslovanje, tamo nema potrebe da se bilo šta radi nelegalno, ko u modernom svijetu nije spreman platiti 10 posto poreza na dobit, ne treba ni da se bavi biznisom, rekao nam je Bećir Kelmendi.

Interesantno je da su rješenja o protjerivanju iz BiH izdata u trenucima kada su Kelmendijevi došli u situaciju da ostvare pravo na trajni boravak i zatraže državljanstvo BiH, posebno sin Alban koji se oženio Bosankom.

Da su dobili državljanstvo ne bi bilo više „tajni“, jer bi po zakonu pred sudom imali priliku dokazivati svoju nevinost. Možda nekome ipak odgovara da se nevinost plaća.